Krajem kolovoza devizni depoziti u poslovnim bankama dostigli su iznos od 43,4 milijarde kuna (što je više od 11,2 milijarde njemačkih maraka), dok su kunski depoziti narasli na 6,6 milijardi.
U strukturi deviznih depozita prevladavaju depoziti stanovništva. Tako građani na svojim deviznim računima u domaćim bankama, po podacima HNB-a s kraja kolovoza, imaju oko 11,2 milijarde kuna štednih i 26,8 milijardi kuna oročenih depozita, što čini (impozantnu) cifru od 38 milijardi kuna (ili gotovo 10 milijardi maraka). Do znatnog ubrzanja rasta deviznih depozita došlo je u ljetnim mjesecima.
Po podacima Hrvatske narodne banke, u lipnju i srpnju devizni su depoziti u poslovnim bankama porasli za ukupno 1,7 milijardi kuna, a još snažniji rast - za 1,3 milijardu kuna zabilježen je u kolovozu, dok preliminarni podaci za rujan također upućuju na nastavak takvih kretanja. Očito je da, kako ocjenuju u središnjoj banci, više nema ni traga neodlučnosti deponenata koja je bila prisutna tijekom prošle godine.
Usporedbe radi, na početku ove godine devizni su depoziti u poslovnim bankama bili nešto manji od 37 milijardi kuna, a kunski su iznosili oko 5,3 milijarde. S druge strane ovih i drugih podataka o visokoj likvidnosti bankarskog sustava stoji (naoko) paradoksalna činjenica da, i uz osjetno smanjenje kamatnih stopa, stagnira kreditna aktivnost banaka, pogotovo ona prema gospodarstvu.
Stagnacija plasmana prisutna je već više od godine dana, usprkos kontinuiranoj visokoj likvidnosti bankarskog sustava i opadajućih kamatnih stopa. Tako su plasmani banaka privatnom sektoru krajem kolovoza iznosili 57,4 milijarde kuna, a prije godinu dana 57,9 milijardi kuna. Poučene ranijim iskustvima (o tome kako su pojedine banke završile u stečaju) poslovne su banke očito mnogo opreznije sa kreditiranjem poduzeća.
Međutim, isto je tako činjenica, upozoravaju analitičari, da naprosto nema dovoljno dobrih zajmotražitelja, jer se velike tvrtke koje dobro posluju mogu financirati iz inozemstva (najnoviji primjer Agrokora sa najavom sindiciranog kredita putem EBRD-a i Plive sa izdavanjem obveznica). Nema ni previše tvrtki koje su pokrenule oporavak gospodarstva, a nema više kreditiranja poduzeća čiji se bonitet proteklih godina zasnivao na državnim jamstvima.
Za kreditiranje pak malog i srednjeg poduzetništva mnoge banke naprosto još nemaju razrađenu kreditnu proceduru. Prodaja nekoliko velikih banaka stranim strateških partnerima donosi i uobičajenu međunarodnu praksu da se u prvoj godini vodi konzervativna politika, ocjenjuje situacija i predviđa što će se dalje raditi.
Kreditiranje stanovništva ipak nešto raste, pri čemu treba imati u vidu da je kod kratkoročnog kreditiranja to uglavnom po osnovi tzv. dozvoljenih minusa po tekućim računima (na čemu banke, uz put rečeno, dobro zarađuju jer je, za razliku od značajnog smanjenja drugih kamatnih stopa, prosječna kamatna stopa na kratkoročne kredite stanovništvu još uvijek na razini od oko 20,7 posto).
Teško je očekivati zamah kreditiranja stanovništva, jer su mogućnosti građana za uzimanje kredita ipak smanjene. Sektor stanovništva, ocjenjuju analitičari, već je prilično opterećen dugovima, a i dohoci rastu sporije nego ranije. Zaustavljanje trenda porasta plaća dodatno će utjecati na spremnost stanovništva za preuzimanje kreditnih obveza, a ne treba zanemariti i bojazan koja se javlja pod utjecajem špekulacija o tečaju kune.
No, s oživljavanjem gospodarskih aktivnosti (realni rast BDP-a u drugom tromjesečju za 3,7 posto) u središnjoj banci očekuju da će i plasmani polako rasti, pri čemu se isto tako ocjenjuje da još ima mogućnosti i za smanjivanje kamatnih stopa.
