Bilo je to prije tri godine točno na današnji dan, točno nekako u ovo vrijeme.
Predsjednik Republike postao je Zoran MIlanović. Bio je to veliki trijumf ljevice. Evo tri godine poslije, predsjednik je miljenik desnice.
Kritizirao je BABE, GONG, lijeve udruge, lijeve političare, lijeve intelektualce, pa je za desničare postao državnik kakvog smo čekali. Omiljen mu je hobi prepiranje s premijerom i smišljanje zvučnih uvreda poput „plameni jazavac“, „nekonzistentni konjokradica“ ili „plenkošenko“. Dobili smo vođu oporbe s Pantovčaka i doznali što znači i tvrda kohabitacija i zašto se reklamirao kao predsjednik s karakterom.
Tog petog siječnja 2020. brzo je shvatio gdje leži snaga.
Funkcija predsjednika u Hrvatskoj je, budimo realni, više ceremonijalna, protokolarna, kao kraljica ili fikus. OK, postoje neke krnje ovlasti vezano za vojsku i vanjsku politiku, ali tu nije prava snaga, prava snaga je što televijske kamere prate svaki korak, prate svaku riječ i tako jezik ima itekako snažne ovlasti.
Iz šume svih psovki i prozivki, ovako bi se mogle rezimirati njegove inicijative. Počeo je mandat tiradom protiv Paraustavnog korona stožera kojeg treba razvlastiti, nije uspio.
Pokušao je mijenjati izborni zakon u BiH najavom blokade ulaska Finske i Švedske u NATO, nije uspio.
Pokušava već godinu i pol smijeniti ministra obrane, nije uspio. Pokušao je postaviti Zlatu Đurđević za šeficu Vrhovnog suda, nije uspio.
Ali je uspio postaviti Radovana Dobronića na to mjesto. Nakon njegovih prozivki oko Bradleya, Vlada je ipak nabavila te američke oklopnjake, ukrajinski vojnici neće doći na obuku u Hrvatsku- to je isto njegov uspjeh.
"Ne bi rekao da je riječ o velikoj metaforfozi niti je on bio toliki ljevičar prije niti je sada toliki desničar, mislim je li ljevičarski podržavati big pharmu, dakle u koronakrizi je bio na sličnoj poziciji gdje i mi", rekao je Nino Raspudić.
Pustio je finsku premijerku da ga čeka, pa rekao da nije, izjavio obitelj Zec da je dobila odštetu: "Šta im još treba". Kao da je ikad to bilo pitanje novca.
Negirao da se u Srebrenici dogodio genocid, pa se onda izvlačio da kao nije. Milorad Dodik i Vikor Orban, osobe ne baš demokratskih sklonosti, postale su mu dobri frendovi.
Vratio je ratna odlikovanja Branimiru Glavašu, posjetio je Baniju par puta, posjetio je i Čile – još uvijek je najpopularniji, prema posljednjem mjerenju iz prosinca 2022.
Potpora mu se polako topi, s 18 posto na 15 posto, u odnosu na lani to je pad od 4 posto. Njegova najveća ostavština, postao je lider oporbe, a istovremeno i pojeo oporbu.
„Da on jest zasjenio oporbu. Djelomično i zbog tog njegovog izrazito agresivnog načina komuniciranja, a mediji to prate i vole“, rekla je Mirela Holy
„Mislim da je odradio izuzetno važan posao koji se može usporediti sa dječakom iz Andresenove bajke Carevo novo ruho, kad car hoda gol uvjeren u prekrasne haljine koje nosi, a dječak uzvikne car je gol“, govori Radimir Čačić
Osim što je vikao car je gol, odnosno prozivao HDZ i korupciju u svakoj svojoj izjavi, jednog drugog cara, onog u Moskvi, malo manje proziva. Od početka rata daje izjave kako ne treba pikati medvjeda, kako su Ukrajinci nahuškani na rat, kako se mi ne trebamo tu petljati, Rusi ga slave, ukrajinski mediji ne baš toliko, HDZ ga je prozvao Kremljenkom.
„Ja sa Rusijom veze nemam“, rekao je jednom Milanović
A da ne bi glasala ponovo za njega, rekla je Mirela Holy, dok Čačić smatra da u ovom trenutku za Zorana Milanovića nema alternative.
„Ne bih više glasala za njega, njegov potpuni zaokret prema desnici, potpuni neodgovorni populizam lijevi birači koji su glasali za njega nisu tražili i nisu očekivali“, rekla je Mirela Holy
Nino Raspudić pak smatra da Milanović ima šanse da bude predsjednik još godina ako se Marija Selak Raspudić ne bude kandidirala.
„Na sljedećim izborima ću ja i moja obitelj glasati za jednog takvog državnika“, zaključio je Ljubo Ćesić Rojs.
Državnik ima nove fanove, lajkaju ga od Moskve do Mostara, pitanje je samo hoće li ikako moći osvojiti natrag one koji ga sad više baš toliko ne vole.
