Ured znanosti i tehnologije britanskog parlamenta uputio je upozorenje Komitetu za osnovnu naobrazbu da prisiljavanje male djece na učenje pisanja može biti vrlo štetno. Jednako tako učenje male djece da čitaju ne znači da će kasnije biti bolji čitatelji. Djeca koja najbolje pišu i čitaju su takva u prvom redu stoga što imaju dobre jezične sposobnosti.
Istraživanja su pokazala da djeca s dobrom sposobnošću čitanja u pravilu imaju u svojim domovima pristup knjigama i roditelje koji ih ohrabruju, ali ne i prisiljavaju na čitanje koristeći formalne sistematske pristupe koji se upotrebljavaju u školama ili neke druge metode.
Ističe se da djeca prije no što postanu sposobna pisati, moraju imati nadzor nad pomicanjem svojih prstiju. A činjenica je da zadovoljavajuću sposobnost koordinacije prstiju djeca u velikoj većini slučajeva ne postižu prije pete godine, dječaci kasnije od djevojčica. Prisiljavanje djece na pisanje prije negoli uspostave relativno zadovoljavajući nadzor nad prstima može nanijeti štetu.
Postoji vjerojatnost da će vrlo mali broj djece postići sposobnosti čitanja i pisanja prije prve godine bez obzira koliko su uspješni u govornom jeziku ili koliko su izloženi knjigama i drugim formama teksta. Štoviše, djeca koja krenu u školu s četiri ili pet godina, kao što je slučaj u Britaniji, nisu u ama baš nikakvoj prednosti pred djecom koja u školu kreću sa šest ili sedam godina, kakav je slučaj u europskim zemljama.
