A da je itekako je opasno prosvjedovati protiv Vučićeve vlasti u Srbiji govori i idući, nevjerojatan primjer. Osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj na programu pro-Vučićeve televizije Informer objavio je osobnu iskaznicu bivšeg Direktovog urednika Mateja Devčića, danas Telegramovog novinara koji je proteklih nekoliko dana bio u Srbiji na reporterskom zadatku. Šešelj je iznosio osobne podatke novinara uz apsurdnu i iznimno opasnu optužbu da se radi o "onima koji obučavaju kolovođe protesta" čime se Devčić praktički našao na tjeralici.
I evo ga onaj koji obučava kolovođe protesta je večerašnji gost Direkta, novinar Telegrama, nekoć direktor, urednik Matej Devčić.
Upravo si se vratio iz Srbije, je li to znači da si pobjegao glavom bez obzira ili?
Nisam morao bježati. Sve je prošlo kao da sam normalan građanin. Dođeš na granicu izađeš s nje i to je to.
Što me najviše zanima, kako si uopće doznao da te na televiziji ratni zločinac optužio da si napravio ovako nešto.
Pa ja sam taman prešao srpsku carinu i onda sam došao na Hrvatsku i u jednom trenutku mi je počeo mobitel suludo vibrirati. Dobio sam poruku od jednog gospodina koji mi je javio. Evo upravo na televiziji Vojislav Šešelj pokazuje vaše osobne podatke, vašu iskaznicu i navodi adresu hotela u kojem odsjedate u Beogradu. Što je meni u jednom trenutku stvarno bilo šokantno. Nisam mogao vjerovati da se to događa. Prvo sam posumnjao pa sam pitao redakciju da provjeri. Oni su provjerili i te informacije su se pokazale točne.
Otkud njemu tvoja osobna iskaznica, imaš li tu informaciju?
To je pitanje koje na koje bih ja volio dobiti odgovor. Po mojoj procjeni, moja osobna je, naravno, uzeta na granici. Tamo je skenirana, tako da pretpostavljam da su mogli imati podatke ili od tamo. U hotelu su mi pogledali osobnu, ali nisam vidio da je itko skenira ili fotografira, tako da se meni čini da ona vjerojatno nekako s granice došla do Informera i do Vojislava Šešelja.
Što si radio u Srbiji, zašto si išao tamo?
U Srbiju sam išao raditi reportaže i razgovarati sa studentima koji prosvjeduju i s umjetnicima, profesorima. Čisto da dobijemo nekako iz prve ruke dojam što se konkretno tamo događa i da vidimo koliki je zapravo razmjer te pobune koja je sada stvarno velika, jer ona traje već dva mjeseca konstantno. Dakle, ovo je nakon Ribnika i Mladenovca kada se pretpostavljalo da bi se moglo desiti nešto u ovom smislu, imali smo ventil prosvjeda, a sada imamo dva mjeseca studenta koji svaki dan izlaze na ulice, a kada se dogodi, evo jedno ovakvo gaženje. Studenti su danas cijeli dan na ulicama. Taj prosvjed još uvijek traje.
Matej, moraš mi odgovoriti na najvažnije pitanje današnjeg dana. Jesi li obučavao kolovođe prosvjeda u Srbiji?
Naravno da ne, da sam imao ikakve informacije o tome da postoji nekakva obuka, vjerojatno bih to istražio.
Ono što smo danas vidjeli što je zapravo jako uznemirujuće, vidjeli smo da doslovno prosvjednike u Beogradu gaze na ulici. Kakva je atmosfera tamo, što se događa?
Ja sam do sada obilazio sve te prosvjede kao novinar, prenosio što se na njima zbiva. Na prosvjedima je uvijek zapravo neka atmosfera koja je onako, ima ljutnje i bijesa, ima nekakve gorčine. Ovo je bilo drugačije jer su ljudi stajali petnaest minuta u tišini i osjećala se neka pozitivna stvar. Doduše, ono što se isto dogodilo kada sam bio na tom jednom prosvjedu... Jedan stariji gospodin počeo se derati na studente. Govorio im je da su ustaše da tu pokušavaju srušiti režim. Ono što sam čuo od svojih sugovornika, kada se zaustavljao promet na prometnicama, ljudi bi im trubili. Neki su se čak drznuli i pogaziti ih. Ovo danas stvarno je možda najveća eskalacija što se tiče tog gaženja do sada, ali ti ljudi izađu iz auta i izađu iz autobusa i tramvaja i oni stoje sa njima. To je s jedne strane, dokaz da postoji možda nekakva nada da se nešto promijeni i tu sve pozivam na rečenicu koju sam čuo od jedne gospođe koja je prolazila pored prosvjeda i ona je rekla: "Mladi, na vama svijet ostaje, ako nas vi ne izvučete, neće nitko".
Dopiru li uopće sve stvari do srpskih medija, što se tamo piše o studentskim prosvjedima?
Najkonkretnije stvar uvijek možeš pročitati u Danasu, N1, Novoj koje naziva Vukšić, opozicijom i medijima, a svi ostali mediji, kao što su Informer i Pink, Happy, oni guraju jednu drugu sliku koja, evo, upravo ide u tom smjeru. Svi su protiv nas, imamo neke strane elemente koji nam žele srušiti državu. Bojim se da ljudi nekako to više ne mogu prevariti, mladi se informiraju preko drugih kanala i na tim drugim kanalima nema ni Informera ni Happya, a ni Pinka. I tu zapravo taj sklop je dobar, da nekako u Srbiji su ljudi shvatili, možda da postoji i drugi kanali informiranja osim ovih režimskih. Moram reći i da je njihov javni servis valjda prvi puta večeras, što se, po riječima ljudi s kojima sam tamo razgovarao, nikad nije dogodilo otvorio dnevnik s konkretnim prosvjedima.
Maloprije si sam spomenuo da oni pletu da oni nas žele srušiti. Kako zapravo tumaš ovo? Jer ja ne znam kako drukčije to rastumačiti, ovo što se tebi konkretno dogodilo, nego kao paranoju.
Mislim da je određena paranoja, ali moramo shvatiti jednu stvar. Ovo su prosvjedi, kada sam tamo pričao s ljudima, koji jako podsjećaju na '96, '97 ljudi imaju aluzije na to. Dakle, to je bilo tada rušenje režima i mislim da je Vučić, ali i njegova Vlada da su svi trenutno jako nervozni jer shvaćaju da više ne mogu kontrolirati toliko taj protok informacija koliko su htjeli. Neke stvari ipak dopiru do ljudi i tu nastaje nekakva njihova nervoza, da li je ona opravdana, pa iskreno, s obzirom na situaciju u Srbiji i kako tamo izbori funkcioniraju. Po meni, Vučić bi se više trebao plašiti da ne dođe nešto izvana, da neki stvarno da Europa možda ne reagira i slično, jer trenutno, ako on opet raspiše izbore, velike su šanse da će ih on dobiti i ostati na vlasti.
To izgleda stvarno izvjesno. Svakakve sad poruke dobivaš nakon ovog što se dogodilo.
To nije ništa čudno da novinari dobivaju takve poruke, ali da dobivam poruke gdje me okarakterizirala kao netko koga ustašu nekakvog agenta SOA-e. Okej, dajte mi dokaze pa možemo pričati o tome, a ovako ne znam, podnosim to i zabavno je.
Jel osjećaš strah i jel bi se vratio u Beograd nakon ovog što se dogodilo?
Ne znam, to je sad veliko pitanje i za mene. Vjerojatno ne bih, ali neki strah trenutno ne osjećam. Više sam osjetio strah doslovno u tom trenutku kada sam saznao za to, jer si ti između dvije granice i ne znaš da li će te možda netko vratiti pitati nešto. Tu je postojao taj strah. Trenutno straha nema, ali bi se samo trenutno samo volio odmoriti od svega ovoga jer je bilo jako intenzivno.
