Je li dobro za Hrvatsku imati 21 županiju i 428 općina, je li dobro imati predsjednika i premijera koji nemaju normalnu komunikaciju, sve su to pitanja za mog večerašnjeg gosta, trećeg hrvatskog predsjednika, Ivu Josipovića.
Čujemo da se Milanović i Plenković konačno u nečemu slažu i to da nema smisla ni pokušati preustrojiti državu.
Što vi mislite? Treba li nam 555 gradonačelnika i općinskih načelnika?
Dobro je da se u nečemu slažu, ali ne i o čemu se slažu. Davno sam predlagao redukciju i reformu lokalne samouprave. Pet do sedam županija ili regija sasvim je dovoljno.
Predlagao sam i ustavnu promjenu da se smanji broj županija, da ne bude više od 100 općina, potom da bude pet do sedam regija, ozbiljnu decentralizaciju, a ne ovo što sad imamo - fake decentralizaciju. I nije išlo.
I upravu je predsjednik kad kaže da nitko to ne želi. Ne žele to ni političke stranke jer veliki broj lokalnih družnosnika znači veću priliku za uhljebljenjem.
Dobra je vijest da vaša bivša stranka SDP i Peđa Grbin to žele?
To me veseli, pohvaljujem ih.
Kako komentirate odnos predsjednika i premijera? Ne znam za drugi slučaj da postoji takav odnos kao kod njih.
On nije dobar i to je određeno stanje neustavnosti jer Ustav traži suradnju. Ustavni sud bi trebao obavijestiti Sabor o stanju neustavnosti, što je već i činio dva ili tri puta.
Vi ste isto imali situaciju kohabitancije kad ste bili predsjednik, a premijerka je bila Jadranka Kosor. Surađivali ste normalno?
Normalno. Bilo je situacija kad nismo isto mislili, ali su te situacije uvijek završavale kad bismo sjeli u njen ili moj ured i probali naći razumno rješenje.
Kao bivši predsjednik, imate li savijet sadašnjem predsjedniku?
Ne, on je čovjek koji je izabran, ima mandat voditi državu. Ja mu želim puno uspjeha, ali bih volio da poprave odnose. Već su me pitali hoće li doći na premijeru moje opreme. Rekao sam da hoće, bilo bi dobro da sjede skupa u loži.
Tko je više kriv (za njihov odnos op.a)?
Ne bih išao u te stvari, neki put je jedan jako u pravu, drugi put onaj drugi. To nije bit, nego da oni ne mogu ni o čemu razgovarati.
OK, ali nismo vas pozvali da nam komentirate Milanovića i Plenkovića, nego da nam predstavite nešto čime se ne može pohvaliti niti jedan bivši predsjednik - u subotu je premijera vaše prve opere. Ne znam je li ijedan bivši predsjednik napisao operu, pogotov ne o Johnu Lennonu. Jeste li zadovoljni?
Jesam i zahvalan sam HNK-u za postavljanje opere i na iznimnom trudu jer paritura nije lagana, to je suvremena ozbiljna glazba, zahvalan sam i Muzičkom bienalu i Hrvatskom društvu skladatelja što su koproducenti. I iznimno sam iznenađen interesom, sad su već tri predstave u koje više ni muha ne može ući u gledalište.
Da se ne razočaraju, nema glazbe Batlesa u operi?
Nema, prvo Beatlesi su tu vrstu glazbe bolje od mene napravili, a tu je i Zakon o autorskim pravma, ne bih baš mogao uzeti tuđu glazbu, bilo bi to preskupo i kazalištu i meni.
Opera je o Johnu Lennonu, kako to da ste njega izabrali, jeste li bili fan Beatlesa?
Pripadam generaciji kojima su Beatlesi puno značili, ne bih baš rekao da sam bio fan, ali poštujem ih i cijenim, velki su umjetnici.
Ali Lennon nije bio samo umjetnik, nego i društveni aktivist, koji je artikulirao i strahove i nade i kritike jedne generacije prema establišmentu, iako je i on pripadao establišmentu.
Prvi poticaj je došao iz razmišljanja o ubojici Chapmanu koji je obožavao Lennona, a onda se okrenuo i ubio ga.
Više od 10 godina razmišljao sam o tome, ali imao sam problem što nije bilo libreta. Mnogi su se oduševili, rekli su da će rado napisati libreto, ali imali su svoje teme. Pomalo sam bio odustao.
Čudo se dogodilo jedan dan, javio se ugledni ženski glas, bila je to prof. Marina Biti iz Rijeke, rekla je da ima odličan nacrt libreta.
Koliko vam je trebalo za to?
Ne možete takav zalogaj napraviti brzo i ne uz redovni dnevni ritam, ja sam tako otišao na selo i rekao svima, koji su zvali, da nema ništa dok se ne vratim za koji mjesec u Zagreb.
Kakva je Josipovićeva Yoko? Volite je kao Lennon ili je ne volite kao svi drugi?
Cijela opera se temelji od trenutka kad Chapman puca u Lenona do trenutka kad on umre. Radnja opere je svijest, fantazija umirućeg Lennona o odnosim - od ubojice, do Yoko Ono, članova benda i vidi Yoko onako kako ju vidi Lennon. A on ju je vidio kao svoju muzu.
Kako je ona reagirala?
Pokušali smo da dođe, ali ona je već u godinama, nismo uspjeli. Ali prvo pitanje bilo je 'kako sam prikazana?' Opera je afirmacija i oda Lennonu i kao muzičaru i osobi koja je htjela mijenjati svijet. Poznat je po mirotvorstvu, zalaganju za ljubav.
