Tonči Huljić gostovao je u RTL Direktu.
Etno, pop i klasika, sve je spojio u jedno, projekt Mediteraneo. Jedan od najprodavanijih hrvatskih muzičara, čovjek koji je skladao 1450 pjesama, nema što ne radi. Nedavno je izdao novu verziju Marije Magdalene, a to je samo još jedan od brojnih hitova koji su izašli iz kuhinje Vjekoslave i Tončija. Nije prošlo dva mjeseca da je sa svojim bendom Madre Badessa izbacio novi hit. On je vjerojatno jedina osoba koja to može napraviti i od pjesme o žvaki.
Rep i rege u ovoj pjesmi, klasika i pop na koncertu u Beču, pa pop misa - nema stila koji neće probati i nema muzike koju nećete pomiješati.
"Volio bih se probuditi za 200 godina i vidjeti gdje je muzika otišla. Volio bih da sve ovo što danas radim, u ovoj fazi, ne u onima prije 10, 20, 30 godina. Da nešto od toga ostane. Zamisli da se sad probude Mozart i Beethoven i vide na šta liči ova muzika, šta sam ja to sve napravio. Pa eto tako nečim se iskupljujem na ovaj način", govori.
Što će za 200 godina od vašeg preživjeti?
"Ne znam, ne bih se trebao previše uzbuđivati oko toga. U Beču je jedan moj iskorak. Specijalna priča, to je kao da na Tomislavcu, te veličine, napravite koncert i naplatite nešto karata. Ljudi će doći slobodno. Prodaju se karte VIP, a drugi mogu doći. Neće dobro vidjeti kao na Tomislavcu jer je jedna sjenica na sredini. Moram se zahvaliti svima koji su radili na tom projektu, to je tek početak avanture zvane Beč. Iduće godine planiramo gore ići s misom, prvostolnicu…", ističe
Kako će izgledati to u Beču: orkestar i Rozga zajedno? Povest ćete i Grašu.
"To su glazbenici filharmonije, simfonije. Pomogla mi je ekipa kojoj se moram zahvaliti. Priprema je to terena koji slijedi, a slijedi dosta toga - od Praga, mise, po Južnoj Americi, Americi, ima i varijanta mise u Las Vegasu. izgleda kao blasfemija", navodi.
Pun vam je raspored. Nije vam došlo da vam je dosta, dosta sam napravio?
"Ne da mi se ništa, ne da mi se apsolutno ništa, samo bih sjedio na kauču i gledat televiziju i onda šta bi, bio bih biološki višak. Prisiljavam sebe da radim, da mi bude interesantno, da imam nove izazove, da imam novi smisao. Mislim da čovjek može ostat normalan samo ako radi. Ljudi se bune da će s 62 godine, da ne mogu u penziju, da moraju raditi do 64, da onda pale aute, ruše Francusku. Ja nemam namjeru nikad stat", govori.
"Pogledaš Mick Jaggera kako skače ispred ogledala u 80-oj godini. Ili Bob Dylana, jedan od najboljih albuma je napravio sada, nakon 60 godina karijere. Ti su mi ljudi izazov, to mi daje unutarnju vatru", dodaje.
U tom spajanju nespojivog, vidjeli smo vas i u pjesmi zajedno s Vojkom V. Što mislite o njemu?
"Prvo ja sam jako simpatizirao, jako simpatiziram sve što stvaraju dječaci. Ja volim trap. Da ne bi bilo blasfemično, da ja u ovim godinama idem izvoditi trap, iako i to bi bilo ljudima super, ali mislim da me previše ima. Ali ja volim trap, zato što su slobodni u izričaju. Ja sam ograničen na ljubav. Puno si slobodniji nego kad moraš na ntni način iskazivati nešto oko ljubavi.
Bilo bi od mene krajnje ružno da kažem da je ljubav nepresušan izvor. Jest jer se stalno rađaju nove generacije pa se trebaju zaljubiti, ali mi koji smo se zaljubili, imamo žene, tražimo neku drugu temu", govori.
Nekako je dojam da je ovo što radite za druge posao, a da ste Madre Badessa stvarno vi. Je li to točno?
"To je samo djelomično ispravno. Ovo sam totalni ja, a ono sam bio djelomični. To je dio socijalne inteligencije, razine empatije i čisto poslovnog odnosa. Ovu pjesmu radim - targetirana skupina je ta - oni razumiju tekst ako ga kažem tako i tako - ritam takav i takav - bubanj takav i takav. Ljudi koji sa mnom rade, vrlo je verziran, ali ja da verziram treba proći od tri do pet godina da mogu kazat oni sad znaju to što meni treba", kaže.
Gledala sam danas malo na Zampovim stranicama 1167 djela imate. Ginem. Idi. Marija Magdalena. Jedini. Malo mi za sriću triba. Sve ste to vi. Znate i što će biti hit, i tko će biti hit. Bez greške. Zanima me kako. Jel se čovjek rodi s takvim razumijevanjem masovnog ukusa ili se to nauči?
"U to nisu ubrojeni instrumentali. Maloprije sam rekao, stvar je poznavati društvo u kojem živiš, okolnosti i promjene u kojima živiš. Mi živimo u šizofrenom vremenu, mi živimo paralelni Treći svjetski rat, tu je stalno pričamo o njemu i ovdje pričamo o pjesmama. Kada je bio Drugi svjetski rat, to je bio rat, cijeli svijet je stao. to nešto nije u redu, doveli smo svijet na novu razinu da je sasvim prirodno da se tamo negdje odvija rat, a da mi živimo normalno. Ustvari nitko ne živi normalno i svi osjetimo posljedice. Kada to shvatiš onda znaš da u radikalnim situacijama kao rat ljudima treba što više zabave, da se isključe. Panično traže duševnu hranu, daj ležerne teme. Ja sam društven čovjek koji može biti samotnjak. Družim se iz potrebe da snimim ljude i snimim situaciju, al bukvalno. Morate biti vješti u manipuliranju emocijama. Evo to radim", kaže.
Često vaš kritiziraju, često vas se opisuje kao kralja lakih nota, zapravo ste napisali i neke od najvažnijih i najljepših hrvatskih pjesama. Dva put san umra, samo za primjer. Puno toga što ste vi napisali, ljudi nemaju pojma da ste napisali.
"Napisao sam puno takvih pjesama, ja sam 40 godina aktualan, to me goni dalje, da više nisam aktualan prije 20 godina ne bih pisao. kada sam se umorio pisati pop muziku prešao sam na crossover i iste te diskvalifikacije sam naišao u Daily mailu, Mirroru, Guardianu. Uvijek je bilo da on upropaštava klasičnu glazbu.
Ali gle, to je postiglo svjetski uspjeh. 57 tjedana sam bio na Billboardovoj top listi. Bio sam prvi i treći, istovremeno i šest tjedana", kaže.
Mrzite li neku svoju pjesmu?
"Nemam, svega sam bio duboko svjestan, ali mi se desi da čujem pjesmu, da mi se čini poznata i pitam jesam ja ovo napisao", tvrdi.
Kako je biti alfa najpoznatije hrvatske obitelji - prati se svaki korak Hane, Graše, Albe….Vi ste kao hrvatski CC Capwell
"Pokušavaju te prikazati kao reality family, a mi to nismo. Mi smo potpuno normalni, a zbog toga smo valja potpuno nenormalni u viđenju ljudi. Mi se ne namećemo, odlazimo na javna okupljanja. Idemo stvarno tamo gdje je nužno, izgleda kao da nas ima puno. Živimo krajnje običan život, nema firmirane robe, nekad su auti, ali sad me ni to ne interesira ništa. Volim doma hodat u donjim gaćama, majici, pidžami, ljude primam u pidžami. Pokušavam preživjeti ovaj život, biti koristan u njemu i nešto, ako ću nešto ostaviti, ali šta će biti poslije mene vidjet ću kada se za 200 godina probudim", zaključuje.