Ljepši Uskrs od ovoga nisu mogli poželjeti - obitelj Devčić ponovno je u svom domu.
Sjećate se lustera iz kojeg je lijevala voda?
Njihova kuća stradala je u nevremenu koje je poharalo Čazmu prije pola godine. Uništen je krov, a kiša je natopila podove i zidove. Sada je obnovljena.
Marijana Dedvčić danas je presretna i teku suze radosnice: "Srca su nam puna, djeca su sretna, mi smo zadovoljni, vratili smo se na svoje… Vratili smo se na svoje! prezadovoljni smo!"
Mjesec dana živjeli su u motelu, a onda u podstanarskom stanu. Nije bilo nimalo lako.
Za svoj deveti rođendan Josip je imao samo jednu želju i to da ponovno budu u svojoj kući. I ispunila mu se, a sada nam je pokazao svoju sobu i jednostavno kaže: "Sretan sam!"
U nevremenu im je kuća bila uništena
Na dan nevremena on i njegova starija sestra Ines bili su sami kod kuće. Prepričala nam je kako je to izgledalo.
"Sakrili smo se u kuću ispod štoka, jer nisam znala što bi i gdje bi. Zagrlila sam malog brata u strahu. Kad zapuše jako vjetar sjetim se toga i u sebi molim se Bogu 'ne opet, ne opet!' Imam još traume od toga", govori nam Ines o tome koliko je toga dana bilo strašno.
Taj 15. rujna obitelj Devčić neće nikada zaboraviti. S njima smo bili te iste večeri. Tada nam je Ines tog 15. rujna prošle godine govorila: "Signal je nestao, nisam nikoga mogla dobiti, čak ni u susjedstvu. Sva sreća brzo su se moji javili i došli su doma."
Ništa od ovoga ne bi uspjeli, kažu, da nije bilo dobrih ljudi, pomogao je i grad. Donacijama je prikupljena je 21.000 eura.
Marija otkriva tko je sve pomogao: "Donacije su stizale od običnih građana, nama poznatih i nepoznatih, od raznih udruga, svi su jako puno pomogli."
Najvažnije je napravljeno, ali posla još ima. Moraju obnoviti kotlovnicu i spremište u dvorištu.
Branko kaže koliko je to bila velika akcija dobre volje da im se pomogne: "Ljudi su pomagali i dobrovoljnim radom, u rekordnom roku smo uspjeli. Ima još posla, puno detalja, ali najvažnije da smo mi tu pa ćemo ovo polako rješavati. Stvarno me dirnulo to koliko je ljudi pomoglo, i hvala im ovim putem. Ne daj Bože da im bude trebalo, ali ako bude trebalo ja ću pomoći."
Jer da su oni morali sami njihove želje još bi bile daleko od stvarnosti. Sada za Uskrs šalju svima osmjehe i veliko hvala!
