Rusija u ratu u Ukrajini koristi projektile koji nose tajanstveni mamac uz pomoć kojeg izbjegavaju ukrajinske protuzračne sustave.
Ovo naoružanje u obliku strelice, za koje se izvorno mislilo da su kasetne bombe, viđeno je na društvenim mrežama gotovo od početka ruske invazije.
Kako bi pogodila ključne ciljeve, ruska vojska koristi projektile Iskander-M koji imaju domet do 500 kilometara i nose mnogo snažniju bojevu glavu koja može uništiti velike zgrade i neke utvrđene objekte.
Naprave koje ispušta Iskander-M uspijevaju prevariti radare zračne obrane i rakete koje funkcioniraju na bazi topline. "Mamci strelice" su dugačke oko 30 centimetara, bijele su boje s narančastim repom, kaže američki dužnosnik, piše Daily Mail.
Neki projektili Iskander-M navodno su ispaljeni s teritorija ruskog saveznika Bjelorusije.
Borba protiv ovih balističkih projektila kratkog dometa pokazala se kao težak zadatak za ukrajinske sustave protuzračne obrane koji pokušavaju spriječiti napade na civile u Kijevu i Harkivu.
Prvi put korišten u borbama 2008. u Gruziji, Iskander je dizajniran za zbunjivanje raketne obrane letenjem na niskoj putanji i manevriranjem u letu kako bi pogodio ciljeve udaljene čak 500 km s preciznošću od 2-5 metara, prema navodima Centra za strategiju i međunarodne studije (CSIS).
"Vjerojatno će moći precizno gađati i uništiti ono na što se puca“, rekao je za Reuters Timothy Wright, analitičar s Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS).
Dodao je kako se čini da Rusija posjeduje oko 150 mobilnih lansera projektila, koji također mogu ispaljivati krstareće rakete.
Michael Duitsman, iz James Martin Centra za sprječavanje širenja nuklearnog naoružanja, pojašnjava: „Općenito govoreći, pomagala za penetraciju (PENAID-i) mogu djelovati na tri različita načina: fizički, kao mamac, termički, korištenjem rakete za lažiranje oružja za traženje topline, i elektronički, lažiranjem ili ometanjem radara i elektronike. Iskander-M u ovom slučaju radi sve troje."
Naprave su slične mamcima iz Hladnog rata poznatim pod nazivom "penetracijska pomoć", a bili su pratnja nuklearnim bojevim glavama. Bile su osmišljene da izbjegavaju proturaketni sustav kako bi glave dosegle svoje ciljeve. Korištenje u sklopu rakete Iskander ranije nije viđeno.
