Naša para-taekwondo reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Meksiku upisala je povijesni uspjeh. Tamo su otišli sa 16 natjecatelja, a vratili su se s 10 medalja. Prošlo je tri tjedna od tada, nove svjetske prvake posjetili smo na treningu.
Tamo smo upoznali Tihanu koja ima zaraznu energiju. Pitali smo ju što joj se najviše sviđa kod ovog sporta, a ona nam je kao iz topa odgovorila - natjecanje.
A poseban je osjećaj za nju kad pobijedi. "Sretna sam", priznala je.
Tu je i Ivona s jakim pobjedničkim mentalitetom.
"Kad se posložiš u glavi, onda se to sve uspije organizirati. Nije ništa bilo teško, znala sam u što ulazim", ispričala nam je.
S njima je i Leon kojemu je para-taekwondo doslovno promijenio život.
"Najdraže kod ovog sporta mi je pomagati osobama s invaliditetom", objašnjava nam.
Oni su novi svjetski prvaci i dio su para-taekwondo reprezentacije, koja se prije tri tjedna iz Meksika vratila s 14 medalja. Tihana, Ivona i Leon svoje zlato oko vrata ponosno nose. Svi su se natjecali u formama borba sa zamišljenim protivnikom, a ovaj sport obožavaju.
"Prvenstveno zbog mog stanja kojeg imam, da si ojačam svoje mišiće, da se družim s ovim divnim, prekrasnim ljudima i trenerom koji je divan", kaže nam Ivona.
Tihana nam potvrđuje da je marljivo radila za svoju medalju. "Svaki dan imam treninge", govori.
Treniraju tri puta tjedno, a prije važnih prvenstava svaki dan. Tihana ima sindrom Down, Ivona tetraparezu, Leon hemiparezu lijeve strane tijela.
"Prije 17 godina sam bio u prometnoj nesreći, bankina na autoputu mi je odsjekla pola glave. Poslije toga su me roditelji uzdizali, bodrili da ja mogu to i mogu dalje", prepričava nam Leon.
Bodre ga i dalje. Njegov tata Kristijan Škravanje trener, sudac i motivator sve u jednom, ujedno i osnivač kluba osoba s invaliditetom Kukkiwon Zagreb.
"Leon on je već 2018. bio europski prvak, najmlađi senior u Bugarskoj, pa je dvaput na Europskom i Svjetskom imao malo lošije rezultate. To ga je dosta mučilo i ovo je čekao svim srcem", govori nam.
Srce ih vodi i u sportu. Ivona na treninge putuje i do tri sata, Leon nije mogao hodati nakon nesreće. Prve korake napravio je upravo na tatamiju u dvorani.
Polako uče i nove članove - i sportu i važnosti timskog duha.
Na pitanje kako je biti svjetski prvak, Leon kaže da se taj osjećaj jednostavno ne može opisati. "To je san svakog sportaša, veliki je to uspjeh biti na tronu svijeta", objašnjava.
Za Ivonu je poruka jasna. "Ako nešto voliš, nema razmišljanja - samo kreni. Upoznat ćeš nove ljude i puno se natjecati", svima poručuje.
Novi uspjesi ih čekaju iza ugla. U studenom para-taekwondo reprezentacija putuje u Austriju na Europsko prvenstvo. Jer s osvojenih 14 medalja sa Svjetskog tek su se zagrijali…
