Prijepodne raspisivanje tjeralice za Irmgard Furchner, nakon što se 96-godišnjakinja nije pojavila na Zemaljskom sudu Itzehoe, da bi je skoro već do podneva uhvatili, donosi Spiegel.
Riječ je o optuženici za sudjelovanje u zločinima u logoru smrti u Koncentracijskom logoru Stutthof tijekom Drugog svjetskog rata. A u takvom opisu sudjelovanja u nacističkoj industriji smrti krije se i razlog na prvu paradoksalne činjenice da će se skoro već stogodišnjoj optuženici suditi na odjelu suda u Itzehoeu za mlade.
Sudi joj se, naime, po toj osnovi što je u KZ Stutthof, u vrijeme ubijanja i najgorih maltretiranja logoraša, ona u logoru radila kao tajnica logora, i to u dobi od samo 18 godina.
Kako je kazneno djelo počinjeno u vrijeme kad je bila jedva punoljetna, njen je predmet kvalificiran da se protiv nje kazneni postupak vodi tamo gdje inače dovode današnje tinejdžere.
Njen slučaj direktna je posljedica odluke pravosuđa Njemačke da se sudi Ivanu Demjanjuku za to što je, kao logorski čuvar u trima logorima smrti – Sobibor, Majdanek i Flossenburg, sudjelovao u poduhvatu koji je, kao dio Holokausta, predstavljao udruženi zločinački poduhvat.
Riječ je bila o čovjeku iz Ukrajine, koji je u Drugom svjetskom ratu bio nacistički kolaboracionist.
Odlukom da se za zločine može suditi i onima koji nisu bili direktno angažirani na ubijanju, ali su bili dijelom organizacija koje su ubijale, kao što je logor smrti jedna takva organizacija, otvorio se prostor da se progon ratnih nacista zbog zločina nastavi i duboko u 21. stoljeću. Po toj osnovi njega je SAD izručio Njemačkoj, utvrdivši da je Demjanjuk, dolazeći nekoliko desetljeća ranije u tu zemlju, zatajio dio svoje prošlosti.
Sve zbog slučaja Demjanjuk
Tako je i suđenje danas 96-godišnjoj Furchner postalo moguće prvenstveno zbog slučaja Demjanjuk.
O njoj se u Njemačkoj do sada podosta pisalo i diskutiralo. Poznato je tako da je na svom radnom mjestu 1943. "zarađivala jako dobro", što je uostalom odgovaralo vrsti posla koji je obavljala, krajnje povjerljivog i vrlo osjetljivog.
"Bila sam daktilografkinja zapovjednika Hoppea i za njegovog pomoćnika, ali sam uvijek pisala više za Hoppea", stoji u njenom pisanom očitovanju sudu na optužbe.
Konkretno, s obzirom na vrijeme u kojem je radila u logoru, optužena je za sudjelovanje u ubojstvu 11.412 ljudi, i to na najmučnije i najgore načine, te za sudjelovanje u još 18 pokušaja ubojstva.
A onaj "Hoppe" bio je SS-ov Obersturmbannführer Paul-Werner Hoppe, jedan od najgorih, čovjek kojega su kao zapovjednika logora u kojem je od 1942. do 1945. ubijeno između 63.000 i 65.000 ljudi i kojega su nakon rata zarobili Britanci.
Ubrzo im je pobjegao, skrivao se u Švicarskoj do 1953. i tek 1957. bio osuđen u Zapadnoj Njemačkoj na devet godina zatvora. Nakon puštanja iz zatvora poživio je još osam godina i umro 1974.
Sada je na red došla njegova u ona doba mlađahna tajnica. To što je pobjegla, odnosno to što se nije pojavila na zakazanom suđenju, nije trebalo čuditi nikoga. Tjedan prije njenog bijega od nekoliko sati, ona je sud obavijestila da neće doći na suđenje, plašeći se "prezira i podsmijeha".
Na kaznenom odjelu za maloljetnike, naravno
Danas u ranu zoru ona se iz svog doma za starije osobe u širem metropolitanskom području Hamburga odvezla taksijem, a odatle na podzemnu željeznicu.
Kako suđenje osobi kroz čije je ruke prošla skoro kompletna korespondencija o ropskom radu, transportiranima, umrlima i ubijenima, nije moglo proći bez njenog prisustva, sud je istog prijepodneva izdao nalog za dovođenjem 96-godišnje Irmgard Furchner i ona sad čeka početak suđenja kojem ovaj put neće moći izbjeći.
Na kaznenom odjelu za maloljetnike, naravno.
