U znak solidarnosti i podrške ukrajinskom narodu i Ukrajini, održan je mirni prosvjed ispred ruskog veleposlanstva u Zagrebu. Upravo netrpeljivost između Rusije i Zapada prate već tjednima, ali vijest od ranoga jutra i njih je itekako šokirala, najviše ih brine što će biti s obiteljima i prijateljima u Ukrajini. Što kaže ukrajinska manjina, ali i u Rusi u Hrvatskoj?

„Rusijo zaustavi se, zaustavi se dok nije kasno! Slava Ukrajini!“. Vapaji Ukrajinaca pred ruskim veleposlanstvom u Zagrebu mogli su se čuti satima, ali ne i reakcija Rusa. „Rusijo, opameti se. Prekinite momentalno s napadom na nedužne Ukrajince!“. Otvorena ruska agresija - ne. Život u miru i demokraciji - da. Jasnu poruku poslalo je njih 50-ak.

Na prosvjedu je zavladala prava bujica emocija.

„Strašno me boli, dosta me boli, ne mogu govoriti ništa, samo neka se rat zaustavi, neka se zaustavi“, kazala je Slavica Panjikov Karpa iz Lipovljana. „Zaustave otvoreni rat zato što neće imati s kim ratovati, neće imati pobjednika u tom ratu“, kazala je Ludmila Vološna iz Zagreba. Vijest u zoru šokirala je sve.

„Znam kako Rusi idu u rat. Oni moraju koristiti avione, rakete. Za mene je ova situacija prošli tjedan izgledala dosta sigurno“, poručio je Eugene Stepanenko, ukrajinski novinar i redatelj.

„Megalomanska pohlepa i to je poniženje cijelog ruskog naroda, mislećeg ruskog naroda, pogotovo mladih ljudi koji su u njihovim ruskim tamnicama, stotine i tisuće. To je isto Hitler radio“, kaže Borislav Graljuk, bivši saborski zastupnik.

Marš do ambasade krenuo je prije svega zbog obitelji i prijatelja koji su ostali u Ukrajini. Aleksandru koji već dvije godine živi i radi u Zagrebu, danas je posebno teško jer su mu žena i 11-godišnja kći daleko i u nesigurnosti.

„Ne mogu ni raditi jer sam pod stresom. Kako bih se i osjećao kad znam da mi je kći ondje gdje je rat“, kazao je Aleksandar Lušinka.    U tom ratu su, tvrde, protiv ruskog diktatora, ali nikako naroda. Upravo na zbivanja u Ukrajini nije bila imuna ni Ruskinja sa zagrebačkom adresom. Ovdje živi dva desetljeća, a u njezinim venama, kaže, teče i ruska i ukrajinska krv.

„Užasna tuga i jednostavno nerazumijevanje da u 21. stoljeću nismo previzašli neke stare metode ratovanja i da narod nije progledao“, poručila je Anastasija Knežević, Ruskinja u Hrvatskoj.  Muči je najviše, kaže, što jedni još uvijek druge mogu izmanipulirati strahom. „Narod je još uvijek ponižen, netko se ne osjeća dovoljno snažnim da se suprotstavi tim nekim tamnim ljudima koji su stoljećima djelovali na takav način“, kazala je Anastasija. Podrška Ukrajincima i dalje stiže iz Zagreba i na ovome, kažu ukrajinske manjine, neće stati.