Vojni analitičar Igor Tabak za Novi list je komentirao mogućnost upotreba hipersoničnog oružja od strane Rusije u ovom ratu.
''Treba imati na umu da je proteklih godina iz ruskih izvora bilo predstavljeno više temeljito različitih zračnih oružja koja dijele tu 'hipersoničnu' kategoriju, dakle da se tijekom leta kreću bitno brže od brzine zvuka. No, sustav koji je sada borbeno isproban nad Ukrajinom, Kh-47M2 Kindžal, zapravo je najjednostavnije sredstvo u toj paleti. Naime, radi se o modifikaciji balističke rakete, koja se umjesto s tla ovdje lansira iz zraka, s borbenog aviona u letu. Time on već u startu ima brzinu platforme koja ga lansira, a onda na to dodaje još i brzinu vlastitim pogonom te silom gravitacije – da bi se na cilj iznimno brzo kretao tzv. parabalističkom putanjom'', pojasnio je Tabak.
Analitičar tvrdi kako je riječ o oružju ponešto manje manevrabilnosti, koje je u konkretnom slučaju bilo opremljeno konvencionalnom bojnom glavom. Izgleda da je njegovo je borbeno testiranje prošlo uspješno, rekao je Tabak.
''Sve to je prilično različito od hipersoničnih ''glajdera'' iz sustava Avangard, gdje se radi o posebno oblikovanim bojnim glavama koje ispušta raketa nosač da bi one onda svojim brzim ''jedrenjem'' kroz atmosferu bile u stanju prelaziti ogromne udaljenosti uz kompleksno manevriranje. Ujedno, sva ta napredna (i vrlo skupa) nova oružja teško da do svog punog učinka mogu doći noseći konvencionalne bojne glave – budući da se tu njihov učinak u pravilu može postići i bitno jeftinijim te primitivnijim borbenim sustavima'', pojasio je Tabak.
''Dakle, kakva god da bila pokusna korištenja, to su oružja koja svoj puni potencijal pokazuju tek s nuklearnim bojnim glavama, protiv protivnika opremljenog gustom i modernom protuzračnom obranom. No, uz sve to, jako je upitno koliko će reklame proizvođača zaista donijeti i konkretne uporabne prednosti za vojske korisnika ovih oružja'', dodao je vojni analitičar.
Ruska Federacija nije mala država, no njihov vojni ugled ne počiva samo i isključivo na njihovom nuklearnom arsenalu, naglašava Tabak. Kaže kako postoji čitav niz tehnoloških područja u kojima ta država ima veći ili manji tehnološki primat, koji, naravno, obično prate i aktivne razvojne utakmice s drugim vojnim velesilama.
''Hipersonično naoružanje tu nije jedinstveno, budući da se u slučaju Rusije radi o jednoj od tek nekoliko država pune lepeze dostupnih vojnih tehnologija. Imajući u vidu da Rusija ipak i gospodarski, i po svom vojnom proračunu, nije u kategoriji SAD-a, takvi tehnološki dosezi postaju još i veći, bez obzira na pitanje masovnosti proizvodnje takvih modernih oružja na oštrici tehnološkog i znanstvenog napretka. No, sve to je plod velikih napora čitave države, i njihove nažalost uvelike plinsko-naftne ekonomije. Budući da Ruska Federacija ipak nije usporediva s negdašnjim Varšavskim paktom, pa ni s negdašnjim SSSR-om, to je napor koji će biti iznimno teško, ako ne i nemoguće, održati u uvjetima širokih međunarodnih sankcija i izolacije'', pojasnio je vojni analitičar.
Raketna tehnika je tradicionalno bila područje posebnog ruskog interesa, pa ne čudi da su tu onda i rezultati jasno vidljivi. No, usprkos jako javno vidljivim prvim borbenim korištenjima, nije jasno koliko je takvih oružja uopće proizvedeno, te koliko široko je sustav Kindžal zapravo uveden u rusku borbenu uporabu, rekao je vojni analitičar.
''Budući da se proteklih tjedana u nizu navrata vodila diskusija o dostupnosti i masovnosti iole naprednijih tipova ruskog zrakoplovnog i raketnog naoružanja – koja su u pravilu skupa, a nisu izgledala stvarno masovno korištena – još je i veće pitanje koliko su i ta još modernija ''hipersonična'' oružja stvarno raspoloživa za korištenje u prilično masivnom ratnom sukobu u Ukrajini, koliko su stvarno korisna, i teška za zaustavljanje. Naravno, kakvi god bili odgovori na ta pitanja, već i ove uspješne vojno-tehnološke reklame vjerojatno će biti dovoljne da itekako ubrzaju istraživačke napore i vezana financijska izdvajanja za te svrhe kod svih ruskih konkurenata, posebno Sjedinjenih Država'', izjavio je Tabak.
Na pitanje misli li da će Rusija koristiti nuklearno oružje, rekao je: ''Poanta posjedovanja i razvoja nuklearnog arsenala je u spremnosti za njegovo korištenje. Pri tome je samo razlika izražava li se volja u tome biti prvi, ili se taj arsenal razvija za uzvrat u slučaju tuđeg nuklearnoga napada. No, kako god bilo, ako takve volje nema, ili ona nije jasno izražena, onda u vodu pada i čitav koncept »međusobno osiguranog uništenja« – pa se takva ''nespremna'' država i usprkos ulaganjima u nuklearnu tehnologiju i arsenal odmah nalazi u poziciji kompletnog gubitnika. Zato taj tip oružja, ali i potencijalno odvraćanje od njegove uporabe, itekako počiva na spremnosti korištenja, kako god strašne bile posljedice takvog potencijalnog razračunavanja''.
