Jednima tek kolačić, drugima veselje.
"Isuse bože, ako ne potroše sve dok ja dođem na red, ja obožavam muffine", kaže Ivanka Lukšić, korisnica pučke kuhinje.
Gospođa Ivanka u pučku kuhinju na Sveti Duh u Zagrebu dolazi svaki dan.
"On mene pita – kol'ko. Kol'ko god mi date, ja sam zadovoljna. S najmanje, eto. Jučer sam dobila jednu jabuku i jednu mandarinu. Mali kaže, baka imaš voća. Ja to njemu narežem, pojede to, jadan šta će. Ja ne znam šta bi bez toga?! Bila bi prosila. Šta bi drugo?!
Upravo kako bi razveselili one koji si ih ne mogu priuštiti, Vlatka je prije nekoliko godina pokrenula akciju "Muffin za sve".
"To je ovako jedna baš slatka akcija koja ne deblja jer radiš muffine, a u biti ih ne jedeš nego ih podijeliš dalje. I zapravo ljudi se baš razvesele", prepričava Vlatka Bakran Burić, inicijatorica akcije.
Za današnje izdanje volonteri su napravili 2700 slatkih kolačića i podijelili ih u 4 zagrebačke pučke kuhinje, među kojima je i ona na Svetom Duhu. O njoj dnevno ovisi 400-tinjak ljudi, većinom umirovljenika.
"Osjeća se polako blagi rast korisnika, ali to je… Vidite kakva je situacija u državi, tak da. Mi se bojimo za budućnost jer više i više je ljudi koji nemaju za topli obrok pa dolaze ovdje po pomoć. Bilo kakvu", kaže fra Viliček Novački, koordinator rada volontera pučke kuhinje na Svetom Duhu.
Pomažu mnogi. Željka je počela kad je završila na burzi. Posao je u međuvremenu našla, no nastavila je volontirati. I tako već 11 godina.
"Moji kolege i moji prijatelji se smiju jel' ja velim da se može živjeti od volontiranja primarno bi mi bilo volontiranje, ali nažalost režije se moraju plaćati i život je, ovoga, ovisi o plaći, ali… Na prvom mjestu mi je uvijek volontiranje", kaže Željka Isaković, volonterka.
Pri ruci je često i franjevačka mladež. S podjelom hrane pomažu svake treće subote u mjesecu.
"Dođite i budite dio toga, ali na kraju dana dođite tu zbog ovih ljudi jer možda mislite da ste vi samo neki koji dijele hranu, ali tko zna, možda nekome uljepšate dan", govori Josip Pavetić, član Franjevačke mladeži Sveti Duh.
"Rođena sam kao čovjek, a ne kao fotelja. Imam dvije ruke, dvije noge, čemu mi služe te ruke?! Ne da samo gledam kak' ću sebi osigurati sutra ili, ne znam, mojoj obitelji. Nego te su ruke tu da mogu nekog zagrliti, da mogu nešto napraviti za nekoga", kaže Vlatka Bakran Burić, inicijatorica akcije.
I baš je to - ono što svijet čini ljepšim!
