Iako je u hrvatskom zakonodavstvu jasno određeno da žene imaju pravo na pobačaj do desetog tjedna trudnoće, a nakon toga u slučajevima da trudnoća ili porođaj narušavaju zdravlje žene ili će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama, javnost je posljednjih dana na nogama jer je ovo zakonsko pravo uskraćujemo Mireli Čavajdi, trudnici čijem je fetusu dijagnosticiran agresivni tumor mozga.
Još je nevjerojatnija činjenica da su hrvatski liječnici, zbog epidemije priziva savjesti na ginekološkim odjelima unutar zemlje, Čavajdu uputili u Sloveniju gdje se na savjest poziva samo tri posto ginekologa, dok u nekim zemljama poput Švedske takvog instituta u zdravstvu uopće nema.
S druge strane, žalosno je to što možemo reći da je u Hrvatskoj još i dobro. Zakon o pobačaju u Poljskoj jedan je od najrigoroznijih na svijetu. Prema posljednjem Zakonu izglasanom početkom 2021. godine, žene u toj zemlji imaju pravo pobaciti isključivo ako je trudnoća rezultat kriminalnog čina ili ako se utvrdi da je ugroženo ženino zdravlje ili život. No, ni to nekada nije dovoljno za poljske ginekologe, a zbog strogih zakona do sada su u toj zemlji umrle dvije trudnice kojima je bio uskraćen pobačaj.
Sa surovom realnošću rigoroznog poljskog zakona sada se suočavaju i žene koje su pobjegle od rata u Ukrajini. Poljska je do sada primila daleko najveći broj izbjeglica iz Ukrajine, njih 3.143,550, među kojima su i mnoge trudne žene, a neke su od njih prije početka rata imale zakazane termine za pobačaje u svojoj zemlji. U ove dvije zemlje koje dijele povijest, kulturu i granicu, imaju radikalno drugačije uređena prava žena u zdravstvenoj skrbi.
'Nazvala me i rekla - O Bože, ne znam što da radaim'
Osim što je pobačaj gotovo zabranjen, pristup kontracepciji u Poljskoj rangiran je kao najgori u Europi. Mnogi liječnici odbijaju propisati hitnu kontracepciju, kao i bilo koje druge preventivne metode kontracepcije, iz etičkih razloga, tvrdeći da su slični pobačaju. U Ukrajini su, s druge strane, pobačaji legalni u prvih 12 tjedana trudnoće, oralna kontracepcija se prodaje bez recepta, a 'pilule za dan poslije' lako su dostupne.
Dan nakon početka ruske invazije, ginekologinja Miroslava Marčenko trebala je obaviti pobačaj trudnici čijem su fetusu prognozirane velike šanse za Downov sindrom. No, čim su počele padati prve bombe Marčenko i njezina pacijentica pobjegle su na sigurno, prešavši najbližu granicu – s Poljskom.
"Nazvala me i rekla: 'O moj Bože, ne znam što da radim, vrijeme ističe i moja trudnoća napreduje, ali ne želim odgajati ovo dijete jer je rat i ne mogu se nositi s time'", prisjetila se Marčenko u razgovoru sa The Guardian.
Tada je prvi put shvatila koliko poljski zakon o pobačaju utječe na živote žena u toj zemlji, uz prepreke koje su postavljene u omogućavanju kontracepcije. Marčenko je stoga svojoj pacijentici savjetovala da napusti Poljsku i otputuje u Češku kako bi imala pristup sigurnom prekidu trudnoće.
Mnoge žene koje ulaze u Poljsku nemaju pojma da prelaskom granice prestaje i pristup uslugama reproduktivnog zdravlja.
"Ukrajinske izbjeglice koje prelaze granicu potpuno su nepripremljene za situaciju ovdje, ne poznaju zakon. Čak i ako je netko negdje pročitao članak o pobačaju u Poljskoj, mnogi i dalje misle: 'OK, dakle ne rade pobačaj na zahtjev, ali ako postoji dobar razlog onda će to učiniti'", objasnila je ukrajinska aktivistica za reproduktivna prava žena, Oksana Litvičenko, koja u Poljskoj živi već 16 godina i trenutno pomaže izbjeglicama koje prelaze granicu.
'Sve ovisi o tomu na koga naletite'
"Teško je jer ne želite ponovno traumatizirati te žene nakon što su tako sretne što su ponovno sigurne. Često nije pravi trenutak da im kažem istinu", dodala je Litvičenko za Guardian.
Rekla je i kako su je neke Ukrajinke koje je srela na granici molile da im pomogne nabaviti tablete za prekid trudnoće. No, kaže, mogućnost pristupa uslugama reproduktivne zdravstvene skrbi stvar je slučajnosti.
"Ako žene kojima su potrebne tablete za pobačaj prijeđu granicu, ovisi tko će ih dočekati. Ako nalete na nekog progresivnog, doći će u kontakt s pravim ljudima. Ali ako je to netko religiozan, onda nema šanse. Ili će im biti svejedno ili će reći da je to Božji anđeo i da ga trebate čuvati", objasnila je Litvičenko.
A na poljskoj granici Ukrajinke su dočekivali i članovi njihovog pokreta protiv pobačaja. Već u prvim tjednima rata volonteri grupe Život i obitelj počeli su dijeliti letke na mjestima za prihvat izbjeglica na kojima su prikazani raskomadani fetusi, a pobačaj se navodi kao najveća prijetnja miru. Leci su također savjetovali trudnicama da prijave policiji svakoga tko im nudi pobačaj.
Dok Marčenko čeka ne poljsku liječničku licencu, u međuvremenu radi s Federom, poljskom organizacijom za prava žena, na pokretanju telefonske linije na ukrajinskom jeziku za žene koje traže informacije o uslugama reproduktivnog zdravlja. Kaže da dežurna linija prima oko 10 poziva dnevno, od kojih barem jedan otpada na upite o tome kako pristupiti pobačaju.
