Punih trideset godina ova se žena bavila prostitucijom. Svake je noći izlazila u grad i vrebala automobil u kojem će prodati svoje tijelo. Njezino je ime tajna. Ipak smo mi još uvijek društvo koje će prije osuditi, nego pokušati razumjeti ženu koja je bila uvjerena da je to bio jedini način da prehrani svoju djecu.
"Ništa. Nisam im govorila. Nisam izlazila dok su budni. Ali, kad su već bili veći, ide mama čistiti lokal negdje. Kako, mama, samo po noći? Tako što lokal radi, to je noćni lokal".
Samo ona zna što je sve doživjela u sitne noćne sate. To je, kaže, prljav posao koji u trijeznom stanju nije mogla obavljati.
"Ja sam pod utjecajem alkohola obavezno dolazila kući. To je logično. Nisam ulazila u sobu, nego direktno u tuš kabinu, da se prvo okupam pa da onda idem leći u krevet".
Njezina je tajna otkrivena tek kasnije. Djeca joj nikad nisu oprostila. Krivnja je muči i danas.
"Što mi je danas najteže, kad sam drugi čovjek, što nisam bila svojoj djeci roditelj. I to im nastojim danas nadoknaditi. Ali, to je nemoguće. Jer moja djeca nisu imala majku. Kad im je bilo najpotrebnije nisu imali majku".
Trideset godina pakla prekinuo je jedan susret. Bila je hladna noć. Ona je već bila na poziciji, nadajući se da će je netko pozvati u automobil.
"Moraš obući kratku suknju, urediti se i našminkati. Da te tko pogleda. Već sam imala puno godina tada. Ide čovjek, šiljasta kapa, dugi kaput. Nekakvu vrećicu nosi u ruci. Dobra večer gospođo".
A čovjek u dugom kaputu bio je don DragoGoričanec. Svećenik. Čovjek koji je ovoj ženi promijenio život.
"Pitao sam je koliko treba platiiti jer joj nisam htio uskratiti novac. Ona je rekla 200 kuna. To sam joj dao. I tada sam je pitao zašto na takav način dolazi do novca. Ona mi je rekla da je tu stranac u zemlji, nema pravo na pomoć, nema zaposlenje, ima djecu", opisuje Don Drago.
U Crkvi ima "svećenika" i svećenika. Onih koji su nas razočarali, ali i onih u kojima se još uvijek može prepoznati Isusov primjer. Jedan od takvih je don Drago kojem ova žena nije jedina koju je spasio.
Punih deset godina Don Drago zalazi među prijateljice noći, među žene na kojima ne zadržavamo pogled. Jer, lakše je kada ne znamo previše.
"Najprije se ne prikazujem kao svećenik, dolazio sam, motrio ih i molio se po tim ulicama, a onda išao u razgovor. Kasnije sam im govorio svoje stanje, da sam i ja bio u teškoj krizi, da me molitva krunice pomogla i onda im dam do znanja da ne znaju što će im se lijepo dogoditi. Onda ih učim moliti krunicu, zajedno molimo u vozilu krunicu", govori svećenik.
Do sada je, kaže, na pravi put izveo čak 13 žena. Sa svima je u kontaktu i pomaže im materijalno i duhovno.
Naša sugovornica nikad više nije ni pomislila izići na cestu. Danas živi skromno, obrađuje vrt i hrani piliće.
"Ne samo život, ja sam iz temelja promijenjena. Ja se ni ne sjetim, dok me netko ne pita, kakav je bio moj križni put. Ja se svako jutro prvo prekrižim i kažem: hvala ti, Bože, na danu koji sam doživjela!"
Zahvalna je na svećeniku, koji se nije skrio u udobnost kurije. Nego poput Onoga, kojemu se prije 25 godina zavjetovao prilazi modernoj MarijiMagdaleni. U njoj prepoznaje sestru i nas upozorava da promislimo o svojim grijesima prije nego što na nekoga bacimo kamen.
