Ishodište istraživanja bio je bolje očuvan toranj u iračkom mjestu Borsippa koje je smješteno jugozapadno od starog glavnog grada Babilona. Iskapanja koja provodi austrijski Institut te Odjel za Stari Orijent iz Innsburcka započela su 1980. godine 120 kilometara južnije od Badgada.
Voditeljica projeka Helga Trenkwalnder izjavila je da je toranj iz Borsippe visok 50 metara građen po istom principu kao čuvena babilonska kula od koje danas nije ostalo ništa doli komad zemlje, okružen vodom. Oba tornja građena su za babilonskog vladara Nebukadnezara II sredinom prvog tisućljeća prije Krista.
Prema najnovijim spoznajama austrijskih istraživača babilonska kula je zauzimala površinu od 90 x 90 metara, bila je visoka 77 metara te građena od nepečene opeke i okružena zidom koji ju je štitio od vremenskih nepogoda. Građevina je bila dobro opremljena sustavima za odvod vode te provjetravanje, a na samom vrhu kule koja se postepeno sužavala nalazio se hram posvećen glavnom babilonskom bogu Marduku.
Iako je Aleksandar Veliki bio oduševljen kulom i želio je prenijeti na neko drugo mjesto obje građevine su neslavno završile služeći lokalnom stanovništvu kao velika zaliha materijala. No, da stanovnici Iraka i nisu činili veliko svetogrđe javnost uporno pokušava uvjeriti britanski tim arehologa pod vodstvom Michaela Sandersa koji i dalje tvrdi da se babilonska kula nalazila na istoku Turske.
