Noći na ulici su duge, hladne i besane.
Kako to izgleda kad si beskućnik, ispričao nam je čovjek koji je na cesti pet mjeseci. Ostao je bez posla i nije mogao plaćati podstanarstvo."Kako izgleda život na cesti? Nikako, nikako... Da nema pomagača, to bi bio pakao. Spavali smo na Črnomercu dok sada nismo privedeni, onda 31-ica autobus i onda u 4 ujutro imaš pola sata čekanja i onda tramvaj dok se ne naspavaš", rekao nam je beskućnik koji je tijekom vikenda priveden zbog skitnje.
Jučer je bio gladan, a pučka kuhinja u Jukićevoj nije radila. "A ja nemam pravo za Branimirovu. Otišao sam na Glavni kolodvor, pitao sam jednog čovjeka je li mi možete kupiti nešto za jesti, punu vrećicu nam je dao", otkriva o tome kako se snašao.
Prošle noći im se, kaže, na kolodvoru pridružila i četveročlana obitelj s dvoje male djece. Samo u glavnom gradu je oko tisuću beskućnika i taj broj stalno raste. Bivši beskućnik i predsjednik Humanitarne udruge "Fajter" Mile Mrvalj kaže: "Otkad sam aktivista, javljao mi se u prosjeku jedan čovjek tjedno s problemom i to je bilo prije pet ili šest godina. Sad mi se svaki dan netko javi, svaki dan se pojavi jedan novi beskućnik."
Na to upozoravaju i u Hrvatskoj mreži za beskućnike, današnji dan obilježili su u Rijeci. Poručuju, beskućništvo nije problem pojedinca nego društva. Predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike Dean Travica kaže: "Kapaciteti su popunjeni. Očito postoji potreba za dodatnim smještajem, ali na današnji dan htjeli bismo potaknuti vlast da više razmišlja o stambenoj politici."
Prema procjenama udruga koje se bave siromaštvom i beskućništvom u Hrvatskoj je 2000 beskućnika, a službeni brojevi kažu da ih je 420. Voditelj Prihvatilišta za beskućnike „Ruže sv. Franje“ u Rijeci Pjer Orlić kaže: "To samo pokazuje jedan nesrazmjeri između stvarnog života i suhoparne statistike."
Jer ulica nije i nikom ne bi trebala biti dom. Da će je uskoro zamijeniti toplim krevetom nada se i 48-godišnji Zagrepčanin jer danas mu je prvi radni dan u zaštitarskoj tvrtki. Tome se veseli, ali je žalostan zbog svojih prijatelja s ulice i dok nam pokazuje sitniš koji ima u džepu dodaje: "Ja idem na posao, ali ostavljam tu nekog tko ne može raditi ja na poslu moram mislili na njega hoće li biti gladan ili neće."
S Perom cimerom s ulice, traži smještaj. Ništa luksuzno, samo soba i kupaonicom. Svi koji mu mogu pomoći neka se jave Facebook inicijativi „Od srca do srca“.
