Je li primjereno da nema hrvatskog predsjednika, a ima srpskog? Pitali smo to analitičarku Mirjanu Rakić koja je bila gošća RTL Direkta.
Vučić da, Milanović ne. Je li to normalno?
Ovisi o onima koji su slali pozive za sam summit jugoistočne Europe. Državu bi na takvim skupovima trebali predstavljati ili vlada ili predsjednik, ne obojica – bilo bi to nepotrebno. Zato nije bilo potrebe da Milanović bude na tom skupu, ali je bilo potrebno da Vlada usuglasi program i zaključke sa samim predsjednikom.
Kolika je sramota vanjske politike da je postala žrtva famozne tvrde kohabitacije?
Vanjska politika ima uspone i padove, bilo je tu svega i svačega. Spomenut ću ambasadore koji će dočekati mirovinu jer se dvije strane ne mogu dogovoriti tko bi trebao biti novi ambasador. To se sve osjeti u vanjskoj politici. Osim u nekim slučajevima, kao što je Ukrajina, ne vidim nešto što bismo mogli reći da je to vanjska politika. Je li to vanjska politika ministra, Vlade ili je dogovor s višim razinama, poput Bruxellesa i Europske unije - to je vrlo teško pretpostaviti.
Ipak, izgleda li izvana neobično da predsjednik nije bio tamo, a s druge strane Vučić jest?
Ne bih rekla. Mislim da smo mi napravili veću priču oko toga, kao i sami akteri koji su to podgrijavali.
Vučić u Dubrovniku – što nam to govori?
On je apsolutno najbolji PR sam sebi. Prvo je trebao doći ministar, jer je Srbija - normalno bila - pozvana. I onda se pojavio Vučić. Nije bilo šanse da se on ne pojavi na skupu koji donosi nešto pozitivno.
Sjedi na koliko god stolica treba?
Apsolutno, on je vrlo prilagodljiv. I na ovom skupu je bio pozitivan. Rekao je da Srbija apsolutno podržava teritorijalni integritet i da sankcije Rusiji nisu bile direktno spomenute kao sankcije. Ali u dokumentu, barem koliko znamo, spomenuto je da se sve zemlje unutar Europske unije trebaju pridržavati odluka donesenih na razini EU, a to uključuje i sankcije.
Imamo i drugi problem hrvatske vanjske politike – jedini predsjednik u Europi, Zoran Milanović, tvrdi da je NATO već u Ukrajini i da to jedino ne vjeruju oni koji vjeruju u Djeda Mraza i da roda donosi djecu. Je li moguće da je to istina?
Nekako sumnjam, jer bi se to već otkrilo na neki način – pokazali bi se vojnici ili nešto drugo. Oružje se redovno šalje, i to je ono što je Zelenski od početka tražio od Amerikanaca i Europske unije – da se ujedine u pomoći Ukrajini. Vrlo je bitno što je Zelenski rekao na ovom skupu, a to je da smatra kako Europa treba biti čvršća u svojoj obrambenoj politici. Čvrsta Europa u obrambenoj politici znači veliku opasnost za Moskvu, odnosno jasan odgovor Putinu da ne može raditi što želi. Dakle, tu je stabilan i vrlo jak protivnik.
Je li problematično ako Hrvatska i Mađarska jedine ne sudjeluju u ovoj misiji? Jesmo li i dalje stabilni član NATO-a?
Jesmo, jer bi se o tome već vodile ozbiljne rasprave na drugim razinama.
Plan pobjede koji je sada u opticaju, od Washingtona do Dubrovnika, predstavlja Volodimir Zelenski - koliko je realan njegov plan pobjede?
To je vrlo teško procijeniti. "Plan pobjede" zvuči lijepo, ali on je rekao da bi realizacija trebala započeti 2025. To je vrlo blizu, praktički u veljači će biti tri godine od početka rata u Ukrajini. Početak tog plana, koliko se nazire, trebao bi biti prekid vatre. E sad, potrebno je da se i druga strana suglasi s time. Očito je svoj plan predočio Joeu Bidenu. Odnio ga je u Bruxelles i razgovara pojedinačno sa šefovima država ili vlada, no pojedinosti tog plana nisu u potpunosti poznate. Osim toga, Zelenski i dalje nastoji dobiti dopuštenje za korištenje raketa dalekog dometa.
Za sada nijedna zemlja nije tako benevolentna da bi to dozvolila. Inače, Ukrajina vrlo uspješno razvija svoju tehnologiju, uključujući sustave bez posada, što im omogućuje da ograniče broj ljudstva na terenu, a postignu velike učinke. Ne smijemo zaboraviti da je Ukrajina, i za vrijeme Sovjetskog Saveza, bila tehnološki najnaprednija.
Što kažete na Putina? Nedavno je proslavio rođendan. Ima li uopće razloga za slavlje? Vidite li mogućnost da rat završi tako da bi on mogao biti zadovoljan s onim što je već osvojio, ili želi trajno biti prijetnja Zapadu?
Prije svega, čini mi se da Putin nije čovjek koji slavi svoje rođendane. On slavi velike pobjede. Potreban mu je Crveni trg pun mase. No, siguran je da i dalje dobro stoji i da još nije došao trenutak za pregovore. Ipak, do početka 2025. ima još dosta mjeseci, i situacija na bojištima mogla bi se bitno promijeniti. Vidimo da Ukrajinci u nekim situacijama vrlo dobro reagiraju i postižu uspjehe.
Imamo i rat na Bliskom istoku. Hoće li doći do eskalacije na Bliskom istoku?
Nitko ne zna što izraelski premijer planira. On stalno najavljuje i time potiče strah među ljudima da će uslijediti žestok odgovor Iranu.
Iran je ispalio brojne rakete, ali nisu pogodile ništa značajno jer izraelski "Čelični štit" vrlo dobro funkcionira. Iran se prijeti odmazdom, a samim time što je rekao Ujedinjenim narodima da izraelska ruka može dosegnuti svakoga u regiji, predstavlja prijetnju par excellence. Proglašenje glavnog tajnika UN-a personom non grata mislim da nije zabilježeno nikada u povijesti Ujedinjenih naroda.
Mislite li da je realno uključivanje drugih država? Je li realno da se u nekom trenutku uključe i Sjedinjene Američke Države?
Mislim da ne. To je previše komplicirano. Sjedinjene Države uvijek imaju dva pristupa prema Izraelu. Jedan je vojni, a drugi politički. U ovoj situaciji vojni je prevladao, dok je politički gotovo nestao. Biden trenutačno, čini se, nema nikakav utjecaj na Netanyahua. Njegov državni tajnik je proputovao 10, 12, pa i 15 zemalja dogovarajući se, dok je on stigao do posljednjeg. Bejrut je planuo. Opet smo na početku, odnosno na nultoj točki.
Rekli ste da Biden ima utjecaja kao i vi, ali hoće li novi američki predsjednik utjecati na sve ove sukobe o kojima smo govorili?
Može pokušati. To što se govorilo o prijateljstvu s Putinom i prijateljstvu s Netanyahuom... Ali svakom američkom predsjedniku domaća politika je uvijek prioritet. Vidjet ćemo kako će završiti izbori i na koji način će Amerikanci reagirati.
