2013. nakon referenduma o ustavnoj definciji braka politička budućnost Željke Markić činila se svijetlom. No, skupljanje potpisa za referendum o izbornom sustavu 2014. nije uspjelo.
Na parlamentarnim izborima godinu dana kasnije Udruga u ime obitelji projekt Domovina nigdje nije prešla izborni prag, a Željka Markić osvojila je tek 1717 preferencijalnih glasova. Istanbulska konvencija je unatoč lobiranju vjerskih udruga usvojena, ali oni idu dalje. U tri dana skupili su 78 tisuća potpisa za novi referendum o izbornom sustavu.
Tko su ljudi u prvom planu, kakve veze imaju jedni s drugima i sa Željkom Markić istražila je naša reporterka.
“Vidio sam da je stvarno problem u izbornom sustavu Republike Hrvatske”, kazao je Zvonimir Troskot, koordinator inicijative Narod odlučuje.
Za jednu inicijativu korijen problema je izborni sustav.
“Smatramo da je to korijenom problema. A to je da oni koji nas predstavljaju u Saboru, ne predstavljaju građane ove zemlje, odnosno svoje birače koji su ih izabrali u Sabor”, rekla je Marija Burazer, građanska inicijativa Narod odlučuje.
Drugoj pak inicijativi cilj je puno uži.
“Onaj prvobitni cilj i povod za to što radimo je otkazivanje Istanbulske konvencije zbog svih onih razloga koje smo navodili u kampanji ranije”, kazala je Katarina Pavlović, koordinatorica inicijative Istina o Istanbulskoj.
Iza ovih kampanja kriju se neka više manje nova lica. Koordinator građanske inicijative Narod odlučuje je 33-godišnji Zvonimir Troskot, nekadašnji mladi nogometaš Dinama, danas - biznismen. Političkih ambicija nema, ovo mu je, kaže, projekt u koji strastveno vjeruje.
“Nekakvih političkih aktivizama… Ja bar ne znam da u ovom trenu netko nema političke aspiracije. Mi smo ljudi iz poslovnog sektora, iz javne uprave. Ovo gledamo isključivo kao jedan projekt kojeg moramo predstaviti i koji moramo zajednički izgurati do kraja”, rekao je Troskot.
To misli i Marija Burazer. Javnost ju je prvi puta upoznala kada se borila protiv Istanbulske konvencije. Sada je svoj fokus prebacila na izborni zakon.
“Mislimo da je ovo ipak ključ svih problema. Dakako, potpisat ću ovaj referendum za Istanbulsku. Ali mislimo da ne treba trošiti energiju na puno malih požara, nego pozabavit se s korijenom problema, a to je ovo što sam rekla, da su u Saboru ljudi koji ne predstavljaju birače nego šefa svojih stranaka”, kazala je Burazer.
Lice druge inicijative - one protiv Istanbulske konvencije - je Kristina Pavlović. Sa svojim bratom Ladislavom Ilčićem borila se protiv zdravstvenog odgoja - ili kako su ga tada nazivali - homoseksualnom propagandom. Zalagala se za prirodno planiranje obitelji, a kampanju protiv Istanbulske predvodila je i s Udrugom Vigilare.
“Znamo da ima dovoljan broj građana, koji čak i puno više od onoga što je minimalno potrebno i mi se trudimo da dođemo do njih, i oni isto tako pristupaju nama”, rekla je Pavlović.
S prikupljanjem potpisa i jedni i drugi krenuli su u u nedjelju. U tome se - misle ovi potpisinici - krije rodna ideologija.
“Ja sam duboko razočarana s našim saborskim zastupnicima koji su digli ruku, odnosno nisu digli ruku nego su samo pritisnuli dugme jer više nema gimnastike da dižu ruku gore dole, nego pritišću dugme za nešto što je protubožje, protuprirodno, protuhrvatsko, protunarodno…”, rekla je Mira, Zagreb.
Na drugom štandu - onom Naroda odlučuje - nisu bili toliko susretljivi. Odlučili su nas ometati u snimanju. Kako smo se pomicali mi, tako se pomicao i volonter. Tek ga poziv njihovog šefa je natjerao da promijeni mišljenje. Na drugom su nam pak štandu rekli da će nam razbiti kameru, a snimatelju su prijetili fizičkim nasiljem. No, ljudi su nam ipak rekli zašto podupiru ovu inicijativu - bez ikakvih problema.
“Demokracija, jednostavno odgovor, da mi možemo birati prave ljude za koje mi mislimo da zaslužuju naše povjerenje, poštovanje i to je jednostavna priča, nema tu filozofije”, kazao je Dalibor, Zagreb.
To mišljenje dijeli i organizator Zvonimir Troskot uvjerava: ovaj referendum pomogao bi mladima, starima, demografiji i gospodarstvu.
“Smatramo da bi ta rješenja dovela do pravednijeg političkog sistema, što se naravno slijeva i na nacionalno gospodarstvo, a samim time i na demografsku sliku Hrvatske”, rekao je Troskot.
Broj saborskih zastupnika žele smanjiti na 120, a pripadnicima nacionalnih manjina dati najviše šest mjesta. Zalažu se da po troje zastupnika s liste u izbornim jedinicima koje bi trebala pratiti granice županija i grada Zagreba i imati podjednak broj birača, u Sabor ulaze na temelju preferencijalnih glasova, da prag bude četiri, a ne pet posto. I da se može glasati elektronski.
“Smatramo da Hrvatska nema toliko novaca da neefikasno troši novce i resurse po pitanju saborskih zastupnika. Znači prije svega tu je racionalizacija troškova”, kazao je Troskot.
No žele i smanjiti prava zastupnika nacionalnih manjina. Smeta im što mogu glasati...
“Ne mislimo da je ta politička trgovina sa svojim glasovima, odnosno zastupničkim mjestima dio predstavljanja nacionalne manjine za koje stoje u Saboru”, rekla je Burazer.
Da je to napad na nacionalne manjine - misli Antonije Petričušić, docentica Pravnog fakulteta koja se specijalizirala za prava nacionalnih manjina.
“Smatram da je ovo udarac na nacionalne manjine…”, rekla je Antonije Petričušić, docentica na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu.
No, sve ove ideje, o promjeni izbornog zakona, te borbi protiv Istanbulske konvencije, nisu novost. Baš kao što nije novost ni način na koji se te ideje žele ostvariti.
Sve je počelo 2013. kada je građanska inicijativa U ime obitelji, na čelu s Željkom Markić, htjela da brak bude rezerviran samo za heteroseksualne parove. Htjeli su tada:
“Zakonski, Ustavno zaštititi brak kao zajednicu između žene i muškarca i sve ono što iz nje proizlazi poput naprimjer usvajanja djece…”, kazala je Željka Markić, predsjednica inicijative U ime obitelji, 23.5.2013.
Kampanja koja je tada trajala - podijelila je hrvatsku javnost. Bilo je onih koji su podupirali Željku Markić.
“U svakoj obitelji sve počinje s muškarcem i ženom”, rekla je Blanka Vlašić.
“Danas su homoseksualci, sutra ste vi”, kazala je Severina.
Podijeljena je bila i politika. Tadašnji premijer Zoran Milanović referendum je vidio kao političko djelovanje.
“Oni koji iskrene osjećaje i svjetonadzor koji je drukčiji od našega koriste zato da bi napakostili, a njih je puno u opoziciji, njih ne poštujem”, rekao je Zoran Milanović, bivši premijer, 21.12.2013.
No inicijativu su poštivali u HDZ-u.
“Pa pustimo narodu da odluči u konačnici”, kazao je Tomislav Karamarko, bivši predsjednik HDZ-a, 27.5.2013.
Da je samo to obitelj - mislila je i Crkva koja se zalagala za referendumsku inicijativu. S ovim stavovima, 1. prosinca 2013. složilo se oko 950 tisuća ljudi. Cijelo to vrijeme raspravljalo se o mogućoj političkoj angažiranosti čelnice U ime obitelji. Ona je to odbijala.
“Ja sam rekla i stojim kod toga da nevjerodostojne izvore ne komentiram. Planiram se angažirati dalje u ovoj građanskoj inicijativi”, rekla je Željka Markić, 5.12.2013.
No, dva i pol mjeseca kasnije:
“U ime obitelji razgovara sa strankama oko njihovog odgovora da imaju jednu jedinu zajedničku listu. O tome smo razgovarali i s gospodinom Karamarkom”, kazala je Željka Markić, 21.2.2014.
Karamarko ipak nije s oduševljenjem dočekao sljedeću inicjativu: Birajmo zastupnike imenom i prezimenom.
“Kojim ćemo omogućiti da već na idućim parlamentarnim izborima birači saborske zastupnike biraju imenom i prezimenom”, rekla je Željka Markić, 11.6.2014.
Prvi pokušaj mijenjanja izbornog zakona ovaj put nije naišao na odobrenje politike - čak ni donedavnih saveznika.
“Nismo zadovoljni time, mislimo da bi se povećao broj stranaka u Saboru i da bi to povećao košmar”, kazao je Tomislav Karamarko, 20.09.2014
Da se politika ovome protivi - Željku Markić nije čudilo.
“Grčeviti napadi vodstva dvije najveće stranke u Hrvatskoj na ovo izjašnjavanje birača dovoljno govore o tome koliko je važno da ovaj puta iskoristimo priliku i promijenimo zakon”, rekla je Markić.
Očito da je manjak podrške presudio jer do referenduma nije došlo. Neuspjeh Željku Markić nije smeo da nastavi promovirati svoje ideje. 2015. U ime obitelji-projekt domovina kandidirala se na parlamentarnim izborima, no prag nisu prošli ni u jednoj izbornoj jedinici. Bila je i jedna od organizatorica Hoda za život.
“Ja hodam za život, a oni drugi koji nam se suprostavljaju ne znam, to morate pitati one koji su nas pljuvali, dizali srednji prst, koji uporno prenopse neistine u medijima, to njih morate pitati, ja sam sigurno za život”, kazala je Markić, 23.5.2016.
U međuvremenu se Markićeva borila i za bolje plaćenu radnu nedjelju.
“Poslodavac može radniku podići plaću za jednu kunu i da to znači da ga plaća za rad nedjeljom i blagdanom”, rekla je Markić, 27.3.2017.
Bila je tu i kada se Tito izbrisao iz centra Zagreba.
“Moja baka je otvorila vrata. Jedino što sam prije šamara koji sam dobila posred lica vidjela njezino zgrčeno lice i vrisak: ‘Da te nisam čula ovo pjevati’”, ispričala je Markić, 6.5.2017.
Onda je na red došla Istanbulska konvencija. No, ovaj put su u prvim redovima bili drugi ljudi. I prije same ratifikacije, već su prijetili referendumom.
“Mi smo jutros poslali otvoreno pismo Kolindi Grabar-Kitarović sa prijedlogom da ona ona predloži pokretanje referenduma, čime bi se referendum mogao provesti već prije samog izglasavanja u Saboru”, rekla je Kristina Pavlović, 15.3.2018.
Iako nije bila u prvim redovima, Željka Markić nije skroz nestala iz fokusa javnosti.
“Jedan veliki dio ljudi zbog svega toga smatra da ih se jako osobno tiče ova ratifikacija”, kazala je Markić, 22.3.2018.
Da im se nešto nameće - rekli su na prosvjedu protiv Istanbulske konvencije, u Zagrebu i Splitu. I tamo su dobili potporu Željke Markić. No, uz sve napore, u svojim nastojanjima nisu uspjeli.
I danas, nakon dvije izgubljene borbe, dva nova pokušaja. No ovaj put u novom ruhu, s novim ljudima.
“Ne radi se o novom pokušaju, radi se o novoj prilici da se narod izjasni po pitanju izbornog sustava”, kazao je Troskot.
Iz inicijativa ne kriju suradnju s Željkom Markić.
“Gospođa Željka Markić ne vodi ovu inicijativu, ona je dio tima gdje snažno doprinosi svojim iskustvima, međutim ovdje su sada okupljeni novi ljudi s novim žarom”, rekao je Troskot.
Gospođu Makić ne smatram mentorom. Mentor je u tom operativnom smislu ali ovo je sada neka svježa krv, tako bi se izrazila”, rekla je Burazer.
No, tako se ne bi izrazila Antonija Petričušič koja je istraživala rad kontervativnih udruga u Hrvatskoj.
“Ja bih ih nazvala religio-političkim pokretom. Dakle, to je politički pokret koji stremi promjeni određenih društvenih pitanja, promjeni zakonodavstva, ponašanja, ali na način da svoje inicijative ne promovira isključivo u civilnom društvu nego ih legitimira ili ih nastoji legitimirati kroz politički process”, kazala je Petričušić.
Riječ je o istim ljudima – ali…
“U ovoj referendumskoj inicijativi odlučili su se nekako skloniti u pozadinu, a neka nova lica su gurnuli u prvi plan. Guraju nova lica u prvi plan zato što javnost nije potrošena, odnosno ta nova lica nisu potrošena pred očima javnosti, a zapravo na taj način pokazuju da se ne radi o nekom uskom krugu nego da imaju podršku nekih novih, uvaženih, obrazovanih intelektiualaca”, rekla je Petričušić.
Ono što bi se - ako je suditi po prošlosti - moglo nametnuti kao problem to je nedostatak podrške HDZ-a.
“Naravno da im je problem jer ovim referendumom diraju u osinje gnijezdo velikih političkih stranaka i njihove raspodjele moći. Na referendumu 2013., tada ih je podržala desni dio političkog spektra jer se tada destabilizirala lijeva Vlada i tada je HDZ-u bilo u korist da se takav referendum održi”, kazala je Petričušić.
No predstavnike inicijative - ne brine.
“Mogu reći da nam sada to samo ide u prilog. Dok se oni gore svađaju, dok su se udružile sve stranke, većinom sve stranke protiv ove građanske inicijative, mislim da je to dovoljno jasna poruka o čem se radi”, rekla je Burazer.
Još jedna je podrška upitna - kada su sakupljači potpisa pitali mogu li ih prikupljati u Crkvama i zamolili biskupe da o tome izvjeste vjernike, Hrvatska biskupska konferencija im je na to odgovorila:
“Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije smatra da takve aktivnosti nisu primjerene sakralnom prostoru, te da se o njima u crkvi ne daju obavijesti kako se ne bi opterećivalo nedjeljno bogoslužje.”
No, iz Inicijativa tvrde da podrška nije upitna i da oni nisu, kako je HBK naveo, zatražili prikupljanje potpisa u Crkvi.
“Mislim podrška je svakako tu, jedino što je naglašeno tu, mislim mi smo to znali u prošlosti, potpisi su se nisu skupljali unutar samog prostora, teritorija, uvijek je to bilo van svake crkve ili sinagoge ili džamije. Da je protivno, da se unutar skuplja takvo nešto, radilo bi se o svojevrsnoj blasfemiji”, kazao je Troskot.
Blasfemija ili ne - ali oltar se u prošlosti izravno i često koristio za slanje poruka o referedumskim inicijativama.
“Kazati ja sam vjernik i ići na misu, a ne podržavati takve stvari, to znači nevjera. To znači gledati sa strane Isusa raspetoga na križu i briga me za tebe”, kazao je mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, 24.11.2013.
Sukus svega je - smatra Petričušić - da se religijsko politički pokreti populariziraju jer su ljudi izgubili vjeru u tradicionalnu politiku.
“Od prvog dana sam u HDZ-u, i sada ću na idućim izborima glasati protiv moga HDZ-a. Zato što su oni mene iznevjerili, što su me razočarali…”, rekla je Mira, Zagreb.
“Ljudi ne vjeruju Saboru, Vladi, i onda se ovakve inicijative učine kao mesijanski pokreti koji će sve zločesto u politici promijeniti i učiniti čistim i časnim”, kazala je Petručišić.
No, pitanje je - hoćemo li čistim i časnim učiniti društvo ako samo nastavimo smanjivati prava onima koji su drukčiji od većine nas.
>>> Sve priče iz Potrage možete pratiti i na njihovoj službenoj Facebook stranici Potraga.
