"Ja još uvijek procesuiram da mi je sinoć uručena mala Zlatna palma, ja sam to saznao isto kad i cijeli svijet, kad sam čuo svoje ime, to je zadnje čega se sjećam", prvo nam je rekao Nebojša Slijepčević.
Što je i potpuno razumljivo, jer Čovjek koji nije mogao šutjeti prvi je hrvatski film od osamostaljenja koji je osvojio Zlatnu palmu i tek drugi koji se za nju i natjecao. Nagrada najprestižnijeg, najpoznatijeg filmskog festivala na svijetu sada je u sigurnim rukama. Film je u kratkometražnu konkurenciju uvršten među više od 4200 prijava. Slijepčević je scenarist i redatelj filma i kaže nam: "Najvažnije je da će, zahvaljujući toj nagradi, film putovati svijet, priča o Tomi Buzovu doći će do puno ljudi, a i meni će u budućnosti olakšati posao."
Film su producirali Katarina Prpić i Danijel Pek, realiziran je u koprodukciji s kućama iz Bugarske, Francuske i Slovenije. Svima je bilo važno ispričati dijelić povijesti o kojem se malo znalo: tužnu priču o vlaku koji je 1993. putovao od Beograda do Bara. Danijel Pek, producent filma, kaže: "Riječ je o istinitoj priči iz rata u Bosni i Hercegovini u kojem su srpske paravojne snage zaustavile vlak i iz njega izvela 18 putnika koji su bili Muslimani, i odveli ih na pogubljenje, tome se suprostavio samo jedan čovjek, to je bio Tomo Buzov."
Čast da upravo njega glumi pripala je glumcu Draganu Mićanoviću koji kaže: "Najviše sam sretan zbog divne ekipe koja je napravila fantastičan film. To je ono što je najvažnije. Ova nagrada će doprinijeti tome da svi mogu vidjeti ovaj film, mislim da je to jako značajno, o jednoj bolnoj, bolnoj temi. Mogu samo reći da sam sretan, počašćen, što sam dao svoj skromni doprinos."
Čovjek koji nije mogao šutjeti važan je film, sniman je u veljači ove godine, i to na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, koji je postao kolodvor u Štrpcima u Bosni i Hercegovini. Planova je puno, pobjednika u Cannesu - uskoro će moći vidjeti i hrvatska publika.
Katarina Propić, producentica filma, govori: "Već na Festivalu mediteranskog filma u Splitu, a onda i na drugim festivalima, to je i nama i Nebojši bila ideja da se film prikaže na što više festivala, jer je to nažalost jedina prilika."
Sa 77-og festivala u Cannesu, vratio se i filmski kritičar Dean Sinovčić, i tvrdi, uz Murinu, koja je prije tri godine na Azurnoj obali osvojila nagradu za najbolji debitantski film, tvrdi, ovo je najveći trijumf hrvatskog filma: "Neka u ovom trenutku slave, neka slave, i ja bi na njihovom mjestu, ali sutra dan krece velika odgovornost, a to su planovi za dugometražni film kojim se ovo treba potvrditi. Moram parafrazirat srpskog košarkaša Nikolu Jokića koji je rekao, Srbi ne vole košarku, Srbi vole pobede. Tako bi i ja rekao hrvatska publika i ne voli previše hrvatski film, ali vole kad se osvoje nagrade."
Zlatna palma za istinitu priču o jednom putniku, jedinom čovjeku u vlaku koji nije mogao šutjeti. Film i jest posvećen upravo njemu.
