Hrvat je infantilno, zavodljivo biće u vječnoj patnji za autoritetima, rekli ste u jednoj od svojih pjesama. Odakle takav dojam? Tu na neki način i sebe ubrajam, da se razumijemo. Vidim po svojoj okolini. Mi, teško mi je govoriti u množini, Hrvati jesu zavodljiva bića jer uvijek na neki način traže vođu. Nekad im je Tuđman bio ideal, danas je to Josipović, a radi se o totalno različitim ljudima. Hrvatu sve to odgovara i on u njima vidi ljude koje želi poštovati. Malo je shizofrena situacija.
Koliko su dugo nastajale priče, odnosno pjesme koje ste skupili u zbirci Igor Mandić na Mjesecu, a koja će biti predstavljena na Interliberu? Otkada sam počeo pisati za net.hr, godinu dana. Hvala na angažmanu. Ne mogu reći da nisam znao da imam taj talent, ali sad sam ga usavršio. Sada postoji zadovoljstvo i onih koji to čitaju i mene koji to pišem.
Snimio i montirao Franjo Tot
Od svih lica koja su se izmijenila za Vašim stolom, izabrali ste Mandića za naslovnicu. Zašto? Zato što sam mu napisao jednu pjesmu nakon što me pozvao da mu govorim na 70. obljetnici života. Bilo mi je čudno što javno slavi rođendan, pa sam napisao: "Mandiću, kuda će ti duša" i zaključio sam tu pjesmu time da će, budući da je takav kakav je, on biti prvi čovjek koji će jebati i na Mjesecu.
Zašto baš on? On je takav karakter, mislim da je nesalomljiv. Rijetki su ljudi poput njega, koji uspravno hodaju unatoč svemu što im se događa u životu. Ovo je izraz poštovanja prema Mandiću i njegovoj kičmi.
Koja Vam je draža od dviju zbirki koje ste objavili? Ova ili Jutra pobijeđenih? Ova koja sada izlazi u izdanju VBZ-a. Mislim da sam tu dosta zreliji.
Zašto pišete poeziju? Zbog psihoterapeutskog djelovanja? Da. Pišem sedam pjesama tjedno, a jedna ili dvije me zadovoljavaju i kad ih pročitam dobro se osjećam. Posebno se želim zahvaliti Vedrani Rudan što mi je pomogla oko izdavanja knjige, Predragu Luciću što je smislio naslov i Siniši Mazuloviću na naslovnici.
Kako to da Vi smijete objavljivati kolumne, a neke Vaše kolege ne? Ja ne znam zašto ne bih mogao kad objavljujem pjesme. Novinarstvom se ne mogu baviti negdje drugdje. Sve što ne korespondira s tvojim core businessom u firmi, ne vidim razloga da se ne omogući.
Snimio i montirao Franjo Tot
Smatraju Vas moćnim novinarom na HTV-u unatoč tome što odskačete od klasičnih klanova na Prisavlju. Odakle to izvire? Vjerojatno iz medijske eksponiranosti. Mijenja li moja emisija stvari? Ne vjerujem. Radim već 11. sezonu tu emisiju i činjenica je da je emisija relevantna. Koliko sam moćan, stvarno ne znam.
U jednoj od pjesama napisali ste i kako Vam je Jadranka Kosor bila draža dok je vozala Škodu nego sada. Pa da. Znam je iz faze kad je vozila Škodu Favorit boje trešnje i družili smo se jer mi je bila nadređena na Hrvatskom radiju.
Pripremala Vam je prvi prilog. Da. Prvi novinarski zadatak mi je bio teren kada su padale bombe na Zagreb 2. svibnja 1995. godine. Kad sam se vratio iz grada, nisam to znao pripremiti, pa mi je Jadranka pomogla. Imao sam solidan odnos s njom. Međutim, žena je otišla u politiku, te je kao i svatko drugi izložena i mojoj i kritici drugih novinara. Ima jedan trenutak iz njenog zadnjeg gostovanja u emisiji kojim nisam zadovoljan. Naknadno sam uočio da je pitanje prešlo granice dobrog ukusa, a ticalo se njenog doživljaja činjenice da nije upoznala oca. No, što se stana tiče, mislim da se našla u nemoralnoj situaciji i nije reagirala na slučaj obitelji Drobac.
U kojoj je fazi tužba koju je najavila zbog intervjua u kojem je Drago Pilsel odgovarao umjesto nje? Ja nisam dobio nikakvu tužbu. Mislim da tu nema nikakvih elemenata, a i zbog čega da je bije glas da je premijerka koja tuži novinara?
Napisali ste za nju da ona u stvari nije ni za što odgovorna, štoviše potpuno je nevina, ali je tu čisto zbog ženske kvote. To je bila ironija. Nje, u stvari, nema. Nije ni za što odgovorna, nije nikome ništa rekla, potpisala, ne sjeća se, nije vidjela. Ona je žena koje nema.
Kako su se ranije slagali Nenad Stazić i Jadranka Kosor, dok su radili skupa? Pitajte njih, ali nisam primijetio da su odnosi bili loši. Poštivali su se. Bili smo dosta skladna redakcija. Stazić mi je bio prvi urednik i na neki način me svojim djelima zadužio, više ljudskim nego profesionalnim. Ja sam ih gledao kao uzore na neki način. Ti uzori su se malo mijenjali, ali, bože moj.
Sada je prilično otrovan prema njoj. Pišem sedam pjesama tjedno, a jedna ili dvije me zadovoljavaju i kad ih pročitam dobro se osjećam.Pa je, ali vjerujem da to proizlazi iz njihove pozicije. Ako treba pojest ručak ili popiti kavu, u redu, ali na javnoj sceni su protivnici.
O Sanaderu u jednoj pjesmi kažete: realist smatra kako/ ga treba hapsit jer laže/ dok mu skeptik proturječi/ uz tvrdnju da nema smisla jer sve će ostati isto. Tko će imati uopće satisfakciju od njegovog uhićenja. Ima li taj stih veze s oprosnicama u našem pravosudnom sustavu? Pa, ima. Ne znam za satisfakciju, ne znam što je radio, što nije, to će se pokazati. Ali, moram priznati da su meni gori ovi što su sve to znali, a danas se prave 'toše'. Pokazali su se kao neljudi. Oni koji okreću glavu od njega, a do jučer su mu virili iz jednog organa. Takve ljude, kojima danas trebaš, sutra ne, ne podnosim ni u privatnom životu.
Pravosuđa u inozemstvu obično inačice oprosnice koriste kako bi jedan čovjek prokazao 10 ljudi, a kod nas je obrnuto – 10 prokazuje jednoga. Da, očigledno je kod nas problem ta množina ljudi u Remetincu, pa se sudski organi ne mogu snaći.
Vode računa o zatvorskim kapacitetima? E, e, da. Da ovi ljudi koji dođu, da budu zadovoljni, da imaju zraka za disati. Treba dobro propitati hoće li biti više štete nego koristi od oprosnica. Što ako Sanader dođe tamo i on dobije oprosnicu?
Da. Pitanje godine. Može li Sanader dobiti oprosnicu ako prokaže Kosor? Da, da... Pa ne znam!
Po svoj prilici događa nam se prevrat i pomicanje vlasti ulijevo. Što možemo od njih očekivati? Ja znam što bih želio, ne znam što se može dogoditi! Želio bih da se Milanović drugog dana svog mandata, ako postane premijer, obrati javnosti i kaže im: 'Ljudi, dvije godine će nam bit loše, ali će onda biti dobro. Način na koji smo živjeli nije dobar.' To očekujem i od njega, i Čačića, i Kosor, svih.
Koji Vam je najupečatljiviji intervju? Postoje oni u kojima uživam ja. Tu bih mogao spomenuti Frédérica Beigbedera, Milku Babović, Igora Mandića, Srđu Popovića, don Branka Sbutegu, Edu Maajku. Postoje oni u kojima uživaju gledatelji. To su emisije s Dodikom, Jandrokovićem, kao čisti boks-meč u kojemu ja pobijedim, jer sam protivnika ponizio ili uhvatio u laži. A postoje i one emisije u kojima ispadnem glup, kao sa Škegrom i Tijanićem, u kojima sam nadvladan snagom argumenata, retorike, njihovom većom bezobraštinom od moje.
Kako Vas je Škegro ponizio? Pa, nije me ponizio, nego Škegro priča na način sličan meni, a o temi o kojoj razgovaramo on zna više. Ja nisam ekonomist. Onda on često nastupa s pozicije: 'Ma, lupetate gluposti.' Ja kao voditelj si ne mogu dozvoliti da mu kažem: 'Oprostite, vi lupetate gluposti' i tu je njegova bezobraština jača nego moja, ja se povlačim, a Škegro ispada džek.
Znači, ne primjenjujete onu Mesićevu, 'ako oni idu nisko, onda ja moram malo niže'? Znam i ja uzvratiti dosta nisko, ali nekad se ne snađem. Nek' ne ispadne kao da me Škegro mazao po podu, ali tom emisijom nisam baš zadovoljan.
Meni su gori ovi što su sve to znali, a danas se prave 'toše'. Pokazali su se kao neljudi. Oni koji okreću glavu od njega, a do jučer su mu virili iz jednog organa. Takve ljude, kojima danas trebaš, sutra ne, ne podnosim ni u privatnom životu.Denis Kuljiš Vas je napao da ste baš zbog agresivnosti i njega nazvali koprofagom. Kolike su šanse da njega ugostite? Šanse su... ma to je bila jedna svađa i mene je povrijedilo to što ga znam, što smo popili neke kave i pojeli ručkove. Nisam očekivao da budem omiljeni lik njegove kolumne, ali ni blaćenje i granatiranje preko svake mjere, gdje ti netko tvrdi da si mungos, da si zla osoba. Povrijeđen sam bio kao čovjek, ne kao novinar. Savjetovao sam se s nekim ljudima i odlučio uzvratiti još malo niže. Poručio sam mu da je koprofag, što je u dijelu karijere i bio. On je izrazito zanimljivo biće, načitan je i obrazovan, unatoč lažima koje objavljuje. Ali, može doći u emisiju.
Koje su najveće opasnosti za novinarski integritet? Da te kupe za sitne pare. Ne odobravam ni da te kupe za milju, ali od nje makar imaš nešto, a ne ljetovanje. Ja si nikad ne dozvoljavam da mi ljudi s kojima radim plaćaju ručak. Znam i novinare koji ručaju pa nešto i saznaju, ali ja sam osoba koja se zna solidarizirati s osobom s kojom se druži pa sam mekši prema njima. Držim distancu i ne družim se s njima ako ne inzistiraju.
Je li po Vama u redu da se novinar dovodi u situaciju da bude vijest? Mislim da tu nema problema, ali ljudi koji rade kao urednici to moraju odlučiti. Ako je dobio dijete, onda ne, ali ako nešto napravi u emisiji, Stanković, Latin, Kuljiš u kolumni, zašto ne?
Jeste li Vi celebrity? Za mene taj pojam nema pejorativno značenje. Celebrityji su ljudi koji su poznati. Jesam, na neki način jesam. Ali, nisam osoba koja se pojavljuje na kojekakvim domjencima, jer se ne osjećam dobro na njima. Nek' ljudi idu tamo. Ja sam na neki način sociopat, ne volim puno ljudi, ne snalazim se u malim razgovorima, kad se dobacuje, više volim da se razmjenjuju neke ideje.
A što je s intervjuima u ženskim časopisima? Ja se trudim, koliko mogu, da to odbijam. Ako su strašno uporni pa me šest mjeseci nagovaraju, pristanem do dvaput godišnje. O privatnom životu ne volim govoriti, to je jasno.
Zamjeraju Vam agresivnost prema nekim gostima, a naklonost prema onima s kojima ste prijatelj ili se družite s njima. Ja imam ovakvu definiciju: vlast treba derat, opoziciju manje jer je manje odgovorna, a ljude iz svijeta filma, književnosti, sporta... s njima treba voditi tako da i njima, i vama, i gledatelju bude ugodno, osim ako nisu u središtu neke velike afere. Ja imam tri prijatelja, od kojih nijedan nije bio u emisiji, a vjerojatno neće ni biti jer nisu javne osobe.
Primjerice, možda ste bili preblagi prema Miljenku Jergoviću ili Davoru Šukeru. Oni su, po mišljenju određenih krugova, kompromitirani. Pa, dobro. Meni je Jergović dvaput bio gost i prva je bila dosta scharf, o početku devedesetih, o tome što je pisao... U drugoj je tema bio Kusturica pa nisam zaoštravao. Cijenim ga i kao pisca i kao književnika. Njegovi eseji subotom su mi kao duhovna hrana. A kome je Davor Šuker danas kriv? Mislim da s takvim ljudima treba razgovarati o njihovim karijerama i reminiscencijama.
On često nastupa s pozicije: 'Ma, lupetate gluposti.' Ja kao voditelj si ne mogu dozvoliti da mu kažem: 'Oprostite, vi lupetate gluposti' i tu je njegova bezobraština jača nego moja, ja se povlačim, a Škegro ispada džek.Smatrate li greškom što ste Kusturicu tako brzo izbacili iz ravnoteže? Provokacije se čuvaju za kraj. Moguće je da sam pogriješio, premda sam počeo mazeći ga perom, pa je on rekao da razgovor ide u dobrom smjeru. Imao sam i dobru pripremu s njim, gdje sam valjda činjenicom da mi je rekao: 'Možeš me sve pitati, samo mi daj mogućnost da odgovorim', malo zaje... I onda sam mislio da ga zbilja mogu sve pitati i da će on to podnijeti 'muški'.
Je li bilo kakvih kontakata kasnije? Dva-tri dana kasnije sam ga zamolio da prekinemo s natezanjem, jer se on već valjao u blatu i pričao: 'Stanković je Srbin pa se dokazuje.' Mislim, Nemanja Kusturica – Emir će meni neko srpstvo spominjati. Zamolio sam ga da prekinemo i da vrati kazete. Mislim da je kao čovjek shvatio da je pretjerao i pokajao se. Vratio mi je kazete nakon tjedan dana, nisam ih očekivao.
Kako se s novinarskom plaćom može priuštiti palača s 15 soba u kakvoj živi Dijana Čuljak Šelebaj? Ne znam. Meni bi 15 soba bilo previše. Vjerojatno je to zajednička imovina s mužem. Ako vas zanima, ja imam stan od 75 kvadrata, kredit na 120 tisuća eura, rata mi je 7.400 kuna i plaćat ću je idućih 17 godina. Imam jedan auto koji danas vrijedi 80 tisuća kuna. Nadam se da ću za 10 godina moći djetetu ostaviti više, ali zadovoljan sam onim što imam.
Daje li novi Zakon o HRT-u čvršće uzde Vladi nad javnom televizijom? Novi zakon samo daje veće ovlasti Saboru. Stari je, po meni, bio dobar. Funkcionirao je za vlade SDP-a i do 2008. godine, a u zadnje dvije godine imamo problema. Nadam se da će nam dati da radimo kako treba. Trebamo imati standard u informativi, da danas deremo vladu HDZ-a, sutra vladu SDP-a.
O fašizmu u Hrvatskoj... Te snage su kod nas marginalne. U odnosu na prije 10 godina, manjinama je bolje, Gay Pride nije čudo kao u Beogradu, a jedan Krunoslav Markovinović bi se možda ipak fotografirao sa zaljubljenim homoseksualnim parom. Vidim te snage, ali ne mislim da će išta moći napraviti u srednjoročnom razdoblju.
O posljedicama naslovnice Novosti 'Obadva su pala'... Nepotreban incident. Razumijem da je nekome to ukusno ili neukusno, ali što ja svaki dan gledam na naslovnicama... Novi list, recimo, kojeg smatram najboljim u Hrvatskoj u zadnje vrijeme, prije nekoliko dana je imao naslov nešto kao 'nožem rasporio trbuh majci'. To mi je gore od 'Obadva su pala'. Tu mi ništa nije sporno, nisam se osjećao povrijeđeno i mislim da to treba gledati kao na pokušaj širenja granica slobode medija. Treba poštovati ljude i osjećaje, ali i uređivačku politiku.
O ulozi Ive Josipovića u smjeni Rade Dragojevića s mjesta glavnog urednika... Sigurno je on napravio grešku kada je rekao da moraju razmisliti o uređivačkoj politici. Ne vjerujem da je ikoga nazvao, ali uvijek postoji veći papa od pape i vjerojatno su oni koji odlučuju o Dragojevićevoj sudbini odlučili da se na taj način umile i predsjedniku i javnosti.
O krštenju kćeri unatoč činjenici što je deklarirani ateist... Mislim da sam prije agnostik jer ne mogu reći ni 'ne' ni 'da'. Veza je kompromis, a meni nije bilo toliko važno kao njoj. I moram priznati da sam se ugodno osjećao tamo jer je svećenik vrlo pristojna osoba. Bilo bi licemjerno da pristanem na neke druge kompromise, o kojima sada ne želim.
O vjenčanju... Pa... vidjet ćemo. To je privatno pitanje, suzdržat ću se od odgovora.
O Šeherezadi, odnosno sapunici 1001 noć... Gledao sam pola sata i očajna mi je serija. Ja sam osoba koja može gledati sapunice i solidarizirati se s likovima, ali ovo je očajno. Ne volim sinkronizacije, radnja mi je očajna, a ljudi su mi nelijepi. Može zvučati šovinistički, ali ja volim meksičke jer su žene lijepe. Bolje su mi hrvatske Villa Maria, Ljubav u zaleđu. Žao mi je što HRT ne producira te sapunice, čovjek se može navući na njih. Ne kažem da su pametne, ali k'o da je život nešto ekstra pametno.
