Da malo toga proizvodimo i da nam ekonomija glavu iznad vode drži zahvaljujući turizmu, općepoznata je stvar. Isto tako je jasno da bi moglo biti drukčije i da bismo, primjerice, proizvodnjom hrane mogli prehraniti barem deset milijuna ljudi.
Naša reporterka malo je analizirala podatke i ustanovila da od drugih kupujemo čak i ono što se može naći na cesti.
Hostije, lišće, bikova sperma, piljevina, šljunak i životinjske dlake… Naizgled nespojivo. Ipak, svima je nešto zajedničko. Svi se ovi proizvodi često susreću na carini jer među onim čudima koja nam u Hrvatskoj nedostaju, uvozimo i ove za koje bismo se zakleli da ih imamo toliko da ne znamo što i kud s njima.
Uvoznu piljevinu koristimo za izradu namještaja, ali i za dimljenje mesa. Jer nema do stranjske bukve. Samo ona, očito, daje taj domaći "šmek". A, čini se, pogospodili su nam se i kućni ljubimci. Glodavci, psi i konji spavaju na piljevini uvezenoj iz Njemačke.
“(Po čemu je ova piljevina toliko posebna da se naručuje iz Njemačke?) Za mene je posebno svakako jer znamo da ima dobru kvalitetu što je nama prvi pokazatelj kvalitete da nema prašine na dnu proizvoda”, Dubravka Juranić, vlasnica prodavaonice za kućne ljubimca.
U ovoj, a tako je i u svakoj drugoj, trgovini za kućne ljubimce više od 90 posto artikala je iz uvoza. Ne zato što oni tako žele, nego zato što drugog izbora nema.
“(Kako je moguće da u Hrvatskoj ne postoji nitko, od svih pilana koje imamo da ne postoji nitko tko radi ovakav nekakav proizvod?) To nije moj dio posla, pa se nisam ni trudila tražiti proizvođače po Hrvatskoj, znam da ih nema. Ovo je poznati Njemački porizvođač i možda postoji neki način da se nađe netko u Hrvatskoj tko će se početi baviti proizvodnjom toga”, rekla je Dubravka Juranić.
Otišli smo do jedne od mnogobrojnih hrvatskih pilana. Ivici iz okolici Zagreba ovo je uigrani obiteljski posao kojim se bave već 50-ak godina.
“(Jeste li znali da mi u Hrvatskoj dosta piljevine uvozimo?) Pa ne nisam znao meni konkretno dosta iz Slovenije imam upita za piljevinu za izvoz. Evo recite nam koliko vi toga dnevno imate? Negdje oko pet kubika sa svih strojeva. (I što radite s njom?) Mi to koristimo za sebe i za svoje potrebe za zagrijavanje sušare, kotlovnica grije sušaru. Zagrijavamo po zimi radionu, kancelariju i kuću”, kazao je Ivica Vrhovec, vlasnik pilane.
Kaže nam Ivica, zimi uglavnom potroše sve. Za onu ljetnu piljevinu smo mu, dodaje, dali ideju.
“Ima tu kod nas dosta pilana i takvih manjih što je pogodno za pet centre jer su manja pakiranja. Mislim da malim pilanarima ne bi bio problem kupiti nekakve punionice gdje bi se spajale vreće i gdje bi mogli puniti i dopremati do pet centra”, rekao je Ivica Vrhovec.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u prvih deset mjeseci prošle godine uvoz nam je porastao za čak 11,9 posto. Uvezli smo robe za 136 i pol milijardi kuna. Rastao je i izvoz, ali zaradili smo tek nešto manje od 84 milijardi kuna.
Iako mu trenutno nije sezona, lišće uvozimo i sad kad ga nema ali i tada kad doslovce hodamo po njemu. Trebali bi biti pošteni i reći. Dio i izvozimo, ali to su zanemarive količine, ali i zanemarive cijene.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, lani smo u prvih osam mjeseci uvezli čak 163 tone lišća. Još jednog šumskog dobra. Platili smo ga 647 tisuća eura. U isotm tom razdoblju izvezli smo 135 tona, ali po znatno nižoj cijeni. Zaradili smo tek 161 tisuću eura.
Lišće mahom uvoze cvjećari. To nam je donekle i jasno jer je riječ o ukrasnom, često egzotičnom bilju. Ali uvoze ga i komunalne tvrtke za izradu komposta. No, pred naše kamere nisu htjeli ni jedni ni druge. Sram ili poslovna politika, nismo sigurni.
Meso uvozimo, znamo svi, ali uvozimo i životinjska kopita, rogove, pa čak i dlake.
“Sačuvao sam jednu četku iz davnih vremena dok se to još radilo kod nas. To je nekad bio slovenski proizvod iz tvornice koja više ne postoji, to sam si sačuvao za uspomenu. Možda će i vrijediti jednog dana više nego što zapravo vrijedi. Inače to vam sad ovako izgleda, glavni proizvođač je Kina ...”, kazao je Tomica Komar, četkar.
Tomica je jedini preostali četkar obrtnik. Do prije dvadeset godina bilo ih je stotinjak. Prije rata i više. A domaće dlake letile su tada na sve strane.
“Pa prije je u ponudi bilo puno robe. U bivšoj državi postojalo je nekoliko proizvođača, a kada mi je bio potreban neki materijal morao sam samo nazvati telefonom i to bi kroz par dana stiglo. Bilo je svega, svih materijala i moglo se lako nabavit”, ispričao je Tomica.
Za kistove i četke koriste se uglavnom svinjske čekinje, konjski rep i kozja brada. Nisu to egzotične životinje i nije da ih viđamo samo u zoološkom vrtu, ali Tomica svejedno svoju sirovinu mora naručiti iz Kine.
“Imamo konjski rep koji je već prerađen i koji je pripremljen za upotrebu… Onda se on koristi, popunjava se… Na četki imamo rupice u koje se to stavlja unutra. Onda vam imamo I malo egzotični materijal, to vam je kozja brada. To se koristi za umjetničke kistove dakle za finije materijale. Imamo još svinjsku čekinju, ona se koristi za kistove i ima dosta široku primjenu. Imamo i kist napravljen od svinjske dlake”, kazao je Tomica.
Budući da je četkarski obrt gotovo izumro, ne čudi da smo znantno smanjili uvoz životinjske dlake. U prvih deset mjeseci lanjske godine uvezli smo ih u vrijednosti svega tri tisuće eura. Prijašnjih godina uvozilo se oko dvije tone u vrijednosti od oko 20 tisuća eura.
Vjerovali ili ne, uvozimo čak i hostije. Drage su nam talijanske, ali najčešće stižu iz Poljske. Jedna vrećica od 500 komada košta 30 kuna. U zemlji velikih vjernika, velika je potražnja za tijelom Kristovim, a proizvodnja nam se svela na jednu tvornicu u Solinu i na nekoliko časnih sestara.
Na godinu uvezemo hostija u vrijednosti oko 200 tisuća kuna. I to, naravno, po dvostruko većoj cijeni od domaćih. Htjeli smo s crkvom provjeriti gdje je zapelo. Zašto ih ne proizvodimo dovoljno, ali nisu bili od volje za priču.
No, imamo još zanimljivih primjera. Uvozimo, recimo i šljunak.
“(Uvozimo i šljunak za akvarije jel tako?) Apsolutno da. (Znači u zemlji u kojoj imamo i kamenja i kamenoloma i šljunka, mi uvozimo? ) Da ali definitivno nismo našli ni jedan hrvatski proizvod, a imamo mogućnost proizvoditi. (Znači nikad se nitko nije nudio da bi vam zapakirao 5 kila šljunka za akvarij?) Ne. (A odakle je ovaj šljunak?) Iz Europske unije”, rekla je Dubravka Juranić.
U ovoj našoj ekport/import priči, ima čak i sperme. Bikove sperme. Dok se lani nije pojavila bolest grbave dlake više smo je čak izvozili nego uvozili. Čini se da bikova sperma nije zanimljiva samo nama, zanimljva je i švercerima jer prije nekoliko godina imali smo čak i veliku aferu šverca bikove sperme.
Optužen je dvojac koji je iz, križevačkog Centra za reprodukciju, u Srbiju prošvercao gotovo 8 tisuća doza bikove sperme i tako Centar oštetio za gotovo 4 milijuna kuna. Kontaktirali smo dvije tvrtke koje se bave proizvodnjom ove skupe sirovine. Ali, čini se, i oni se pomalo srame.
Obrtnici, poduzetnici, svi s kojima smo razgovarali, slažu se u jednom, država bi im morala olakšati poslovanje. Mnoge zemlje svojim izvoznicima daju poticaje. Hrvatska svoje uglavnom guši birokracijom.
“Jednostavno bi trebalo smanjiti troškove ljudima koji se hoće baviti s time, da budu izjednačeni ili približno slični uvjeti kao što su vani. Znači da imamo troškove kao što su vani, da su puno manji pogotovo što se tiče troškova na plaću, doprinosa da bi to trebalo znatno smanjiti i da bi trebalo stvari pojednostaviti pogotovo za manje firme. To znači da nema toliko puno administracije s kojom se moramo baviti, sve bi bilo jednostavnije…”, kazao je Tomica Komar.
“Bolje bi bilo da recimo Hrvatske šume dozvole nama malim pilanarima količine koje mi trebamo i da ju prerađuju naši ljudi, koji bi se zaposlili i da se sve prerađuje kod nas da sve ostane u Hrvatskoj jer često se trupsi važu vani, a od toga mi nemamo ništa. Nema koristi”, rekao je Ivica Vrhovec.
A lišće i dalje pada, piljevina se rasipa, konjima opada dlaka, bikovi sjeme prosipaju uzalud. Sirovine su tu, ima onih koji žele raditi i puniti državnu blagajnu. Samo im to treba omogućiti.
>>> Sve priče iz Potrage možete pratiti i na njihovoj službenoj Facebook stranici Potraga.
