Četrdeset godina radi na ovom istom mjestu - u robnoj kući NAMA u Ilici. U mirovinu će Tatjana za dvije godine. Taman toliko novi vlasnik dugo mora zadržati radnike. Došla je kao djevojka. Prvi rođendan koji je ovdje proslavila bio je 19. "To je bila ekipa samo takva. Uživancija", kaže.

Radila je s dinarima, kunama pa eurima. Mijenjali su se načini plaćanja, mijenjali i mi. NAMA je i simbol - ne samo Zagreba, nego i vremena kad je prevladavala kvaliteta. I stvari i odnosa. Kad je čast bila važnija od novca, a sram još uvijek u modi. "Ta neka empatija, pomoć ljudima... Nema, otišlo je", kaže Tatjana kroz suze.

NAMA je jedno od onih mjesta u koje odlazite kad točno tražite nešto, a toga nema nigdje. I kad vam treba ono što se svugdje nalazi. "Sve sam kupovala. Od popluna i jastuka, namirnica. Evo, ovakve drangulije, džinđurlije", kaže Katarina. 

Prodat će se i ona na Kvaternikovom

Snješkina majka u NAMI je zaradila mirovinu. Njena kći tu je 18 godina. Za nove vlasnike ima poruku: "Da ne potpisujemo ugovor na svaka tri mjeseca".

NAMA je, može se to tako reći, prodana na popustu od 50 posto. Prvotno procijenjena vrijednost bila je 34,49 milijuna eura. Minimalna prihvatljiva cijena 50 posto procijenjene vrijednosti, bila je konačna. I jedina ponuda.

Potraživanja vjerovnika veća su od cijene za koju je prodana NAMA na glavnom zagrebačkom Trgu, iznose 35 milijuna eura.

Stečajni upravitelj potvrdio nam je da nakon prodaje najveće NAME, po istim uvjetima, kreće prodaja i one na Kvaternikovom trgu.