Stotine ljudi stisnute su u podrum velike zgrade u opkoljenom ukrajinskom gradu Mariupolju, ali nakon 20 dana rata i ruske agresije ponestaje hrane i lijekova
"Neki su razvili sepsu od gelera u tijelu", rekla je za BBC Anastasiya Ponomareva, 39-godišnja učiteljica koja je pobjegla iz grada na početku rata, ali je još uvijek u kontaktu s tamošnjim prijateljima.
Grad je okružen ruskim postrojbama, pod stalnim je bombardiranjem, a gotovo 400.000 ljudi zarobljeno je bez tekuće vode, dok hrane i medicinskih zalihe brzo ponestaje.
Lokalne vlasti kažu da je do sada poginulo najmanje 2400 civila, ali čak i one priznaju da je to minimalna brojka.
Prijatelji gospođe Ponomareve su s drugim obiteljima u podrumu zgrade. Svi su napustili domove koji više nisu sigurni ili ne stoje.
"Ljudi koji su se uspjeli sakriti u podzemnim skloništima tamo žive stalno. Oni praktički uopće ne mogu izaći", rekla je gospođa Ponomareva.
Većinu dana provode skrivajući se u podzemlju. S vremena na vrijeme odu van upiti malo sunčevih zraka, ali rijetko. Neke su ulice toliko opasne da malo tko izlazi i po mrtve. Mnogi su pokopani u masovne grobnice. Gotovo neprekidni ruski napadi pretvorili su njihova stara naselja u pustoš.
Nove snimke dronom pokazale su goleme razmjere štete, s vatrom i dimom koji sukljaju iz stambenih blokova u pocrnjelim ulicama.
"Na lijevoj obali nema netaknute stambene zgrade, sve je izgorjelo do temelja", rekla je gospođa Ponomarjova.
Serhij Kozyrkov, 40-godišnji pastor, napustio je Mariupolj prije dva tjedna, a sad je u Lavovu.
„U Mariupolju nema hrane. Ljudi su bolesni jer je jako hladno,
pokušavaju se zagrijati tako što leže jedni kraj drugih“,
kaže.
Mnogi očajnički žele pobjeći, a u ponedjeljak je oko 160
automobila uspjelo napustiti Mariupolj, što je prva uspješna
evakuacija stanovnika nakon višestrukih neuspjelih pokušaja.
No, nikakva humanitarna pomoć ne može u grad. Sergej Orlov, zamjenik gradonačelnika Mariupolja, rekao je da su stvari "iz sata u sat sve teže".
“Situacija je užasna”, rekao je. "Nema dovoljno hrane, vode,
lijekova, inzulina, hrane za bebe." Prema riječima Orlova,
automobili sa zalihama čekaju četiri dana, ali Rusi ih ne puštaju
unutra.
"Dobivamo puno poziva. Na primjer, majke koja kaže 'Imam
dijete na rukama koje umire od gladi.' Ili nas zovu 'Evo
naše adrese. Blokirani smo u podrumu. Što da radimo?', rekao je
Orlov.
"Nažalost," odgovara, "ne možemo učiniti ništa."
Granatiranje ne prestaje. Građanima Mariupolja je potreban humanitarni koridor i pomoć jer u suprotnom, ako ne stradaju od ruskog oružja, mnogi bi mogli biti osuđeni na polaganu smrt od gladi i žeđi.
