'Službena Moskva ne treba štititi nikoga i nametati mu kako da živi'

Rusija želi početi treći svjetski rat - izjavio je to ukrajinski premijer Jacenjuk, nakon što se ruska vojska primaknula na samo kilometar od ukrajinske granice. Dok Zapad priprema nove sankcije protiv Rusije, Moskva pak traži od Amerike da prisili ukrajinsku vlast da zaustavi operacije na istoku Ukrajine i povuče vojsku.

O situaciju u Ukrajini  razgovarali smo u RTL-u Danas s ukrajinskim veleposlanikom u Hrvatskoj, Oleksandrom Levčenkom.

Ukrajinski premijer Jacenjuk s nikad oštrijim porukama - čini li se i vama da Rusi inzistiraju na dizanju tenzija i trećem svjetskom ratu?

Situacija nije laka, zveckanje oružjem nije dobro. Jasno da bi eventualni vojni sukob između takve ogromne zemlje kao što je Rusija, koja ima 148 milijuna stanovnika i Ukrajine koja ima 45 milijuna, imao razorne posljedice za čitavu regiju, a možda i za svijet. Pitanje je i tko koga napada. Mi kao da živimo u 17. stoljeću, kada netko nekome prijeti, međunarodnog prava nema, zauzima se jedan teritorij, a neki traže prava na drugi terotorij. Naravno da Ukrajina sebe smatra neovisnom zemljom i sami ćemo rješavati svoj problem sukladno međunarodnom pravu i unutarnjem zakonodavstvu.

S obzirom da je ruska vojska praktički na samoj granici - treba li takvim izjavama dodatno dizati tenzije?

Ako je vojska jedan kilometar od granice, to je činjenično stanje. Pitanje je tko daje poruke svijetu, Ukrajina ili Rusija, o tome da želi iskoristiti snagu za neke svoje zle zamisli. Što se tiče Ukrajine, mi rješavamo svoj unutarnji problem. Rješavamo delikatno pitanje vrlo precizno i ne žurimo. Bitno je da nijedan život civila i nijedan civil ne strada u ovoj antiterorističkoj operaciji bezveze.

Moskva stalno govori da štiti interese ruske manjine u Ukrajini - jesu li njihova prava zaista ugrožena?

Ne znam. Moja supruga Ruskinja ima pola ruske obitelji i već sam rekao, nitko nije ugrožen. Poruka službenoj Moskvi je da nitko ne treba štititi nekoga. Mi živimo svojim životom i živimo dosta dobro. Pitanje je hoćemo li disati slobodno. Nitko nam ne mora nametati kako da dišemo. Mislim da je Ukrajina, kao zemlja koja je krenula svojim demokratskim putem i smatra svoje demokratske europske vrijednosti svojima, ima svoju budućnost i svoje mjesto u Europi. Tako da plašenje time kako mi moramo ići, kako disati, na koga gledati, kako odlučivati, to je retorika prošlog stoljeća.

Nakon svega što se dogodilo - koliko je realno očekivati da se situacija riješi mirnim putem?

Jasno je da antiteroristička opeacija ne podrazumijeva samo mirne razgovore. Bitno je da bude odijeljeno stanovništvo od ovih separatista i od ovih koji su naoružani. Zadnje informacije kažu da su oni uzeli za taoce promatrače mirovne misije OESS-a, da su upali u dječji vrtić i školu, kao navodno štiti od nekih terorista, fašista koji dolaze. A u principu, u Krimu su već koristili živi zid od djece i žena i išli zauzeti vojne objekte 'mirnim putem'.

Dakle nema mirnog rješenja?

Na tome ustrajemo. Parlament govori da tko želi vratiti oružje, bit će pomilovan, ali tko je već napravio zločine, ne. Recimo prije dva dana je mučenički ubijen jedan liječnik koji je želio staviti ukrajinski zastavu, a isto tako je ubijen jedan aktivist, student. Ovome nema kraja i ovo ponašanje je neprihvatljivo za civilizirani svijet.