Balkanske su zemlje često su bile razjedinjene, u teškim sukobima i neskladu. Stalni sukobi protiv vanjskih neprijatelja, Balkanski ratovi, pa na kraju i Domovinski rat odraz su stoljetne nesloge. Najaktualnija je kosovska kriza, a malo prije Božića u Tirani su predstavnici Albanije, Srbije i Sjeverne Makedonije potpisali nekoliko trgovinskih i političkih ugovora.
Dio je to inicijative Otvoreni Balkan, koju su u početku potaknuli Albanci, ali su kasnije realizaciju preuzeli Srbi. Sam koncept Otvorenog Balkana sličan je mini-Šengenu, bescarinska zona i slobodan protok ljudi, dobara i usluga između država članica, s ciljem njihova dodatnog političkog približavanja i ekonomskog razvoja.
Planirano je da u njemu sudjeluju sve balkanske zemlje koje nisu članice Europske unije: Bosna i Hercegovina, Srbija, Sjeverna Makedonija, Albanija, Kosovo i Crna Gora. Ukupno oko 18 milijuna ljudi na području od otprilike 200.000 četvornih kilometara zapadnog Balkana. No, samo tri su države pristupile tome okvirnom sporazumu.
Novi 'srpski svet'
Profesor politologije i čelnik Instituta za europske i globalne studije Anđelko Milardović nije optimističan oko uspjeha ove inicijative. Smatra da ona neće polučiti željene rezultate, već nešto sasvim drugo.
"Ne znam koji je u biti njen pravi smisao osim te ideje 'srpskog sveta', da na jedan novi komunikacijski način Srbija širi svoj utjecaj. Ova ideja ima status probnog balona, po modelu 'app – ako prođe, prođe'. Bilo bi iskrenije kad bi se Srbija odrekla svoje velikodržavne ideologije od Ilije Garašanina pa do 'srpskoga sveta'. Bila bi ta inicijativa iskrenija, a ovako kad je napravljen semantički pomak prema ideji 'srpskoga sveta', kako onda dovesti ovu korelaciju s idejom Otvorenog Balkana, a da nema sumnji i skepsi kako je moguća samo jedna ideja Otvorenog Balkana i to kao 'srpskoga sveta'. Jedno isključuje drugo.
Koji su ekonomski interesi? Možda su oni u igri, ali dok se taj dio svijeta ne stabilizira i ne uredi po pravilima EU-a, uvijek će, s tom inicijativom ili bez nje, biti izvor nestabilnosti. Zato što je tako bilo i kroz povijest i u novije vrijeme. Nisu definirani ni odnosi među državama kako treba, a opet unutarnje uređenje tih država na Balkanu koje nisu članice EU-a, su nesređene i opet su izvor konflikta“, ocijenio je profesor Milardović za Net.hr.
Protivljenje susjeda
I zaista, tri su države protiv, svaka sa svojim specifičnim odnosima sa Srbijom. Crna Gora je trenutno usmjerena prema članstvu u Europskoj uniji, a već je i članica NATO-a. Uz to, dolazak prosrpskih stranaka na vlast i nedavno imenovanje novog patrijarha Srpske pravoslavne crkve u zemlji, nisu prošli bez sukoba, a predsjednik Milo Đukanović je i dalje jaka figura na tamošnjoj političkoj sceni.
Kosovo je, pak, druga priča, koja uz sebe veže i sukob sa Srbijom. Bosna i Hercegovina je u cijeloj situaciji posebna priča. Iako je i ondje srpski utjecaj već jak, kroz zasebni entitet i člana Predsjedništva, Milorada Dodika.
"Ne znam kako BiH može biti dio tog projekta, kad je ona unutar sebe neuređena. Da bi se složilo s tom idejom, treba konsenzus sva tri faktora u BiH, a to je nemoguće, jer se ne mogu oko jednostavnijih stvari dogovoriti. Trebalo bi doći do novog Daytona ili nekog drugog dokumenta koji bi omogućio normalno funkcioniranje BiH. Oni se sami između sebe neće nikad dogovoriti", uvjeren je Milardović.
Propala europska inicijativa
No, srpski predsjednik Aleksandar Vučić već je najavio povlastice za filmsku industriju i sport, smanjenje carina za države članice i jeftiniji smještaj za njihove državljane na putovanjima. Ističe kako je Otvoreni Balkan samo nastavak provođenja ideja definiranih Berlinskim procesom. Iako je ta europska inicijativa na čekanju, kao i pristupni pregovori s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, čini se da članice Otvorenog Balkana gaje nadu da bi se stvari ipak mogle pokrenuti.
Balkanski proces je doslovno zamro 2019. godine. Pet godina ranije pokrenula ga je kancelarka Angela Merkel, kako bi revitalizirala područje zapadnog Balkana i pripremila države na buduće članstvo unutar Europske unije. Podrška iz Bruxellesa je sada izostala, osim ako izuzmemo povjerenika za proširenje Olivera Varhelyija. Doduše, Merkel je u međuvremenu otišla u zasluženu mirovinu, a pitanje je kako će se nova njemačka vlast odnositi prema tom pitanju. No, Milardović je uvjeren kako EU nije zaboravio Balkan.
"EU nije nikad odustao od Balkana, imajući na umu povijesni značaj, od 19. pa kroz cijelo 20. stoljeće. Čitao sam tekst njemačkog politologa Herfrieda Münklera, koji je rekao da je Angela Merkel, kad je izbila migrantska kriza, u zadnji čas spriječila rat na Balkanu. Dakle, Njemačka, Velika Britanija i, u manjoj mjeri, Francuska su uvijek bile involvirane u procese na Balkanu, imajući u vidu da je to 'bure baruta' i da je potencijalni izvor nestabilnosti. Recimo BiH je permanentni izvor nestabilnosti. Ako bi tu došlo do sukoba, on bi se prelio na ostale zemlje na Balkanu. Na taj način bi se destabilizirala i Unija te bi u takvom jednom sukobu bilo moguće ponovno svrstavanje po svjetonazorskoj, religijskoj osi i tko zna kud bi to išlo. Nitko od velesila nije odustao od Balkana, zbog toga što je u fokusu svima ideja mira. Bilo koji sukob na Balkanu bi destabilizirao Europu", istaknuo je Milardović.
Na to je upozorio i mađarski premijer Viktor Orban, doduše komentiravši sankcije Miloradu Dodiku i priklonivši se na stranu Beograda. Poručio je da "Balkan treba stabilizirati, a to nije moguće bez Srba. Nije moguće stabilizirati Balkan bez Bosne i Hercegovine, a Bosna i Hercegovina ne može biti stabilizirana ako se Srbima ne vrata prava koja oni moraju imati".
Hrvatskoj ta inicijativa ne znači ništa
Milardović upozorava da Otvoreni Balkan nije jaka inicijativa, pogotovo u ovako krnjem sastavu. Vučić, sjeverno-makedonski premijer Zoran Zaev i albanski mu kolega Edi Rama pozvali su BiH, Crnu Goru i Kosovo da se priključe, ali profesor politologije smatra kako je to nerealno.
"Kako je uopće moguće govoriti o ekonomskim profitima te inicijative? Druga je stvar da su sve zemlje na Balkanu koje su izvan EU-a, unutar sebe uređene, da nema napetosti među njima i da postoji harmonija u odnosu na Srbiju. Ovako imamo već u startu igru s figom u džepu. Nisu poštene namjere, ako uopće ideja poštenja, koja se nalazi u okviru etike i morala, postoji", ustvrdio je.
Pitanje je i kako će Otvoreni Balkan u političkom i gospodarskom smislu utjecati na Hrvatsku. Naime, imamo dobre gospodarske veze sa svim članicama inicijative, ali i onima koje to ne žele postati. Doduše, politički to još nije na razini, ali daleko je od nekih mračnijih vremena. Iako bi robna i intelektualna razmjena mogla postati lakšom, prelazeći iz "mini Šengena“ u onaj pravi, profesor Milardović tvrdi da mi ne bismo trebali imati nikakve druge interese, osim mira.
"Otvoreni ili zatvoreni Balkan u ekonomskom smislu ne znači ništa. Poslovni interesi poduzetnika, tvrtki i država će postojati i s otvorenim i sa zatvorenim Balkanom. Ne vidim neki veliki realistički smisao u izvedbi tog koncepta. Nemam ništa 'a priori' protiv tog koncepta, ali kao profesor političkih znanosti nastojim objektivno analizirati aktere i procese i reći da je to nemoguće. Ideja stabilnosti na Balkanu, da je stvarna, jest. Nama ni u kojem slučaju ne odgovara destabilizacija BiH ili bilo kojeg drugog dijela, radi našeg gospodarstva i naše unutarnje stabilnosti. Svaki sukob na Balkanu bi se prelio preko granica. Nama je u interesu mir, pa opet mir, pa opet mir, a oni neka se međusobno dogovaraju", poručio je profesor.
S ovakvim stanjem stvari, unutarnjim i međudržavnim trzavicama, teško će, prema mišljenju stručnjaka, zaživjeti ova ideja. Zanimljivo, često se koristi pojam "srpskog sveta", umjesto, recimo, "nove Jugoslavije". Nastoji li Vučić zaista postati hegemon zapadnog Balkana i proširiti utjecaj Srbije drugim sredstvima ili je Balkan konačno zreo za suradnju, tek treba vidjeti. Koliko će još vremena proći dok ne saznamo konačan odgovor, nitko ne zna.
