Polako završava faza klasičnoga ratovanja, opkoljavaju se gradovi čekaju nas ulične borbe.
U studiju RTL-a Danas gradske borbe u Ukrajini komentirao je bivši dozapovjednik Specijalne policije MUP-a Alenko Ribić, a s njim je razgovarao Andrija Jarak.
Vi ste 30 godina obučavali hrvatske specijalce upravo za ta. Koje su glavne značajke gradske gerile?
Svako okruženje gdje postoji gdje postoji određena infrastruktura i objekti naziva se urbana sredina. To su stalno naseljena mjesta ili povremeno ratovanje u takvom okruženju je izrazito složeno i opasno te je to jedna od razloga zašto specijalne postrojbe, vojne i policijske, izučavaju borbu u naseljenom mjestu kroz svoje vidove obuke.
Tko je u prednosti onaj tko napada ili onaj koji se brani?
U svakom slučaju je uvijek onaj u prednosti tko napada. Razlog je jednostavan jer napadač ne mora voditi računa o stanovništvu, o civilima. Dok onaj koji se brani mora imati utvrđene pozicije s kojih može djelovati. Te pozicije moraju pružati pregled okruženja. Isto tako moraju imati drugu liniju obrane ako ne mogu izdržati. Moraju imati evakuacijske pravce.
Kako preživjeti u toj borbi? Je li dovoljno imati žutu ili crvenu traku?
To je jedna od problema. Samo se sjetite Domovinskog rata, mi smo skoro svaki dan mijenjali boju traka. Vama se bilo tko tako može ubaciti i staviti žutu traku oko rukava. Kao kod nas tijekom Domovinskog rata su bili civili u trapericama i ne zna se tko je tko.
Koji su glavni ciljevi napadača, u ovom slučaju Rusa?
Mi sada ovdje govorimo obučenim snagama, o ljudima koji su prošli određenu obuku da bi djelovali u toj urbanoj sredini. Da bi bili osposobljeni za gradsku gerilu morate proći razne vidove obuke, kao što je borba na bliskim udaljenostima to je jedna od osnovnih razlika između ratovanja u rovu i u gradskoj borbi. To su male udaljenosti, a moraju proći i obuku gradskog alpinizma kako bi mogli savladati prepreke. Koriste specijalno naoružanje .
Ono što treba uvijek paziti je da vas se ne navuče u zasjedu. To je primjer koji je bio 2015. godine u Kumanovu kada su specijalne postrojbe ušle preduboko u ulicu i zasjedu.
Ima nekoliko ciljeva kod tih diverzantsko terorističkih skupina, jedan od ciljeva je probijanje prve linije obrane, zauzimanje strateških pozicija, do dolaska njihovih snaga iz dubine. Drugi cilj je uništavanje neprijateljske žive sile, u ovom slučaju uništavanje bitne infrastrukture, napadanje civila i sijanje straha među stanovništvom.
Vi ste prošli međunarodnu specijalističku obuku. Radili sa specijalcima iz svih zemalja svijeta. Razlika između ruskih i ukrajinskih specijalaca?
Radio sam s jako puno specijalnih postrojbi, s američkim zelenim beretkama. Razlike su minimalne u obuci. Obuka je manje-više ista. Razlikuje se samo u nekim segmentima te koliko ruska snaga ima tih jedinica, jesu li brojčano jači od ukrajinskih. Rusi vam imaju zapovjedništvo za specijalne operacije koje je direktno podređeno glavnom stožeru obrambenih snaga Ruske Federacije i oni imaju specijaliste predodređene za različite grane ratovanja.
Priča se stalno jer se govori da us Rusi inače puno jači i opremljeniji, je li to istina?
To je samo fama. Jednostavnim rječnikom: metak ako dobro pogodi svi padaju, pada i ruski specijalac i hrvatski specijalac, a pada i ukrajinski specijalac. To je više nabrijavanje, taj psihološki rat gdje se želi unijeti nemir i panika. To su samo priče. Ukrajinci, tvrdim, imaju jednako sposobne specijalne snage kao i Rusi.
Specnaz. Stalno se govori o tome. Što je ustvari Specnaz?
To je jedinstveni naziv za sve ruske specijalne postrojbe. To nije jedna postrojba nego objedinjeni naziv za sve i oni imaju nekoliko tajnih jedinica. Nisu oni bolji od drugih možda su samo brutalniji u nekim stvarima. Nakon nekih akcija oni snimaju i šalju to putem društvenih mreža da bi se vidjelo koliko su oni opaki.
Rekli ste da bi ukrajinskim borcima dobro došlo iskustvo iz Domovinskog rata, pogotovo iz Vukovara.
Inače u obuci gradske gerile postoje određene zakonitosti i taktičke pretpostavke, a jedna od tih je da se rade prolazi unutar objekta pomoću eksploziva i onda imate bržu komunikaciju iz jedne prostorije u drugu, a kod neprijatelja se stvara dojam da vas ima više.
Može li ovdje presuditi motiv i fanatizam ukrajinskih branitelja?
Mi smo u početku Domovinskoga rata ratovali protiv treće sile Europe pa smo ju dobili. Ukrajinci su u prednosti jer su oni već suverena država i imaju puno više naoružanja i imaju ustrojenu vojsku što mi nismo imali, ali i sigurno napadač ima puno manji motiv od onoga tko brani. Ukrajinski branitelji me jako podsjećaju na naše branitelje i nadam se da će uspjeti obraniti svoju zemlju.
