U Hrvatskoj je još uvijek živo sjećanje na Domovinski rat, mi koji smo bili djeca tijekom rata sada imamo svoju djecu, a naši roditelji su ga proživljavali kad su bili naših godina. Gledajući napad Rusije na Ukrajinu, povezivanje onoga što smo živjeli i gledali svaki dan prije trideset godina i onoga što trenutno vidimo na televiziji je neminovno. Ponovno proživljavanje sjećanja, emocija i svega što smo proživjeli može biti vrlo intenzivno i možemo osjećati strah, zabrinutost ili biti ponovno traumatizirani. Zabrinutost za našu budućnost i budućnost naše djece je razumna i opravdana. Ono što vidimo na vijestima jako podsjeća na situaciju u kojoj su izgubljeni brojni životi, obitelji i domovi, normalno je da vam je teško.
Nažalost, stres koji proživljavamo zadnjih nekoliko godina nikako da popusti. Potres, pandemija, potres, pandemija, ekonomski pad i sada rat koji nije tako daleko od nas. Potrebe za psihološkom pomoći su izuzetne i naši kapaciteti, osobni i kolektivni su iscrpljeni.
Reći vam da ugasite vijesti i prepustite se svakodnevici te ignorirate što se događa bilo bi vrlo naivno i nema smisla. Ne morate gledati vijesti da biste osjetili napetost u zraku. No, možete si ograničiti koliko se izlažete sadržajima koji vas uznemiruju - vijestima dajte po 5 minuta ujutro, popodne i navečer. Preplavljivanje informacijama neće donijeti kontrolu koju si priželjkujete, a sigurno će donijeti dodatnu anksioznost, a možda i panične napadaje i druge teškoće. Ako su vam društvene mreže opterećujuće, iako mogu imati efekt normalizacije za ono što osjećate i mislite, i njih smanjite.
Razgovarajte s članovima obitelji, prijateljima i drugim bliskim osobama o tome kako se osjećate. Vjerojatno je da su i oni zabrinuti, a razgovor može pomoći tome da se osjećate manje usamljenima u svojim emocijama. Podrška koju dobivamo od najbližih prvi je i vrlo važan ljudski poriv zaštite od nepovoljnih događaja, jedan od važnih aspekata povezivanja i alat za smirenje, iskoristite ga.
Većina nas se sjeća skloništa, stvaranja plana bijega i stvaranja zaliha, to su unutarnji mehanizmi naučeni iz nužde koje smo pokrenuli i kada je krenula pandemija i potres. U redu je do neke mjere provjeriti s bližnjima imate li neki plan što napraviti ukoliko se nešto dogodi i na našem području. Dogovaranje strategija za brzu reakciju, bijeg i susret u slučaju katastrofe pokazalo se izuzetno korisnim i u vremenu potresa, možete to sada ponoviti, ali tako da vam ne uzrokuje dodatnu anksioznost – cilj je umirenje, ne dodatno uznemiravanje.
Sigurno se pitate što i koliko uopće reći djeci. Oni će primijetiti da ste uznemireni. Razgovarajte s njima u skladu s njihovom dobi i razinom razumijevanja, možete im objasniti što je rat i da je trenutno rat na jednom dijelu planete, što vas uznemiruje. S adolescentima možete razgovarati o moralnim pitanjima, dugoročnim posljedicama i možda podijeliti neka vlastita iskustva s njima, ako vam to nije preplavljujuće. Pružite im podršku ako ju traže, nemojte umanjiti njihovu zabrinutost. Također, nemojte očekivati od djece da mijenjaju svoje ponašanje jer ste vi uznemireni, na njima je da žive bezbrižno onoliko dugo koliko mogu, to je bit djetinjstva.
Ako imate problema sa spavanjem, obavljanjem i dovršavanjem svakodnevnih aktivnosti, ako proživljavate visoke razine stresa, potražite stručnu pomoć. Nema potrebe da se forsirate da proživljavate sami i crpite vlastite kapacitete koji su ionako smanjeni, u tome vam može pomoći stručnjak ili neki lijek.
Kod osoba koje su bile jače pogođene Domovinskim ratom, one koje su same proživjele izbjeglištvo, bombardiranje, sadržaji koje sada vide mogu ih brzo “vratiti” u njihovu prošlost i mogu biti izuzetno uznemireni. Jače teškoće apsolutno su znak da potražite stručnu pomoć, normalno je, jasno je i očekivano je da vam je teško, nemojte si nijekati činjenicu da ste osoba koja proživljava nešto retraumatizirajuće. Imate potpuno pravo na traženje pomoći, nemojte čekati.
Možda ćete biti ljuti i posebno razdražljivi te eksplodirati na osobe koje su vam bliske, na kolege ili na nepoznate osobe u prolazu. Molim vas, uzmite u obzir da smo svi zajedno na ovoj kuglici u svemiru i da svi proživljavamo isto, dijelimo prostor i vrijeme u kojem živimo, dio smo zajedničkog ljudskog iskustva. Budite nježni prema sebi i drugima. Ako vas ljutnja preplavljuje često, dajte si više pauza u danu kada ćete provjeriti kako ste i dati si priliku da osjetite ono što je ispod te ljutnje. Nemojte je izbacivati na sebe ili druge osobe koje nisu za to krive - teško je osjećati se bespomoćnima u trenutnoj situaciji, pa imamo potrebu preuzeti kontrolu i izbaciti bijes na ono što nam je najbliže. Zagrlite sebe i nekog koga volite i do koga vam je stalo i vidjet ćete da je ta ljutnja najvjerojatnije iskaz ljubavi i zabrinutosti za vas i druge. Dišite.
U ovakvim trenucima važno je zadržati aktivnosti koje vam inače “pune baterije” - ugodne, umirujuće aktivnosti. To mogu biti šetnje, izleti, sport, neke aktivnosti s bližnjima, meditacija, bilo što što vam pomaže. Ovo će osigurati da obnavljate one resurse koje imate, a ako možete i želite, pojačajte te aktivnosti.
Ukoliko želite i možete pomoći onima pogođenima ratom, možete kontaktirati organizacije koje pružaju humanitarnu pomoć i vidjeti na koji način možete dati svoj doprinos. Sjećamo se koliko je humanitarna pomoć bila važna nama, sigurno će biti važna i svima koji su direktno pogođeni trenutnim zbivanjima. Proživjeli smo užasne događaje ne tako davno, a to nam omogućuje da imamo jedinstveno suosjećanje prema Ukrajincima i pružimo pomoć za koju znamo da im je potrebna. Ako imate prijatelje u Ukrajini, nemojte se bojati pitati ih kako su i poslati poruku podrške, njima će biti vrijedno znati da ste tu.
Nemojte očekivati od sebe da budete nedotaknuti trenutnom situacijom. U redu je osjećati uznemirenost i u redu je da se ne osjećate dobro. Isto tako, ako jeste dobro i ne osjećate teškoće – i to je u redu. Dopustite si da budete onako kako jeste, dajte si razumijevanje za ono što proživljavate i kako se osjećate.