Nekoliko je razloga zašto Arapi ne sudjeluju u borbi protiv IS-a, analizira CNN.
Okupirani su ratom u Jemenu
Prvi razlog je rat u Jemenu gdje protiv šijitskih pobunjenika Houtha djeluje Arapska koalicija, odnosno zemlje arapskog poluotoka (gdje žive suniti). Rat u Jemenu shvaća se kao tzv. proksi rat između dvije sile, Saudijske Arabije (suniti) i Irana (šijiti ne-arapi). Religija i etnička pripadnost tradicionalno su glavni izvori sukoba u tom dijelu svijeta.
Stoga, kada je Iran preuzeo kontrolu nad Sana'aom, glavnim gradom Jemena, Arapska koalicija pokrenula je akciju vraćanja sunitima njihov grad. Stalni iscrpljujući rat u Jemenu ne ostavlja puno prostora za ratne operacije negdje drugdje.
Strah od destabilizacije države
Drugi razlog je strah od mogućih osveta u zemlji i destabilizacije države. Naime, dodatno angažiranje protiv IS-a moglo bi lako dovesti do osvetničkih terorističkih napada unutar granica, navode analitičari. Arapske zemlje, čak i Jordan, čijeg pilota su militanti živog zapalili, smanjuju svoje anti-IS aktivnosti.
"IS ne postoji samo u Siriji i Iraku. Oni imaju svoje pristaše u skoro svim arapskim zemljama, uključujući Saudijsku Arabiju, Kuvajt, Libanon i Jordan", govori Fawaz Gerges, profesor bliskoistočnih studija na London School of Economics. Ne treba zanemariti i činjenicu da Saudijci igraju veliku ulogu u organizaciji grupe; neki od vođa IS-a su Saudijci. Ta je grupa već izvela ubojite napade i u Saudijskoj Arabiji.
Rat koji se tiče iranskih saveznika
Arapi, osim toga, IS smatraju problemom Irana, odnosno iranskih saveznika Iraka i Sirije. Stoga se pitaju zašto Iranci ne bi preuzeli rat protiv IS-a na sebe. Odnosno zašto bi Arapi trošili svoja sredstva i pomagali iranskim saveznicima u Damasku i Bagdadu? Ipak, ovo shvaćanje se mijenja budući da IS sve više djeluje globalno a prijete i sunitima.
Ideja da će Arapi poslati kopnenu vojsku u borbu protiv IS-a isto nije vjerojatna. Irak i Sirija nebi dopustili intervenciju strane vojske:
"To bi bilo jako teško. Vidjeli ste kako je Irak reagirao na prisutnost turske vojske na sjeveru zemlje. Važno je da svaka vojska koja intervenira ima potporu vlade ili pak domaće vojske, a to znači i vojske sirijskog predsjednika Bashara al Assada", objašnjava Ghadi Sary, stručnjak za Bliski istok pri Chatham House. Sary također kaže da većina arapskih vojski radije djeluje unutar svojih granica.
