Umjesto cvijeća, one u rukama danas imaju puške. Bile su učiteljice, političarke i misice, a sada su ratnice. Na bojišnici ih je više od 35 tisuća, zajedno sa svojim muškim kolegama brane Ukrajinu.
Ovo je najvažnija priča o Danu žena koju ćete danas vidjeti, priča o hrabrim Ukrajinkama, ženama koje brane svoju domovinu, ženama koje rade Molotovljeve koktele, ženama koje pletu mreže koje služe za kamuflažu, ženama koje izvještavaju s prve crte obrane. Darinka Trgo ima priču.
Kistove i četke zamijenila je puškom i mecima. Još do prije 12 dana Alona Bušhinska, vojnikinja iz Kijeva, bila je kozmetičarka:
"Radila sam s učenicima i učila ih o šminkanju. Sve je bilo mirno..."
Prekinula ju je eksplozija. Zabrinjavaju li je ovakvi zvukovi, boji li se?
"Već mi je to postala normalna pojava", odgovorila je.
Pucati nisu znale. Neke Ukrajinke mlađe su i od pušaka koje nose, a zvuk bombardiranja sada im je kao dobro jutro. Svetlana Kalanova je studentica biokemije i iz Kijeva ne ide:
"I ja se želim boriti. Ovo je moja zemlja, moj dom."
Kira Rudik, ukrajinska parlamentarka, kaže: "Danas je Dan žena. Ono što ovaj Dan žena razlikuje od drugih je da smo danas u ratu. Nismo mogli niti zamisliti da će se to dogoditi. Umjesto cvijeća moramo nositi oružje kako bismo zaštitili ono što nam pripada: naše domove, obitelji, gradove i našu zemlju."
Kira Rudik je političarka, šefica stranke Holos, i nije mogla niti zamisliti da će držati kalašnjikov. Naoružana je i spremna je braniti Kijev. Parlament je spremna zamijeniti s bojišnicom, kolege političare, kolegama vojnicima. Prošla je vojnu obuku:
"Pozivam sve da daju podršku Ukrajini i da proglase zabranu letenja nad ukrajinskim nebom kako bismo pobijedili u ovom ratu. I da za sljedeći Dan žena ne moramo braniti svoju zemlju, nego da uživamo u ljubavi, miru, obitelji i mogućnosti da sami odlučujemo o svom životu. Slava Ukrajini!"
Na fronti ih je 35 tisuća; od političarki, učiteljica, studentica... Na ovo su bile spremne samo profesionalne vojnikinje poput snajperistice Olene Bilozerske:
"Imam već ratnog iskustva. Bila sam u ratu od samo početka. 2014. u rat sam išla kao snajperistica. Smatram da svatko tko može nositi oružje, da se mora boriti i otići na front."
S njom bi se sigurno složile pripadnice ukrajinske pješadije. Za Dan žena poručile su Putinu i Ruskoj vojsci da će boriti za svako ukrajinsko dijete, ženu, starca:
"Mi smo ukrajinske žene. Blagoslovile smo svoje muškarce da štite našu zemlju. Već smo odvele djecu na sigurno. Pridružile smo se muškarcima i ukrajinskoj vojsci."
"Zašto se borim? Jer je to moja zemlja koju moram braniti do samog kraja ako je potrebno. Neću se skrivati i neću bježati. Ostat ću ovdje i boriti se!", kazala je Bilozerska.
Sirene, bombe, dani bez struje, vode i hrane njihova su stvarnost. Pripremaju molotovljeve koktele s kojima će dočekati ruske trupe. Trgaju odjeću i njome pletu mreže za kamuflažu vojnika.
Ukrajinka Ana: "Donijele smo prvu pomoć i pitale kako možemo pomoći. Tražili su nas da stružemo stiropor. Pomažemo ono što možemo."
Aleksandra potvrđuje: "Mi stružemo stiropor dok muškarci ulijevaju benzin. Tako radimo molotovljeve koktele za obranu."
U obranu još nije otišla, ali je za to spremna najljepša Ukrajinka, misica Anastasija Lena, ali tko je tko sada nije bitno. One su sve zajedno.
"Ne tako davno imala sam normalan život kao i milijuni ljudi u svijetu. Probudila bih se ujutro, doručkovala, trenirala, družila se s obitelji i prijatelji. Ali, sve se promijenilo u samo jedan dan. Ne borimo se samo za našu djecu nego i za našu demokraciju. Mi branimo našu zemlju", kazala je misica Lena.
I nije da samo ratuju, one izvještavaju. Nema pušku u ruci, ali ima mikrofon. S pancirkom i kacigom iz Ukrajine svakodnevno izvještava ratna reporterka Aleks Zakusilo:
"Još se oporavljaju od šoka. Mislim da se sve više cilja na civile, da su postali mete oni, ali i lokacije na kojima se nalaze."
Dan žena kao nijedan prije. Dočekale su ga u improviziranim skloništima, podrumima i bunkerima. Neke Ukrajinke dočekale su svoj dan u tuđoj zemlji.
"Da je praznik, piše u kalendaru, ali nama nije do nikakvih praznika. Nekim ljudima s kojima smo se skrivali, bio je rođendan. Čestitali smo im, iako za takve stvari sada ne marimo", opisala je Zakusilo kako se osjećaju.
Nemaju puno razloga za slavlje. Buketi i čestitke im sada ne trbaju, treba im oružje i pomoć njihovoj zemlji.