O ratu u Ukrajini, taktikama ruskih i ukrajinskih snaga u studiju RTL-a u emisiji Danas s vojnim analitičarom portala Obris.org Igorom Tabakom razgovarao je Andrija Jarak.
Dakle, Herson... veliki grad kojega su Rusi osvojili, pa ga Ukrajinci pokušavaju vratiti... Zašto je on toliko bitan?
To je do sada jedini veći grad koji su Rusi zauzeli. Došli su do njega praktično prvog dana sukoba. S one strane dolaska, veliki je most preko Dnjepra i grad je zapravo na drugoj strani. To je jedino mjesto, zapravo, na kojem su prešli Dnjepar s lijeve na desnu stranu i onda krenuli dalje smjerom prema Odesi, što im nije baš dobro išlo zadnjih nekoliko tjedana. Grad se odupirao neko vrijeme, praktično do ostanka bez streljiva i onda su ga uspjeli okupirati. Pritom, i tu je došlo na vidjelo koliko oni (ruska vojska) imaju problema s držanjem tih prostora kroz koje uspiju proći, koje uspiju okupirati. Naime, gradonačelnik i stanovnici svako malo su se bunili. Rusi se već danima trude kako bi uveli red u grad, taj svoj vojni red. Njihova Rosgvardija je krenula hapsiti ljude, pucati u zrak, suzavac. Dapače, zadnje se pucalo i direktno u ljude, ali to nije jako impresioniralo tamošnje Ukrajince.
Mariupolj, kojega puno ljudi uspoređuje s Vukovarom, dokle će on imati streljiva i dokad se oni mogu držati?
To je jako teško reći. Mariupolj je opkoljen već neko vrijeme; nema struje, vode, plina, grijanja, OK sad je zadnjih nekoliko dana nešto malo toplije, ali ako sam dobro shvatio, jedini izvor vode im je ono malo snijega što uspiju skupiti i otopiti. Na taj se grad puca svaki dan, po cijeli dan, branitelji pokušavaju zadržati ga u svojim rukama. To im je izgleda bilo jako teško. Koliko će izdržati ovisi i o zalihama koje su si pripremili. Bilo je rano jako jasno da će to biti velika točka borbi.
Imali su vremena?
Imali su vremena zadnjih godina. Ono što gledamo zadnje vrijeme je taj veliki problem za Ruse, držanje tog velikog grada u okruženju i ulične borbe koje se vode, počele su im jako trošiti ljudstvo. To je mjesto gdje je poginuo čitav niz viših ruskih časnika, gdje u zapovjednici budu na prvoj liniji fronta i ne bude im dobro. Količina ljudi koju su ondje izgubili, da, zvuči grdo, količina tehnike, svi ti razni resursi koje Rusi ulijevaju prema Mariupolju, vidljivo nedostaju na drugim frontovima.
Mariupolj je francuski predsjednik spomenuo da bi se prvi put mogle angažirati zapadne snage, i to tako da se pošalju vojnici kako bi organizirali humanitarno izvlačenje (civila) iz grada. Je li to moguće?
Pa, mislim da je jako malo vjerojatno. Rusima je Mariupolj jako bitan. To im je zadnja prepreka na nesmetanom spajanju onih narodnih republika Donjecka i Luhanska s Krimom, da se uspostavi kopneni most. Oni čvrsto kontroliraju i more ispred grada, a to je Azovsko more, to nije Crno more, od Crnog mora treba proći kraj Krima kroz tjesnac Kerč, ući u Azovsko more, doći do grada. To su sve prostori pod čvrstom ruskom kontrolom i Crnomorske flote i ruskih raketnih snaga. Ta priča da bi se samo ovako došlo i obavijestilo Ruse, mislim da je to predizborna patka.
Promjena ruske taktike da će glavninu snaga koncentrirati na Donjeck i Luhansk?
To se čulo jučer na presici, vojnoj, povodom mjesec dana operacija. Već cijela stvar zvuči čudno kad pogledate kartu sa svim tim različitim bojištima širom Ukrajine. I onda čujete da je jedna četvrtina karte ono što je bitno, a ono ostalo što nam ne ide, to zaboravite. Ta priča da je to cijelo vrijeme jedini cilj, jednako je problematična kao i ruska napredovanja na drugim dijelovima Ukrajine.
Rekli ste da je ta prikazana karta bila ponešto drugačija od one koja je danima i tjednima u ruskim medijima.
Ova karta koja je jučer službeno vojno pokazana iza izlagača na konferenciji, vidjelo se da su prostori koje oni sebi interno, vojno vode da su pod njihovom kontrolom, zapravo puno manji nego sve one crte i zone koje su crtali mediji, posebno ruski mediji. U jednom momentu to je bila trećina Ukrajine ofarbana ruskim bojama. A ovdje je to puno suženije, s puno ukrajinskih enklava, držanja na momente samo komunikacijskih cesta, a s velikim rupama.
Napokon se pojavio ruski ministar obrane Sergej Šojgu, nije ga bilo tjednima, kako to to komentirate?
To je jako teško suvislo komentirati. S obzirom na to da je on postao prvo lice ove operacije, a kako je ta operacija išla, ne bi me čudilo da ga je stvarno strefio šlag ili nešto. S druge strane, Rusija je jako strogo kontrolirana, autokratska država, gdje mediji nisu neka zapadna sloboda i tu se njegov izostanak može tumačiti onako kako se nekoć kremljologija bavila tumačenjem svakog pogleda i grimase ljudi u pozadini velikih vođa. Ali nisam siguran da se iz toga da nešto iščitati.
Kako vidite ovih mjesec dana, ruske vojske i ukrajinske obrane. Je li to nešto što se moglo očekivati?
Meni kvaliteta i ustrajnost ukrajinske obrane nije iznenađenje. Ukrajinsku vojsku sam vidio zadnjih godina i djelovala je ozbiljno, koncentrirano i tako se ponaša. Opći moral visoki vidi se na svakom koraku. To je ono što ih drži uz zapadnu pomoć. Ruska Federacija je pak mjesecima imala dojam da će ta operacija u Ukrajini biti, da ne velim, šetanja po parku. Dva ili tri dana, možda i kraće, da će trajati koliko treba da se vozila prevezu od granice do svih bitnih točaka. To se niti izbliza nije ostvarilo. ISpalo je da svako veće, pa i manja mjesta, svaka prirodna prepreka je odjednom nesavladiv problem. Oni se cestama voze kao na fliperu, od ukrajinske točke do ukrajinske točke s vrlo malim učinkom. Pritom njihova logistika mora voziti slalom kroz razne ukrajinske enklave, izbjegavajući Bayraktare i zasjede. To nije način kako se očekivalo da će voditi tu operaciju. Onda su i efekti takvi da je jedna četvrtina bojišta, kao da se samo toliko htjelo.
