Oprez? Možda bi to bilo najbolje objašnjenje. Lemerre se jako dobro sjeća svojeg prethodnika i prijatelja Aimea Jacqueta. Čovjeka koji je "galske pijetlove" odveo do naslova najbolje momčadi na svijetu. Ali i čovjeka kojeg, unatoč tom uspjehu, novinarska pera nisu mazila...

"Iskreno, najradije bih izbjegao svaki interview. Jednako tako i konferencije za novinare. Dolazim samo zato što ? moram."

Kratko i jasno. Srećom po Lemerrea, igra njegovih izabranika govori ? sama za sebe. Nije mu trebalo mnogo. Momčad ionako poznaje otprije. Uostalom, tijekom Coupe de mondea bio je pomoćnik "profesoru" Jacquetu...

"Već tada, na svjetskoj smotri, bio sam fasciniran mogućnostima mojih igrača. Upravo sam zato prihvatio ulogu izbornika. Osjećam kako im mogu vjerovati. No što je najvažnije, osjećam kako i oni meni vjeruju", istaknuo je Lemerre.

Talent će uvijek staviti "sa strane". Disciplina i litre znoja uvijek su mu bile ? prvim i pravim pokazateljem. O pretrčanim kilometrima tijekom treninga, o grču na licu, o "izderanim koljenima"... o tome ovisi hoće li vas Lemerre staviti u momčad. Ništa neobično. Lemerre je nekada vodio francusku "vojnu" momčad, s kojom je 1995. osvojio i naslov svjetskih prvaka...

Još malo o Zidaneu i društvu...

"EURO 2000. nije kraj briljantne generacije. Mislim da dečki imaju snage odigrati još jedno veliko natjecanje ? Svjetsko prvenstvo u Japanu. Naravno, nadam se da ću i ja biti tamo."

S ovakvom momčadi, Lemerre neće morati mnogo brinuti. Još samo da nema novinara i svih njihovih pitanja...