Uslijed ruske invazije na Ukrajinu NATO kontinuirano povećava svoj vojni otisak duž svog istočnog krila. No, iza kulisa istočnoeuropske članice saveza strahuju da je većina čelnika sa Zapada još uvijek prespora da odgovori na prijetnju iz Moskve.
Države iz istočne Europe zalažu se za jačanje osam jedinica vojnih snaga NATO-a stacioniranih diljem istočnog krila saveza i žele da bogatiji saveznici postave više vojne opreme na istočnim granicama kako bi bili sigurni da su ondje stacionirane snage dobro opskrbljene i spremne za borbu u kratkom roku.
Neki saveznici, poput Poljske, također od SAD-a traže da prošire svoje obavještajne i zapovjedno-kontrolne sposobnosti duž istočnog krila NATO-a. Očekuje se da će se o tim zahtjevima razgovarati tijekom sljedećeg velikog samita NATO-a, zakazanog za srpanj u glavnom litavskom gradu Vilniusu.
"Ulažemo u vlastitu obranu i istovremeno isporučujemo sve što možemo Ukrajini. Uz to, smišljamo načine kako ovdje smjestiti što više savezničkih trupa čim one budu spremne. Čekamo raširenih ruku i samo se nadamo da nećemo predugo čekati", rekao je jedan istočnoeuropski dužnosnik koji je želio ostati anoniman za Foreign Policy.
Rusija ne predstavlja neposrednu prijetnju?
Većina obrambenih dužnosnika NATO saveza slaže se da Rusija, zaglavljena u Ukrajini uz masovne gubitke ljudstva i opreme, ne predstavlja neposrednu prijetnju za teritorij NATO-a. Međutim, neki istočnoeuropski saveznici strahuju da se snage NATO-a raspoređene u blizini ruskih granica ne šire dovoljno brzo ili da ih njihovi saveznici dalje na zapadu ne podupiru odgovarajućim obvezama izdvajanja za obranu.
Unutarnje rasprave među NATO saveznicima govore o rastućem uvjerenju da će Rusija pronaći način da obnovi svoju vojnu moć u srednjoročnom razdoblju. Rasprave se također poklapaju s curenjem povjerljivih američkih dokumenata koji oslikavaju sumornu sliku ukrajinskih izgleda u ratu protiv Rusije. U njima se govori o nedostatku streljiva i zastoju ukrajinskih snaga tijekom proljetnih mjeseci. Čak 354.000 ukrajinskih i ruskih vojnika ubijeno je ili ranjeno u ratu, prema gomili navodnih tajnih dokumenata.
Kontroverzni Macronov posjet Kini
Diskusija među članicama bloka odvija se u pozadini rastućih tenzija oko njihovih pogleda na veze sa Sjedinjenim Američkim Državama, što je najbolje prikazano tijekom kontroverznog posjeta francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Kini prošlog tjedna.
"Vjerujemo da je potrebno više Amerike u Europi", rekao je Marcin Przydacz, visoki savjetnik za vanjsku politiku poljskog predsjednika Andrzeja Dude, u intervjuu poljskom radiju Radio Zet ovog tjedna. "Danas su Sjedinjene Države snažnije jamstvo sigurnosti u Europi nego Francuska".
NATO je 2017. stvorio četiri multinacionalne vojne postrojbe, nazvane "borbene skupine", za Poljsku i tri baltičke države - Estoniju, Litvu i Latviju - duž izloženog sjeveroistočnog krila saveza. Godine 2022., kao odgovor na invaziju Rusije na Ukrajinu, uspostavila je još četiri: po jednu u Slovačkoj, Mađarskoj i Rumunjskoj, saveznicama koje dijele kopnenu granicu s Ukrajinom, i jednu u Bugarskoj, duž obale Crnog mora. Svaka ima svog 'dirigenta': Ujedinjeno Kraljevstvo nadzire borbenu skupinu u Estoniji, Sjedinjene Države upravljaju borbenom skupinom u Poljskoj, a Francuska vodi borbenu skupinu u Rumunjskoj.
Više od 10.000 vojnika na istočnim granicama NATO-a
Sve u svemu, u tim jedinicama ima otprilike 10.300 vojnika, a svaka se jedinica razlikuje po veličini i sastavu. Od sastanka čelnika NATO-a u Madridu prošle godine, istočnoeuropski saveznici tražili su od ostalih članica NATO-a obvezu da prošire veličinu tih vojnih snaga s bojne, obično oko 1000 vojnika, na brigadu, obično u rasponu od 3000 do 5000 vojnika.
Litavski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis rekao je da je proširenje skupina na veličinu brigade ključno za odvraćanje Rusije. Baltičko područje je praktički okruženo, s Rusijom na istoku, Bjelorusijom na jugoistoku i malom, ali jako militariziranom ruskom eksklavom Kalinjingradom na zapadu. Samo uzak pojas zemlje od oko 95 kilometara u promjeru, poznat kao prevlaka Suwalki, geografski povezuje baltičke države s ostatkom teritorija NATO-a.
Moskva je također najavila krajem prošlog mjeseca da će razmjestiti taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiji – što je prvo razmještanje ruskog nuklearnog arsenala izvan vlastitog teritorija od pada Sovjetskog Saveza.
"Na prvim smo linijama obrane saveza. Nemamo stratešku dubinu i ne možemo ustupiti teritorij za vrijeme potrebno za dolazak pojačanja", rekao je Landsbergis. Bez strateške dubine, Baltik treba stratešku snagu, poput NATO brigada, a ne bataljuna. Landsbergis je ukazao na povećanu potrošnju Rusije na obranu, masovno novačenje i raspoređivanje većeg broja vojnika na zapadnoj granici.
Lakše reći nego učiniti
Dalje prema jugu, Rumunjska vodi vlastitu diplomatsku kampanju kako bi uvjerila Francuze da ondje prošire opseg svojih snaga. Rumunjski ministar vanjskih poslova Bogdan Aurescu, na sastanku sa svojom francuskom kolegicom, Catherine Colonna, naglasio je hitnost podizanja formacije NATO-a koju predvodi Francuska na razinu brigade.
No, pokazalo se da je zapravo slanje borbeno spremnih brigada lakše reći nego učiniti za svaku zemlju osim Sjedinjenih Država, izjavilo je nekoliko dužnosnika NATO-a za obranu, koji su govorili pod uvjetom anonimnosti kako bi otvoreno razgovarali o osjetljivim pitanjima. Ujedinjeno Kraljevstvo je, na primjer, angažiralo oko 3000 vojnika u svojoj borbenoj skupini u Estoniji, ali neke od tih snaga drži u Ujedinjenom Kraljevstvu, a njihovu opremu u Njemačkoj, na tihu frustraciju nekih estonskih dužnosnika. Kanada, koja predvodi borbenu skupinu NATO-a u Latviji, bori se s ozbiljnim nedostatkom vojnog ljudstva koji je otvorio pitanja o njezinoj sposobnosti da popuni punu brigadu za raspoređivanje u Latviji s drugim savezničkim trupama.
Njemačka je također uspostavila stožer borbene grupe za Litvu, ali će njene trupe ostati kod kuće, što je činjenica koja je izvor frustracija u istočnoj Europi.
"Ne bi trebalo biti ovako. Oni ne bi trebali biti u Njemačkoj - oni bi trebali biti u Litvi, barem 70 do 80 posto snage brigade", rekao je Artis Pabriks, bivši latvijski ministar obrane. "Nije tajna da se zemlje NATO-a bore s brojem vojnika i sposobnostima. To je razlog zašto bi ga trebali pojačati".
"Ne možemo si priuštiti gubitak niti jednog centimetra, niti jednog metra našeg teritorija", dodao je Pabriks. "Jer tada jednostavno možemo očekivati više Buča i Izjuma", rekao je, misleći na gradove u Ukrajini u kojima su ruske snage počinile ratne zločine i masakrirale ukrajinske civile.
Nasuprot tome, Sjedinjene Države, vojni moćnik bez premca u NATO-u, predvode borbenu skupinu NATO-a u Poljskoj dok istovremeno drže oko 4000 vojnika stacioniranih u Rumunjskoj. Očekuje se da će američke snage u Rumunjskoj ostati ondje barem do kraja 2023. Stručnjaci kažu da u globalu NATO igra bjesomučnu igru sustizanja, i na vojnom frontu i na bilanci nove geopolitičke stvarnosti ruske ofenzivne ratne pozicije.
'Kasna reakcija saveza'
"NATO je zakasnio s iznošenjem stvarnih planova za obranu tih zemalja", rekla je Kristine Berzina, stručnjakinja za obrambena pitanja NATO-a pri German Marshall Fundu iz Sjedinjenih Država, think tanku sa sjedištem u Washingtonu. "Povrh toga, sada sve ove zemlje koje vode borbene skupine imaju svoje probleme s proračunom, imaju svoje probleme s ljudstvom, imaju svoje probleme s opremom."
Spor i neujednačen tempo nadogradnje ovih borbenih skupina do snaga veličine brigade naglašava višegodišnji problem zaostalih troškova obrane u savezu, često bolnu točku za brojne američke administracije i još hitniju zbog ruske invazije na Ukrajinu.
U memorandumu koji je ovaj tjedan pribavio njemački list Bild , primjerice, njemački dužnosnici priznali su da divizija koju su obećali dodijeliti NATO-ovim ratnim planovima nije bila spremna za bitku.
NATO je postavio mjerilo za sve svoje članice da izdvajaju najmanje 2 posto BDP-a na obranu. Trenutačno samo 11 od 31 članice NATO -a - uključujući Finsku, koja se službeno pridružila NATO-u ovoga mjeseca - ispunjava to mjerilo. Većina ih je u istočnoj Europi.
"Problem nije toliko u nedostatku filozofske predanosti. Problem je u tome što se u mnogim od tih zemalja kontinuirano nedovoljno ulaže u obranu", zaključila je Berzina.
