Zapanjujući uspjeh nedavne ukrajinske protuofenzive razotkrio je trulu stvarnost koja stoji iza reputacije Rusije kao vojne supersile. Više od šest mjeseci od početka Putinove invazije na Ukrajinu, postaje očito da njegova vojska gotovo nimalo ne podsjeća na onu besprijekornu borbenu snagu koja paradira na Crvenom trgu i kakvom je prikazuje propaganda Kremlja. Umjesto toga, ruska vojska pati od korupcije, niskog morala i lošeg vodstva, s nedostatkom individualne inicijative i zapovjednicima koji oklijevaju prihvatiti osobnu odgovornost, piše u svojoj analizi za Atlantic Council Andrij Zagorodnjuk, bivši ministar obrane Ukrajine i predsjednik Centra za obrambene strategije.
Prošlotjedni katastrofalan poraz u sjeveroistočnoj Ukrajini samo će pogoršati situaciju, s časnicima koje je obuzeo strah dok Moskva traži žrtvene jarce za ono što se pokazuje jednim od najsramotnijih vojnih poraza u ruskoj povijesti.
Ruska vojska demoralizirana i potučena
Razmjeri nedavne pobjede Ukrajine zaprepastili su cijeli svijet, ali vjerojatno nitko nije bio toliko iznenađen koliko sami Rusi. Naravno, Kremlj je nastojao prešutjeti vijesti o protuofenzivi, ali brzina događaja i sam razmjer kolapsa nisu mogli prikriti katastrofu, čak ni unatoč velikim naporima ruskih vlasti da ih cenzuriraju. To je rezultiralo spoznajom koja je za rusku javnost bila golemi psihološki udarac jer je prvi put saznala da su njihovi vojnici u Ukrajini demoralizirani i potučeni. Poraz ruskih snaga u Harkivskoj regiji bio je i bolan poziv na uzbunu za ukrajinske kolaboracioniste, koji su shvatili da se na Rusiju ne mogu osloniti i da će ih ona bez razmišljanja napustiti kada do toga dođe.
Osim ovih neposrednih implikacija, ukrajinska protuofenziva također mnogo govori o širem stanju ruske vojske i pruža vrijedne informacije o tome što možemo sljedeće očekivati. Od sada će strah oblikovati svaku odluku ruskih zapovjednika u Ukrajini. To neće biti strah od gubitka dragocjenih života ili štete ruskim nacionalnim interesima; to će biti vrlo osobni strah od odmazde ljudi iz Kremlja koji će tražiti krivce za urušavanje snage ruske vojske. Ta reakcija dovoljno govori o disfunkcionalnoj kulturi vodstva u ruskoj vojsci, gdje je strah od neuspjeha dominantan instinkt još od sovjetskih vremena, a vjerojatno seže sve do carskog doba. Dok se traže krivca, nitko neće htjeti preuzeti odgovornost za odluke koje bi mogle dovesti do daljnjih poraza. Umjesto toga, časnici na svim razinama nastojat će djelovati kao lojalni kotačići u sustavu dok će one koji su viši u lancu zapovijedanja prisiljavati da izdaju zapovijedi.
'Kruti borbeni stroj sputan odozgo'
Neučinkovitost i nedostatak odgovornosti u srcu ruske vojske objašnjavaju njen loš učinak u Ukrajini. Dok je ukrajinska vojska posljednjih godina prošla kroz radikalnu transformaciju udaljavajući se od sovjetske tradicije i prihvaćajući reforme po standardima NATO-a, koje inicijativu prepuštaju pojedinačnim jedinicama i zapovjednicima na terenu, ruska vojska ostaje kruti borbeni stroj sputan odlukama odozgo, što je posve neprilagođeno surovim pravilima modernog ratovanja. Današnji ruski zapovjednici i dalje traže inspiraciju prije svega u vojnim postignućima Crvene armije tijekom Drugog svjetskog rata. Stoga ne čudi da ih stalno nadigrava daleko pokretljiviji i spretniji neprijatelj.
Nedavni događaji u Ukrajini pokazali su koliko su bila pretjerane tvrdnje mnogih međunarodnih vojnih stručnjaka koji su rusku vojsku smatrali drugom najjačom na svijetu. U mirnodopskom okruženju takve su zablude možda bile razumljive. Prema službenim podacima, Rusija je imala treći najveći godišnji proračun za obranu u svijetu, težak više od 60 milijardi dolara. Moskva je bila vješta u organiziranju impresivnih vojnih vježbi, ulažući velika sredstva u parade koje su pojačavale dojam moćne vojske.
Sada je jasno da su zapadni promatrači pogriješili brkajući kvantitetu s kvalitetom. Iako se većina analiza usredotočila na broj vojnika, tenkova, projektila i zrakoplova, te su brojke dovodile u zabludu i nisu nudile stvarne pokazatelje borbene spremnosti. Ni ruski podaci nisu bili posve točni. Ispostavilo se da su tisuće ruskih tenkova bili djelomično onesposobljeni, dok su stotine projektila promašile svoje mete od početka invazije na Ukrajinu. Čini se da su koruptivne prakse umjetno napuhale veličinu ruske vojske i drastično potkopale njezin borbeni potencijal.
'Putin je postao žrtva vlastite propagande'
Problemi ruske vojske u Ukrajini također su izbacile u prvi plan ograničenja autoritarne vladavine Vladimira Putina. Snage za invaziju okupljene početkom 2022. bile su užasno neadekvatne za zadaću koja im je namijenjena, ali Putinova osobna opsjednutost uništenjem Ukrajine bila je tolika da ga se nitko nije usudio upozoriti na opasnosti. Umjesto toga, dopušteno je da Putinova slijepa vjera u nepobjedivost ruske vojske i njegovo nepokolebljivo inzistiranje na nelegitimnosti Ukrajine prevlada nad trezvenijim vojnim prosudbama. Uostalom, kako supersila može izgubiti od zemlje koja ne postoji? Poput mnogih diktatora prije njega, Putin je postao žrtva vlastite propagande. Njegovi zapovjednici jednostavno su bili previše uplašeni da bi mu proturječili.
Kako se Putinova fantazija počela sudarati sa stvarnošću, Rusija je sve više tonula u poricanje. Rusko povlačenje iz sjeverne Ukrajine u travnju 2022. nakon poraza u bitci za Kijev i kasnijeg povlačenja sa Zmijskog otoka smiješno su prikazani kao "geste dobre volje". Isto tako, kada je Ukrajina potopila Moskvu, vodeći brod ruske Crnomorske flote, to je pripisano slučajnom požaru na brodu. Ne iznenađuje stoga da su ruski propagandisti i nedavno povlačenje iz regije Harkiva pokušali prikazati kao "planirano pregrupiranje". Ove apsurdne isprike nikoga ne mogu uvjeriti i samo naglašavaju nesposobnost Rusije da prizna poraz.
'Vjera u ukrajinsku pobjedu vidljivo raste'
Kako postaje nemoguće zanijekati pravo stanje ruske vojske, međunarodna vjera u ukrajinsku pobjedu vidljivo raste. Ofenziva u Harkovu nedvojbeno je dokazala da je Ukrajina sposobna izvesti ofenzivne operacije velikih razmjera i povratiti teritorije koje je Rusija držala dulje vrijeme. Iako je rat daleko od završetka, većina promatrača sada priznaje da je inicijativa prešla na Ukrajinu.
U nadolazećim mjesecima mnogo će ovisiti o nastavku dotoka oružja u Ukrajinu. Čelnici zemlje traže tenkove i borbene zrakoplove, kao i više topništva, streljiva i oklopnih transportera kako bi Rusiju u potpunosti istjerali iz Ukrajine. Ta se potpora ne može uzeti zdravo za gotovo, ali trenutačno se čini vjerojatnim da će se isporuke oružja ubuduće povećati. S razbijenim mitom o Rusiji kao vojnoj supersili, otvoren je put demokratskom svijetu da naoruža Ukrajinu za odlučujuću pobjedu koja će osigurati mir u Europi i okončati Putinove imperijalne ambicije.
