Među tri tisuće novinara koliko ih je bilo u Sarajevu na Olimpijskim igrama bio je i legendarni sportski komentator Mićo Dušanović koji je gostovao u RTL Direktu.
Znam da ste pratili 16 Olimpijskih igara poslije toga. Ali Sarajevo su vam bile Olimpijske igre kao mladom novinaru koji je tek počeo. Po čemu najviše pamtite te Olimpijske igre?
"Koga kod da pitate tko je bio u Sarajevu ispričat će vam neku lijepu priču, ali apsolutno svi će vam jedno te isto reći: Atmosfera, olimpijski duh, srdačnost. Atmosfera u 14 dana izvan vremena. Vi ste jednostavno došli u jedan balon i živjeli 14 dana koje nikad više u životu niste živjeli u atmosferi idiličnog svijeta koji bismo voljeli i danas. Jedna vrsta utopije. To je bilo nešto fantastično. "
Možda najbolja priča koju sam čula s te olimpijade je da je Kirk Douglas išao na ćevape pa su mu ih naplatili 100 dolara. Onda je nastao revolt i čovjek je na kraju zatvorio ćevabdžinicu.
"To je istina, Vi niste mogli platiti taksi, ako ste nešto izgubili to je sutradan bilo kod vas. Najimpresivniji je bio snijeg koji je pao na dan otvaranja, a grad je sutra bio čist. Ljudi su izašli s lopatama i očistili grad sami. Nitko ih na to nije tjerao. To je simbol tih igara. Nešto nevjerojatno jer Olimpijske igre u Sarajevu su bile prave. Po broju sportova, po vrsti sportova, po onom duhu olimpijskom zbog čega postoje Olimpijske igre. Sportaši su ih tada zaista cijenili. One su se danas nažalost malo razvodnile i postale komercijalne. Čak i sami sportaši u nekim sportovima više nisu toliko impresionirani dolaskom na Olimpijske igre, a televizije rade veliku grešku jer imaju sa svih terena signal i biraju one sportove koji su u tim zemljama popularni i onda se događa da one prave, bazične sportove ne vidite u cijelosti. Gubi se duh "
Znam da do dan prije uopće nije bilo snijega, i onda je odjednom počeo padati večer prije.
"Nije bilo ničega dan prije i onda se probudite, metar snijega. To je sve bilo čisto i uredno. Sve pripremljeno da ne može biti ljepše, a možete zamisliti ugođaj: Bijele Olimpijske igre"
U kolektivnoj svijesti na ovim prostorima Sarajevo je zapamćeno kao taj supervažan događaj koji je Balkan stavio na kartu svijeta. Zašto je tako?
"Je, male zemlje kad dobiju ovakav događaj to je strašna propaganda i svi to žele iskoristiti. Vrlo je rijetko, danas gotovo nemoguće da takve zemlje dobiju Olimpijske igre, ali svi su ih živjeli. To je bio ponos Sarajeva i cijele Jugoslavije. Svi su sudjelovali, sve televizije su imale svoj dio. Godinu dana prije Milka Babović bili smo na obilasku klizačkog natjecanja jer smo bili zaduženi da damo neki savjet. Odnosno, Milka, a ja sam išao za njom. Mi smo tada otkrili čučavce i rekli smo tako ne ide. I nije išlo, i promijenili su i nitko se nije ljutio."
Vučko, nisam subjektivna, čini mi se najbolja maskota svih vremena. I dan danas u Sarajevu je sve puno Vučka...
"Vučko je pogođen da ne može bolje. Simpatičan je i stvarno što sam čitao je istina. Ljudi su promijenili percepciju prema vuku. Postao je simpatičan, a ne opasan. Bio je divan"
To je vrijeme obilježilo i ogromno rivalstvo Amerike i Rusije...
"Da, ali je Jugoslavija tada u sredini nesvrstana bila tampon zona točno pokazala što to znači. Svi su se međusobno mogli družiti, a da ih nitko nije kritizirao. Sve se moglo razgovarati, dogovarati. Tko zna što se sve dogovaralo na političkoj razini, ali bio si siguran. Ništa ti se nije moglo dogoditi. Pamtim ih jer sam žalostan što ove druge na kojima sam bio nisu imale takav duh. Jesu se trudili domaćini i sportaši vole ići na Olimpijske igre, ali ovo je zaista bilo nešto posebno jer sam razgovarao s ljudima koji su na prethodnima bili. Oni su rekli: Ne, to se nikad nije dogodilo što se dogodilo u Sarajevu"
Ove godine je Pariz, može li se to usporediti sa Sarajevom?
"Ne može. Malo je to sada komercijalizirano previše. Za mene su Olimpijske igre vrh, ali moram reći za hrvatski sport ovaj datum je još važan po nečemu. Na isti dan su otvorene igre u Albertvilleu gdje je naša zastava prvi put išla u defileu, na ovaj dan su otvorene igre u Salt Lake Cityju gdje je Janica osvojila tri zlata i srebro i to nikad više nismo ponovili. Nije samo 8. Sarajevo za nas gdje je Sanda za nas palila baklju, nego i ovo treba spomenuti"
