"Ovo će biti veliki šok mojim suputnicima. I NASA-i. I čitavom svijetu. Ali i dalje sam živ. Iznenađenje!", tako je u filmu "The Martian" šefove na Zemlji izvještavao Matt Damon, koji glumi astronauta koji sam preživljava na Marsu, 200 milijuna kilometara od doma.
Ali, koliko je teško živjeti samo 400 kilometara iznad Zemljina tla, i to svega devet mjeseci, dokazuju Suni Williams i Barry Wilmore, NASA-ini astronauti koji su se u toliko vremena u bestežinskom stanju na Međunarodnoj svemirskoj stanici drastično promijenili. I moraju se ponovno priviknuti na život s gravitacijom.
"Svi astronauti moraju paziti da ne padnu jer će se polomiti. Jer naš organizam kad se nađe u situaciji da mu nešto ne treba to naprosto eliminira. Kosti ti u svemiru ne trebaju, mišići ti ne trebaju", ističe astronom Korado Korlević.
Zbog manjka gravitacije dolazi do mišićne atrofije pa je potrebno stalno vježbati. Gubi se jedan posto koštane mase svakog mjeseca, a astronauti postaju viši jer se kralježnica širi. Imunitet im je oslabljen jer su izloženiji radijaciji, u svemiru se gubi do 20 posto tjelesnih tekućina, prije svih krvi, kao i najmanje pet posto mase. Čak se i koža stanjuje, lakše ošteti i sporije zacijeli.
Kako za Direkt kaže Anamarija Pejić, viša inženjerka svemirskih sustava i prva Hrvatica koja je sudjelovala u svemirskom programu u Houstonu, astronauti su joj svašta ispričali.
"Ljudi izgube slojeve kože na dnu stopala, i kad su se vratili na Zemlju astronauti jednostavno nisu mogli hodati u cipelama, po parketu nisu mogli hodati, nego su svi izvan kuće hodali po travi", govori Anamarija.
A, zamislite onda putovati 200 milijuna kilometara do beživotnog Marsa, bez atmosfera i s trećinom Zemljine gravitacije. Iz perspektive Donalda Trumpa, to kao da se već dogodilo.
"Povest ćemo čovječanstvo u svemir i postaviti američku zastavu na planet Mars, pa i daleko dalje", rekao je prošlog mjeseca u obraćanju ispred oba doma Kongresa. Njegov bestie Elon Musk kaže da bi već za 10 godina mogli živjeti na Marsu.
Upućeni kažu - nema šanse. "Mars nema zraka, ima toksičnu prašinu, ogromne količine zračenja, mikrometeorite. Ljudi tamo mogu otići u orbitu, nešto pogledati, vratiti se nazad, ali nema života na Marsu dok ga ne teraformiramo", naglašava Korado Korlević.
Odnosno prilagodimo zemaljskim uvjetima. Osnivač prve tvrtke na Mjesecu, gdje ima svoj digitalni ured, očekivano je svemirski entuzijast. Za Direkt kaže - išao bi i na Mars.
"Napredak nikada nije postignut iz neke comfort zone, uvijek morate iz nje iskoračiti. Ovo je veliki iskorak iz comfort zone, možda i najveći koji ljudsko tijelo pamti. Da nismo po prirodi bili skloni poduzimanju rizika, ne bi imali ni aute ni avione ni ništa. A sve je bilo opasno u jednom trenutku", smatra Bobek.
I kao što su svi astronauti spremni riskirati sve, pa i vlastito zdravlje svakim putom u svemir, tako bi spremna bila i naša sugovornica, da joj se pruži prilika ići na Mars.
"Ja bih prva išla da mogu. Svi astronauti s kojima sam pričala rekli su da im je najveći dojam bio vidjeti naš planet Zemlju u crnini svemira. Mislim, naježim se čim počnem o tako nečem razmišljati. Mislim da je to nešto fascinantno", zaključuje Anamarija Pejić.
Fascinantno, opasno, rizično, ali i sljedeći korak, ako želimo i dalje ići tamo gdje nitko prije nije išao.
