Najprepoznatljivija zgrada u najpoznatijoj zagrebačkoj ulici odmah je na početku. Možda niste znali, ali u toj zgradi Zagrepčani i njihovi gosti najduže u kontinuitetu mogli kupovati koješta - više od 120 godina, još od vremena Austro-Ugarske.
Robna kuća Nama do danas je ostala simbol nekih minulih vremena, ali i gotovo jedini dućan u centru u kojem se može kupiti gotovo sve. Fraza "od igle do lokomotive" možda se najviše odnosi upravo na Namu, jer otkad postoji ovdje se moglo kupiti svašta - od hrane, školskog pribora, parfema, pozamanterije, odjeće, obuće, kućanskih aparata, u Nami je uvijek bilo svega živoga.
Bilo je prije i puno više radnika, svjedoči nam Ružica Požega, jedna od 140 zaposlenih u Nami u Ilici, koja je u njoj provela cijeli svoj radni vijek, ponosna i na specifičan pristup kupcima. "U ovim današnjim centrima, uđeš, izađeš, ako što nađeš, nije to kao ovdje. Ovdje se baš bavimo kupcima, posvetimo se da izađu zadovoljni i kupe ono što im treba. Imamo osobniji pristup i to kupci osjete", rekla nam je Ružica.
I bome, čim smo ih pitali, složili su se. "Trgovci su vrlo ljubazni, zaista. Volim doći ovdje od malena, od djetinjstva ovdje kupuje, navikla sam. I prostor je jako lijep, vrlo je uredno, sve čisto", komentirala je Milica, a Anđa samo rekla da se "Namu mora spasiti, jer ona je naša".
I tako ju se doživljava od početaka, još u 19. stoljeću, kada su bečki trgovci, Kastner i Öhler, otvorili robnu kuću sličnu onoj koju su već imali u Beču. S vremenom se širila, današnje gabarite dobila je 1928. Nama, odnosno Narodni magazin, postala je nakon Drugog svjetskog rata, i upravo je u vrijeme Jugoslavije doživjela svoj procvat i vrhunac poslovanja. Bilo je prvo mjesto koje je kataloge slalo na kućnu adresu, prvo mjesto gdje ste mogli ući i šetati i nikoga ne pitati za cijene, jer su one bile izložene, otići bez da ste išta kupili, i to sve u ovako ekskluzivnom ambijentu.
Bila je prva robna kuća s pokretnim stepenicama, ograde koje i danas stoje još su iz austrougarskih vremena. Pred Naminim izlozima nekoć su se tiskali građani i gledali prve televizijske programe, bilo je to važno mjesto javnog okupljanja. Stručnjaci se zalažu da to i ostane.
"Potencijal je ogroman, jer to su veliki izlozi u centru grada koji nisu ni prodavaonica naočala, cipela, nakita ni pekara, nego nešto što je jako ukorijenjeno u hrvatsku kulturu, u zagrebačku kulturu, i mislim da bi trebalo biti još više ukorijenjeno u zajednicu", kaže povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović.
Grad Zagreb tako je u siječnju donio neuobičajenu odluku da se Nama u Ilici preventivno zaštiti kao pojedinačno kulturno dobro, do donošenja trajnog rješenja, "… u cilju očuvanja i obnove vrijednosti i osobitosti koje građevina posjeduje, kao i očuvanja specifične ambijentalnosti i tradicije korištenja prostora u funkciji robne kuće, potrebno je zadržati specifičnu namjenu kao i ulična pročelja, gabarite i katnost volumena, te očuvane izvorne dijelove interijera."
Ima li Nama svijetlu budućnost trebali bismo doznati do kraja ovog mjeseca. Možda na drugom katu bude uskoro i nekakav ugostiteljski objekt. Tko god Namu kupi, bit će obavezan preuzeti poslovanje i zatečene radnike na minimalno dvije godine. Nakon toga, tko zna, ali jedno je sigurno, svi Zagrepčani i njihovi gosti koji su barem jednom ušli u Namu, sigurno bi se u nju voljeli ponovno vratiti, i to baš ovakvu kakva je sada.