Vojska Zimbabvea otkako je u srijedu preuzela kontrolu nad ključnim institucijama u zemlji, ističe kako se nije dogodio državni, odnosno vojni udar. No to ne znači da se vojni udar nije dogodio. Dapače, ako izgleda poput patke, zvuči poput patke i pliva poput patke - onda je to patka. Upravo tako svjetski analitičari opisuju ovotjedne događaje u Zimbabveu. Ako ima karakteristike vojnog udara - onda se radi o vojnom udaru.
A kako možemo prepoznati je li se negdje dogodio vojni udar? Znakovi su vrlo jednostavni.
1. Odgovorni nikada neće reći da se dogodio vojni udar
'Naš su jedini cilj kriminalci oko njega (Mugabea), koji su počinili zločine što su izazvali društvene i ekonomske patnje u zemlji, kako bi ih priveli pravdi', rekao je u srijedu na nacionalnoj televiziji general SB Moyo, šef vojne logistike. 'Čim završimo misiju, očekujemo da se situacija vrati u normalu', dodao je.
Ovakva semantika često se koristila u raznim pokušajima državnih udara. U Venezueli, zemlji u kojoj veći dio godine svjedočimo nasilnim protu-vladinim prosvjedima, vojni su dužnosnici u kolovozu pokrenuli neuspješan pokušaj svrgavanja predsjednika Nicolasa Madura. 'Ovo nije vojni udar nego civilna i vojna akcija kojom želimo ponovno uspostaviti ustavni red u zemlji', rekao je vođa tog neuspješnog udara Juan Caguaripano.
2. Ne zna se gdje je šef države
Predsjednik Zimbabvea, Robert Mugabe, navodno je u kućnom pritvoru u glavnom grade Harareu, a prema riječima njegova južnoafričkog kolege Jacoba Zume, u telefonskom razgovoru rekao je da je fizički dobro. No, nema službene potvrde o lokaciji njegove supruge, kontroverzne Grace Mugabe, koja je pretendent na čelno mjesto države.
Svojevrsno onesposobljavanje šefa države je klasičan potez u pokušajima vojnih udara. Prema riječima BBC-jevog komentatora za diplomaciju, Jonathana Marcusa, vojni udar u Turskoj u srpnju 2016. propao je jer nisu uspjeli imobilizirati predsjednika Erdogana.
U nekim slučajevima, svrgnute se čelnike, ili one koje se pokušava svrgnuti, izgna se u drugu državu. Tako je, primjerice, predsjednik Hondurasa, Manuel Zelaya, bio prisiljen ukrcati se u zrakoplov. Kad je sletio u Kostariku oteli su da bi se ponovno pojavio tri mjeseca kasnije u brazilskoj ambasadi.
3. Ljudi i oružje na ulicama
Dobar indikator da se radi o vojnom udaru su valovi prosvjeda na ulicama. Prosvjednici će često tražiti povratak demokracije i rušenje represivnog aparata nakon čega će vojska uklizati i preuzeti vlast. Masovni prosvjedi su natjerali egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka da odstupi sa svoje funkcije tijekom Arapskog proljeća. Vojska je tu javno rekla da neće koristiti silu protiv masa nakon čega Mubarak nije imao druge nego odstupiti i osloboditi put vojnoj administraciji.
U Zimbabveu, primjerice, nije još bilo masovnih prosvjeda, ali nije tajna da i domaće stanovništvo smatra Mugabea svojevrsnim diktatorom. Ipak, naoružani vojnici i tenkovi viđeni su svuda na ulicama glavnog grada.
4. Strane zemlje upozoravaju svoje državljane
Veleposlanstva stranih zemalja imaju dužnost štiti svoje državljane u toj zemlji pa će početi nuditi savjete kako bi oni i ostali na sigurnom. U srijedu je u Zimbabweu američka ambasada zatvorila svoja vrata za javnost, a britansko ministarstvo vanjskih poslova poslalo je preporuku svojim državljanima koji se nalaze u Harareu da se zadrže u svojim domovima dok se situacija ne raščisti'.
5. Blokada državnih medija
Protok informacija ključan je u ovakvim situacijama pa će se strana koja pokušava preuzeti vlast potruditi ušutkati državne medije, a one privatne iskoristiti za svoj cilj. U Zimbabweu se upravo to i dogodilo kada je vojska zauzela središnjicu nacionalne televizije u srijedu.
No, ni to ne jamči uspjeh. Primjerice, u neuspjelom puču u Turskoj prošle godine vojska je pokušala državnim medijem proglasiti da su preuzeli kontrolu, ali im stvari baš i nisu pošle po planu.
6. Zatvaranje granica, mostova i zračnih luka
Ukoliko se želi nametnuti kontrola nad nekom zemljom ili nekim gradom u tome uvelike može pomoći odluka o zatvaranju granica, mostova, zračnih luka i druge infrastrukture koja služi za ulazak ili izlazak iz zemlje. U rujnu 2015. godine vojnici koji su predvodili puč u Burkini Faso naložili su zatvaranje svih granica te uveli noćni policijski sat. Možda najbolji primjer ove vrste kontrole zračne luke dolazi iz Pakistana. Bilo je to 1999. godine, kada je premijer Nawaz Sharif pokušao otpustiti moćnog načelnika vojske General Perveza Musharrafa. Tada je započela bitka za nadmoć.
General Musharraf nalazio se na Šri Lanki kada je zaprimio prijetnju da će tadašnji premijer Nawaz Sharif krenuti u borbu protiv njega. General Musharraf pobjegao je zrakoplovom iz zračne luke Colombo do Karachija. Kontrola zračnog prometa tada je odbila izdati dozvolu za let zrakoplova na kojem se nalazio te je naređeno da se svih 200 putnika preseli na drugi zrakoplov, dok je pilotu naređeno da preusmjeri avion, najprije u Oman, a zatim u Indiju. General je naredio pilotu da kruži nad Karachijem, iako je kazaljka za gorivo bila gotovo u crvenom. Zrakoplov je u konačnici prizemljen u trenutku kada su pro-Musharrafijevi vojnici okružili kontrolni toranj zračne luke. General je bio prebačen na sigurno, a nekoliko sati kasnije je vratio kontrolu nad Pakistanom.
