Forma, ne sadržaj. To je Hrvatska, to je naš obrazovni sustav i naša državna matura. Jučer ste u Direktu čuli da nema veze ako na maturi u pitanjima krivo piše da je Istanbul glavni grad Turske jer sadržaj je irelevantan, tako su objasnili iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja - ispituje se malo i veliko slovo. A evo danas smo opet saznali da je sadržaj irelevantan. Državnu maturu je pao maturant koji je napisao esej iz hrvatskog, ali ga je napisao štampanim slovima, a to se ne smije. Nema veze je li mu esej sjajan, je li proniknuo Glembajeve i Krležu kao nitko prije njega jer je štampao pa sada ispitivači ne znaju je li svladao tu najvažmiju lekciju: veliko i malo slovo. Pa neće upisati arhitekturu, gdje je izvrsno napisao prijemni.
Esej iz Hrvatskog jezika na državnoj maturi napisao je velikim tiskanim slovima. Njegove misli o Krležinim Glembajevima zato nitko nije ni pročitao. Nitko nije ni procijenio njegove kompetencije, književnoteorijska i jezična znanja, kao ni razumijevanje književnog teksta. I sada ne može upisati Arhitekturu iako je na prijamnom, kaže otac, bio 4. od petstotinjak učenika koji su pristupili ispitu.
"On inače ima, ja bih rekao, izuzetno ružan i nečitljiv rukopis. I on je, pokušavajući balansirati između pravila o pisanju eseja koje kaže da esej mora biti čitak i jasno napisan i ovoga koje kaže da se ne smije pisati tiskanim slovima, on je pisao tiskanim slovima", rekao je otac učenika, Ruđer Friganović.
Otac nesretnog učenika objašnjava - na mjestima gdje dolazi veliko tiskano slovo napisao bi malo veće slovo od ostalih. Ovo je njegov esej, a ovo je njegov uobičajeni rukopis. Sve ovo znači pad Hrvatskog jezika, zbog čega na ljetnom roku neće upisati željenu Arhitekturu, a ne ostane li mjesta na jesenskom - treba čekati iduću godinu. Iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja jasni su kod poštivanja pravila.
Vinko Filipović, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja ističe: "Izričito se kaže da se esej ne smije pisati velikim tiskanim slovima. Niti velikim, niti tiskanim. Jesu li slova veća ili manja, ona su tiskana i ona su samo velika, ne i onaj drugi oblik".
I nije to prvi put da učenici grubo kažnjeni za propuste, lani su srušili djevojku koja se potpisala na ispit. No slijepo slijeđenje pravila bilo bi jasnije kada bi ona vrijedila za sve. Tako su ove godine ispitivači na državnoj maturi Istanbul proglasili glavnim gradom Turske, a USKOK uredom Vlade. A na jednom pitanju iz matematike svi ponuđeni odgovori su bili netočni.
Marko Matijević, glavni urednik portala Srednja.hr govori: "Zapravo je problem što nemaju iste kriterije za svoje ispitivače, kao i za učenike. Netko tko je napravio grešku neće biti sankcioniran, može opet postaviti pitanja. Dok će učenik dobiti manje bod, bit će mu poništen ispit ako prepisuje".
Sve ove pogreške pokazuju da državna matura nije savršena, ali zamijenila je onu staru - netransparentnu i manjkavu.
"Državnu maturu imamo barem svi pravi kritizirati i govoriti Istanbul nije glavni grad Turske, nego je Ankara, a prije različite prijamne ispite uopće nismo mogli vrednovati - koliko su oni bili dobri i koliko su omogućavali korupciju na visokim učilištima", kaže Matijević.
Da se vratimo na početak priče i velika tiskana slova. Otac Ruđer smatra da se njegova sina moglo kazniti ni drukčije, poput oduzimanjem dijela bodova.
"Ja sam sigurno neobjektivan kao roditelj, ali kome god da se ovo desi, da se malo stavi u tu poziciju, mislim da bi razumio da je to potpuno neprimjereno. OK, dečko je pogriješio, koristio je nekakva slova koja nije smio. Međutim kazna za to je de facto ponavljanje godine", ističe otac.
A pitanje je je li to pravedno i je li državna matura zato tu. Da zbog pogreške - jedan tinejdžer - očito talentiran i vrijedan - ostane po strani.
