Član nadzornog odbora Ine DamirVanđelić posvjedočio je na suđenju u aferi Ina – MOL da od izmjena međudioničarskog ugovora, koji je vlada bivšeg premijera IveSanadera potpisala s mađarskim MOL-om, hrvatski predstavnici u upravi ne mogu utjecati na Inino poslovanje.
"Upravljačka prava ne omogućuju da predstavnici Republike Hrvatske utječu na ostvarenje zacrtanih ciljeva", kazao je Vanđelić, odgovarajući na pitanja USKOK-a koji Sanadera u ovom slučaju tereti da je za 10 milijuna eura mita Mađarima prepustio upravljačka prava u Ini.
Vanđelić je kazao da od izmjena ugovora Inu više ne vodi uprava, u kojoj su po tri hrvatska i mađarska predstavnika, nego odbor izvršnih direktora. Članovi uprave čak nemaju ni resor za koji su zaduženi, dodao je svjedok.
Kazao je da članovima uprave vođenje tvrtke onemogućuje interni dokument imenom Lista ovlaštenja za donošenje odluka (LODO) čiju su izmjenu hrvatski članovi uprave već tražili, ali su bili preglasani.
Vanđelić je rekao da su na nepovoljnosti u izmijenjenom međudioničkom ugovoru bivšu vladu u nekoliko navrata upozoravali i hrvatski članovi nadzornog odbora, a bili su ih svjesni i u Ministarstvu gospodarstva.
"Dva ključna cilja, energetska stabilnost i povećanje tržišta, očito nisu ispunjeni", zaključio je Vanđelić, kojega je u NO Ine krajem 2010. postavila vlada Jadranke Kosor.
Inin nadzorni odbor ima devet članova, jednoga imenuju radnici, tri hrvatska Vlada, a preostale MOL. Odluke se u tom tijelu mogu donositi većinom glasova, ali i tzv. glasovanjem o zadržanim pitanjima u kojemu je za odluku potrebno sedam glasova, pojasnio svjedok.
Da hrvatski predstavnici od izmjena međudioničkog ugovora 2009. nemaju nikakvog utjecaja na odlučivanje u Ini, prošlog su tjedna na suđenju Sanaderu potvrdili i hrvatski predstavnici u upravi IvanKrešić i DavorMayer. Ustvrdili su i da su prepuštanjem upravljačkih prava MOL-u zakinuti hrvatski interesi, s obzirom da je Ina "kičma" hrvatskog energetskog sustava.
Osim za primanje mita od mađarskog MOL-a, Sanaderu se u objedinjenom postupku sudi i za ratno profiterstvo, odnosno primanje provizije od austrijske Hypo banke kod koje se Hrvatska u ratno vrijeme zadužila za kupnju zgrada nekoliko veleposlanstava.
