Na Filipinama je bio i glumac i automehaničar, a danas Edwin radi kao poštar u Zagrebu.
"Uvijek morate razmišljati gdje stavljate poštu. Ako pogriješite sandučić, onda će se ljudi požaliti", kaže nam poštar Edwin Tindugan.
Prvi put radi kao poštar. I to već četiri mjeseca, a karijeru je započeo u Zaprešiću. Dostavljanje pošte ga opušta i smiruje.
"Puno ljudi ovdje ne zna engleski, pa moram s njima komunicirati rukama", dodaje Edwin.
A kako još uvijek ne zna baš svaki zagrebački kvart, uz njega je mentor, koji mu pokaže gdje je koja ulica i adresa, dok se ne ufura. Ali vjerujemo da će se Edwin brzo udomaćiti i da mu Zagreb neće biti problem, jer ipak dolazi iz najnaseljenijeg filipinskog grada koji ima gotovo 3 milijuna stanovnika.
"Govorim svojoj ženi da je život ovdje dobar. Kao prvo, lijep je krajolik ovdje, ali i klima. U usporedbi s Filipinama, dobra je klima. Jer na Filipinima u vrijeme zime je vruće. Zato mi se sviđa više ovdje", priznaje nam Edwin.
Nemaju pravu zimu, a nemaju bome ni poštara. Barem ne koliko ih imamo mi. Tamo se računi, pisma, mirovine dostavljaju uglavnom - mailom. Tako da Edwinu više nitko kod kuće ne dostavlja pisma u sandučić. Ali zato sve više stranih radnika to radi u Hrvatskoj kojoj nedostaje poštara. Među njima je tako danas 72 koji su došli iz stranih zemalja. Dio je iz susjednih zemalja, a njih 45 iz onih dalekih: Bangladeša, Indije, Filipina, Nepala i Pakistana koji ovih dana dostavljaju poštu u Hrvatskoj. Njih 14 iz azijski zemalja to radi po Zagrebu.
A kako to izgleda na zagrebačkom Jarunu, pokazao nam je Edwin. A mi smo otkrili da nama to baš i ne ide najbolje, zato dostavu paketa prepuštamo profesionalcima. Edwin je inače, ostavio obitelj na Filipinama, otišao prvo u Katar i onda dobio zagrebačku adresu. Sve zato jer je s plaćom od 300 eura kod kuće jedva preživljavao. A sada je sretan jer zarađuje 3 puta više pa novce šalje i kući, a prvi put u životu ima i dva slobodna dana.
"Nekako se spremam ostati ovdje, jer je doma jako teško. Treba mi novac, jer ako idete nešto kupiti na Filipinima, to će vas puno koštati", govori nam poštar Edwin.
Štrukle još nije probao, rakija se ne da piti, a nedostaje mu filipinska hrana i obitelj koju bi volio možda dovesti i u Hrvatsku.
"Sada kada živim ovdje, trebaju mi prijatelji", kaže nam za kraj Edwin Tindugan.
Ne znamo kakvi su oni malobrojni poštari na Filipinima, ali možemo reći da je ovaj zagrebački Filipinac netko koga ćete rado sresti u svom haustoru.
