Visok skoro 6 metara, novi kip je otvorio staru raspravu o načinu na koji Tuđmana prikazuju umjetnici, a mi smo sve do u detalja analizirali.
Nekima je dobar, nekima nije, no kako god bilo zagrebački Franjo Tuđman jedan je od boljih kipova prvom hrvatskom predsjedniku. Jer dosad smo se nagledali svega. Od potpuno grotesknih i neprimjerenih, do potpuno neprepoznatljivih.
Uskoro otkrivanje
Još koji detalj i celofanom omotan, sada najveći kip Franje Tuđmana s desnicom na srcu, spreman je za zagrebačku premijeru, na dan godišnjice smrti prvog hrvatskog predsjednika.
"Meni bi možda za Tuđmana bila primjerenija ona poza: 'Imamo Hrvatsku', što je bila njegova uobičajena poza", priopćuje nam Zdravka.
"Nije mi baš vjerodostojan", komentirao je Vuk Vikar Bašić.
"Nešto ima i umjetničkoga, ali po mom mišljenju, po svemu sudeći, danas ovo nije ništa nalik na pravo", govori nam Ana.
Autor, akademski kipar Kuzma Kovačić kaže kako sličnost u umjetnosti nije presudna.
"Simbol je uvijek pomalo idealiziran oblik. On je idealiziran ali jest on. I dobro je da imamo svi na pameti da će on bit vječno mlad", kazao je Kuzma Kovačić, akademski kipar. Želi da u kipu Zagrepčani uživaju i vide sve ono što je on osjećao dok ga je stvarao.
"One osobine koje su krasile predsjednika, ta ljubav prema domovini, ta vjera u slobodu našega naroda, ta odlučnost kojom je naš narod predsjednik poveo", dodaje Kuzma Kovačić koji je pokojnog predsjednika i osobno poznavao. Na pitanje je li mu to otežalo rad na kipovima ili olakšalo odgovara sljedeće: "Pa to mi je bio poticaj nekako i pristup radu bio još odgovorniji, ozbiljniji".
Plejada krenula 2001.
Plejada otkrivanja više od 20 Tuđmanovih kipova diljem Hrvatske krenula je 2001. Tuđmanova obitelj cijeni ih sve. Od onog u javnosti prozvanog "Tuđman u suknji" do umornog kipa u Pakoštanima, mršavog u Virovitici, s leptir mašnom u Biogradu na Moru, pozlaćenog u Pločama. Ali struka se ne slaže.
"To je poplava spomenika koji su ispod svake moguće razine. Stavljanje te neke etike prije estetike. I to je ono protiv čega sam ja uvijek.", govori nam Feđa Gavrilović, povjesničar umjetnosti.
Najveća koncentracija, ali i šarolikost prikaza Tuđmanova lika nalazi se u okolici Zadra, gdje svakih pola sata autom možete pronaći jedan njegov kip. U Maslenici ispred općinske zgrade, načelnik kaže da je od bračkog kamena, a mještani šuškaju od gipsa, buri odolijeva jedan od njih.
"On kao što vidite simbolizira ruku na srcu kao izraz duha potrebe, volje, života za domovinu, žrtve za domovinu. A drugu ruku drži na Velebitu, odnosno na hrvatskoj zemlji", objašnjava nam načelnik Maslenice. A postavljen je, kaže - iz dišpeta.
"Kada je krenuo proces detuđmanizacije, onda smo na brzinu željeli prenijeti poruku, dati poruku, poručiti da se to ne isplati, da to ne može", nastavlja načelnik Maslenice.
70 tisuća kuna za kip
Za njegovu izradu samoukuom su kiparu platili 70 tisuća kuna i defintivno u njemu, slažu se i mještani vide pokojnog predsjednika. Željko iz Maslenice na upit što vidite kad vidite ovaj kip odgovara sljedeće: "Pa Franju Tuđmana, našeg predsjednika. Pa ja mislim da je ovo jedan od najlipših spomenika kojih sam vidio njegovih".
"Smatram da bi trebali svi kipovi od doktora Tuđmana biti na jednom višem nivou, jer on to zaslužuje kao čovjek", govori Branko Nekić iz Maslenice.
Malo dalje, u mjestu Pridraga, prvi je kip Franje Tuđmana u Hrvatskoj. Betonski kip iz radionice samoukog kipara izazvao je najviše podsmijeha u javnosti."Mi smo svjesni tih kritika. Međutim u tom trenutku kad smo mi imali inicijativu, na tržištu je bilo ovo", kaže načelnik Pridrage.
Nastao je na inicijativu mještana i ponosni su što su ga sami platili. "Svaki je dao 50, 100, 200 kuna, možda je netko i više. Nama je najdraži i najljepši i mi se njime ponosimo", objašnjava dalje načelnik Pridrage.
Svi se rugaju kipu
Mještani nisu htjeli pred naše kamere, jer im je dosta ruganja kipu koji su podigli iz zahvale za obnovu ovog ratom razrušenog područja. Ali na pitanje bi li ga zamijenili da mogu, načelnik je zastao. "Pa mi ako bi ga i mijenjali, mijenjali bi ga iz pozitivnih razloga, da ipak više ne čitamo vrlo loše kritike na račun njega", govori načelnik Pridrage.
Vođeni emocijama, važnija im je poruka koju kip nosi, nego njegov izgled. Povjesničar umjetnosti kaže kako nije problem u ideji, nego u strukturi, koje nema pa se narušuje umjetnost.
"Zato se ti natječaji rade drugačije, s maketama, i zato se vidi što neki umjetnik može, koji su njegovi dometi, kapaciteti. Što je tu oduševljenost a što je vještina", govori Feđa Gavrilović, povjesničar umjetnosti. Problem je, kaže, što nije važan samo kip, već i prostor u koji je postavljen.
"Svi spomenici, sve skulpture koje se rade moraju biti u skladu sa krvotokom grada. S krvotokom i grada i čovjeka, jer čovjek je grad. Čovjeka koji šeta tim gradom. Sve ovo što se nasilno infiltrira u njega su kao tumori u živom tijelu", objašnjava Gavrilović.
Pa je tako jedog sasvim neobičnog Franju s leptir mašnom u Biogradu na Moru teško i primijetiti stopljenog s kafićem i bankom. Ali građanima to, čini se, ne smeta.
"Mislim da mu je stvarno mjesto među narodom. I mislim da je stvarno pogođeno", kazala je Nevenka Lukin iz Biograda na Moru.
"Dosta je identičan samim izgledom pokojnom", kaže Mirk, a ima i onih koji misle da je sve stvar umjetničke slobode, ali i onih kojima se nikako ne sviđa.
"To je stvar kipara, to je njegova vizija, možda je obitelj trebao konzultirati, a ne nas građane", govori Ivan Šarić. "Sve zajedno mi se ne sviđa. Ni bez naočala. Pa tko bi ga prepoznao tko to ne zna", izjašnjava se Andrija Pervan.
Je li to Tuđman?
Je li svaka sličnost sa stvarnom osobom ovdje samo slučajnost ili u svim ovim kipovima doista vidi svog bivšeg šefa, provjerili smo s prvim savjetnikom za kulturu, povjesničarom Anđelkom Mijatovićem, koji je uz Tuđmana sjedio u Banskim dvorima od stvaranja Hrvatske pa sve do smrti.
"Je li kada držao ovako ruke na leđima? Ne, nikada. Nije mi ostalo u sjećanju da sam ikada vidio ruku da bi držao na leđima. On je uvijek držao ruke uz tijelo. I to je pridonijelo s obzirom da je dugogodišnja bio vojna osoba i da je na neki način i propisano kako se stoji u vojsci. On je uvijek bio zamišljen. Kod njega nije bilo dvosmislenosti. On nije imao smisla za šalu. On bi ponekad neku anegdotu ispričao.", govori nam Anđelko Mijatović, povjesničar, Tuđmanov savjetnik za Kulturu, Split.
Za kip koji opisuje dizanje zastave na Kninskoj tvrđavi nakon pobjede u Oluji kaže: "Mislim da nije primjereno. Zapravo je to oko nogu, oko koljena, ako gledamo dimenzije kipa".
"Djeluje kao niži, zdepasti, ali on takav nije bio", govori oko Runovića, Anđelko Mijatović. Većina je kipara, kaže, ipak pogodila Tuđmanove tanke stisnute usnice, nos i naočale.
"A što reći? Svaki umjetnik ima svoje viđenje djela koje stvara pa tako isto i taj. Očito je. Radi se o Franji Tuđmanu. Ali bolje bi bilo rečeno da je to Franjo Tuđman onih iz 99. kad se primijetila ta bolest više.", govori dalje Anđelko Mijatović, povjesničar, o kipu iz Makarske. Svoj kip, kaže, Franjo Tuđman ipak nikada nije naručio.
"Mislim da mu prvenstveno nije bilo stalo do prikazivanja njega osobno. Bože moj, svakome je drago da se o njemu lijepo govori i misli. Pa ne može se reći da je on to mrzio.", govori Anđelko Mijatović, povjesničar, Tuđmanov savjetnik za kulturu.
Hrvatski Mojsije
Najviše mu se ipak svidio onaj upravo kipara Kuzme Kovačića u Škabrnji. "Ja sam ga tada doživio kao da je umjetnik Kuzma Kovačić, htio prikazati jednog jakog čovjeka. Hrvatskog Mojsija kako su ga neki povjesničari nazvali, koji vodi svoj narod naprijed bez obzira na silnice koje su prikazane tu kao da udaraju, kao da vjetar udara, tako i te silnice koje se protive toj borbi, ali odlučno ide naprijed i gleda naprijed."
Baš kao i zagrebački Franjo Tuđman s pogledom prema Sljemenu, omeđen pločama s njegovim najvažnijim porukama. Kipovi odaju počast, slažu se svi naši sugovornici, ali i služe građanima. Neki su pritom očito napravljeni s manje, neki s više umjetničke vještine, ali na kraju krajeva, ljepota je, kaže se, u oku promatrača.
