U studiju RTL Direkta gostovao je nekadašnji prvak Europe i sportaš koji je bio na Olimpijskim igrama u Seulu i Barceloni - najbolji hrvatski boksač Željko Mavrović.
Što vi mislite o tome da Hrvatska zlatnu medalju nagrađuje s 41 tisuću eura, Srbija s 200 tisuća. Pa čak i Kosovo daje 110 tisuća nagrade. Treba li država bogatije nagraditi najbolje?
Kad čuješ druge primjere, bude ti neugodno i malo se sramiš. To se da popraviti. No, rekao bih da onaj drugi dio koji dolazi nakon Olimpijskih igara i rezultata koje sportaši osvoje, tu bi se moralo paziti na sportaše. Počevši od mjesta u kojima žive, općine, gradova i državnih institucija, da se sportaše nagradi na svim razinama njihovog života i da im se pomogne - i u smislu školovanja, poslovanja, poduzetništva. Ima puno načina kako država i grad mogu učiniti nešto dobro za svoje sportaše. Naglasio bih da i su naši sportaši koji se vrate s Olimpijskih igara u Parizu ponos naše države i zaslužuju status i vrednovanje tamo gdje žive, mrvicu drugačije nego običan čovjek.
Znamo za svakakve priče sportaša - Filip Ude koji se zaletava iz zahoda, sportaši koji skupljaju donacije za opremu. Nije baš lijepa ta druga strana medalje?
Nemojte me krivo shvatiti, ali čak bih rekao da mi je drago kad sportaši igraju i treniraju u tim ne-uvjetima. Često iz njih dođu puno bolji, čvršći, hrabriji i moćniji sportaši nego kad imaju sve uvjete. Međutim, to nije razlog da institucije ne rade svoj posao i ne osiguraju im uvjete koje trebaju.
'Vjerujem u Gabrijela Veočića, može osvojiti medalju'
Koliko je nepravedno što su veliki sportovi uvijek u prednosti u odnosu na male?
Uvijek razmišljamo tako da je sport pravedna odnosno poštena priča. Sport je samo dio civilizacijske igre koja je u jednom dijelu poduzetništvo, a u drugom marketing i sportaši su dio te priče. Uvijek se nadamo da će se kroz sport provući etičnost, ljudskost, no sport je samo dio naše civilizacijske igre koji ima i poštenosti i nepoštenosti.
Jednako je nepošten kao i sve ostalo?
Apsolutno da.
Gabrijel Veočić plasirao se danas u četvrtfinale. Što kažete?
Ima veliku šansu osvojiti medalju, a ne samo medalju. On stvarno može otići daleko i zaista vjerujem u njega. Bio sam s njim neko vrijeme u Slavonskom Brodu dok je još bio dečkić. Sad je malo veći, ali boksa sjajno. Odmah najavljujem ljudima iz Slavonskog Broda i županije da se brinu o njemu, daju sve što mu treba i da ga drže kao kap vode na dlanu.
Možete li usporediti uvjete treniranja kakve on sada ima s onime što ste Vi imali? Bili ste na Olimpijskim igrama u Seulu i Barceloni, kako ste vi trenirali?
Ja sam odrastao uz film Rocky. Kad vidiš kako čovjek može ući u ring i iz nikakvih uvjeta napraviti velike rezultate, nikad se nisam brinuo za te uvjete. Ne brinem se ni za ove hrabre dečke, pa i Veočića koji ima prije svega potporu i stalnu prisutnost oca koji je također bio boksač i koji je s njim je dan i noć. Oni su uložili enormnu količinu dana, energije, vremena, truda, cijelog svog bića da mali Gabrijel postane vrhunski boksač. Uspjeli su u tome i zato im čestitam, vjerujem da će Gabrijel otići daleko na ovim Olimpijskim igrama. I zato najavljujem i pripremam teren svim ljudima koji ih trebaju dočekati, da ih dočekaju na pravi način.
Transrodni boksači na OI? 'Stravično, neprimjereno i opasno'
Zanima me vaše mišljenje o skandalu na Olimpijskim igrama, da su dvije boksači zapravo biološki muškarci kojima je dozvoljeno da se natječu sa ženama. Je li to sporno i koliko?
Štrecnulo me u srcu, to je toliko meni strašno. Ne da ne mogu vjerovati, ne da se ne slažem, nego i puno više od toga. Iskreno intimno vjerujem u Boga i vjerujem da je stvorio čovjeka muškarca i ženu. To dvoje mogu stvoriti neko treće biće, dječaka ili djevojčicu. Koliko god se medicina ili znanost bavila čovjekom, sjekla ga i okretala ga i bušila, znanost nikada ne može promijeniti spol. On je kodiran u našoj genetici i kromosomima, na energetskoj razini i vibracijskoj razini. Ili si muškarac ili žena. I kad si rođen, možeš imati problema s tim, sam sa sobom, želja… ali si rođen takav. I kada muškarac dođe u ženski svijet, to je stvarno…
Zanima me s te boksačke perspektive. Koliko je jači bilo koji muškarac od žene, 162 posto udarac jači?
To je stravično, neusporedivo, neprimjereno i opasno. Žao mi je da na jednoj takvoj visokoj razini Olimpijskog saveza i institucije, da se uopće o tome razgovara, a kamoli dozvoljava. Vrijeđa me to kao čovjeka i sportaša, i bode u dušu, ne samo u srce.
Čega se najviše sjećate s Olimpijskih igara na kojima ste bili, što vam je ostalo u sjećanju?
Ti kroz te sportaše upoznaš svijet. Preko njih, karaktera, načina na koji se smiju, hodaju, druže se, počneš malo hvatati neke druge vibracije i kulture. Drago ti je da si ih upoznao. A što se tiče natjecateljskog dijela, na Olimpijskim igrama nisam imao velikih uspjeha. Ostala mi je nekakva nedorečenost u tom dijelu, ali bila mi je to dobra odskočna daska da kasnije kao profesionalac uspijem i napravim karijeru. Olimpijske igre su lijep događaj i iskustvo za svakog sportaša.
