U skladištu PAN papirne industrije u Slavonskom Brodu nalazi se rakija. Točnije, tisuće litara alkohola koji je dio stečajne mase druge tvrtke iz iste grupacije - Pan Trgovine.
I nakon šest dražbi u četiri godine nije pronađen kupac za taj silni alkohol. Ponuda je s deset milijuna kuna smanjena na dva i pol, ali i proda li se, 340 radnika još uvijek neće dobiti sve svoje plaće.
“Otprilike 270 tisuća litara, što u staklenim kutijama, što u bačvama, u ovim velikim inox bačvama, uglavnom jabuka i vilijamovka, rakija koja je u buradi je uglavnom koncentrat za spravljanje rakije, u postotcima od 50 do 75%.”, kazao je Robert Čuturdić, pomoćnik stečajnog upravitelja Pan trgovine.
Pan Trgovina bila je u zakupu poslovnih prostora Pan Trgoprometa,a u trenutku otvaranja stečaja nije imala ništa od imovine, osim do sad neviđenog u stečajnoj masi – rakije. Njezina prodaja značila bi isplatu plaća za 340 radnika. No, i nakon šest dražbi alkohol i dalje čeka u skladištu.
“Jedina imovina Pan trgovine je ova rakija, znači, radnici su prvi isplatni red, da li će biti svi u 100 postotnom iznosu obeštećeni, teško, ali oni su prvi isplatni red i dio novca će im biti isplaćen sigurno.”, kazao je Čuturdić.
“Zadnjih par godina jedno dvije mogu reći da smo svaki dan išli na posao i otvarali radnje bez primanja, plaću smo dobivali u bonovima, znači dobijete rješenje, dobijete pan karticu s cijelim iznosom plaće. Moja plaća kao poslovođe, 2014. bila je 2200 i cijela plaća na PAN kartici, i to morate potrošiti u našim trgovinama, u kojima više nije bilo ni robe.”, kazala je Luca Hanjulak, bivša radnica Pan Trgovine Đakovo.
Vlasnik Pan Trgovine i Pan Trgoprometa je Marinko Mikulić koji je prvoj firmi iznajmljivao poslovne prostore druge. Nakon otvaranja stečaja Pan Trgovina tako nije imala nijednu nekretninu, pa se radnici mogu naplatiti tek od prodaje rakije. Pan Trgoprometu ih je ostalo 80-ak koje je Mikulić odmah iznajmio trgovačkom lancu Bosso.
“Čim smo pokrenuli stečaj, Mikulić je prepustio ili prodao firmu g.Bosi, i automatski su svi radnici, svi lokali i sva roba prešli u vlasništvo Bosse, ali s vremenom, on je te iste radnike otpustio, prebacio na biro i jednu po jednu trgovinu zatvorio.”, rekla je Luca Hanjulak.
No, Luca i njezine kolegice odbile su prijeći Bossi, jer im je u tom trenutku Mikulić već dugovao više od deset plaća.
“On je meni i još nekim kolegama i kolegicama dao takav otkaz da nemamo pravo na biro, da smo lopovi, naveo nam je koliko smo dužni, koliko je tko ukrao firmi i tako, s tim papirom kad sam došla na biro, žena je stala i gledala u čudu da nikad takvo što u životu nije vidjela.”, kazala je Marija Šikić, bivša radnica Pan Trgovine Đakovo.
“Jednostavno nekom ne dam, ne dam da mi kaže da sam lopov, ja sam se trudila da gdje god da radim da odradim svojih osam sati. Koliko vam je ostao dužan? Po toj nekoj procjeni 15 plaća i otpremnina.”, kazala je Marija Bošković, bivša radnica Pan Trgovine Đakovo.
“Meni je ostalo nekih 50 tisuća, s tim da je nama državna agencija isplatila pola tog novca, manje od polovine, znači po tome mi ostaje još nekih 30-ak tisuća. Sedam plaća i otpremnina, meni osobno.”, rekla je Željka Lozić, bivša radnica Pan Trgovine Đakovo.
Da bismo shvatili svu tragediju radnika i tvrtki u Pan grupaciji u kojima su radili potrebno se vratiti u prošlost. U vrijeme zloglasne privatizacije državnih tvrtki čije posljedice građani Hrvatske osjećaju i danas. Radnici Pan papirne industrije, Pan trgovine i Pan Trgoprometa među tisućama su onih koji se možda nikada neće u potpunosti oporaviti. Za propast krive vlasnika i državu.
“To se dešava zato jer se nekom nešto dalo džabe, ova firma je njemu dana ne za jednu kunu, nego da plati prvu ratu iz dobiti firme, znači sve ste dobili, udarnu firmu, udarna sela i niste znali raditi”, kazala je Marija Bošković.
“On je svaki stečaj uložio tužbu i onda je to odgođeno po par mjeseci, 2014. više nije ulagao tužbu i prihvatio da je stečaj, tad sam ga vidjela, na sudu je bio arogantan, kakav i je, da smo ga mi pokrali, da je otišao u stečaj zbog radnika, klasična hrvatska priča, poslodavac je izgubio sve zato što su radnici – neradnici, to je njegova priča bila sve ove godine. U Đakovu njega ne možete vidjeti, možda ga je stid, ja bih voljela da ga je stid.”, rekla je Luca Hanjukal.
Da to ipak nije tako, uvjerio se Nikola Barišić, bivši zaposlenik Pan papirne industrije u Zagrebu čiji je vlasnik također Marinko Mikulić. I ova tvrtka je u stečaju.
“1997. sam imao težu povredu na radu i obzirom da Marinko Mikulić nije plaćao osiguranje u slučaju ozljede na radu, ja sam ga odlučio tužiti. Ta tužba je trajala dugo, dugo. Došli smo do stečaja, stečajni upravitelj mi je priznao tražbinu, međutim nema novaca.”, kazao je Nikola Barišić, bivši radnik PAN Tvornice papira Zagreb.
Prošlo je 20 godina, doneseno je pet presuda u Nikolinu korist. Pan papirna industrija je u stečaju, a prošle godine bila je prva na listi poreznih dužnika s vrtoglavih 184 milijuna kuna duga. Na vrhuncu tvrtka je zapošljavala oko 2.000 ljudi.
“On kako je zaduživao koju firmu, tako je promijenio naziv ili sjedište firme i ljudima je ostao dužan plaće, tako da nekakve informacije koje ja imam ljudima je priznata tražbina, a novaca nema.”, rekao je Barišić.
Pan trgovina, Pan trgorpomet, Pan Papirna industrija, Pan press, PAn tvornica pelena, PAn proizvodnja kartonske ambalaže, Savacel, Dravacel, i tako dalje, i tako dalje. Mikulić je osnivanjem mnogobrojnih firmi postigao da golem porezni dug ne optereti njegove nekretnine pa ih je dao u najam ili prodavao u Đakovu. Nevjerojatno je da novca nema, tvrde iz Udruge malih dioničara Trgoprometa.
“Ovo je centar, tu je negdje bilo oko 200 lokala koje je Trgopromet imao, što na selima, bivša ĐAkovština, je li..Ovaj centar što ste vidjeli to je sve bilo Trgoprometovo, s tim što je manje više, sve i jedan objekat bio nacionaliziran te je predviđen za vraćanje bivšem vlasniku.”, kazao je Željko Mihalčić, predsjednik Udruga malih dioničara Pan Trgoprometa Đakovo.
Takvih objekata je bilo 32% unutar cijele vrijednosti firme, kaže Mihalčić. Jedan takav pripadao je i obitelji Teufel na đakovačkom korzu, koja ga nikad nije dobila nazad. Dućan koji se u njeznoj kući nalazio bio je Lucino prvo radno mjesto.
“Ispalo je da je prodana, g.Mikulić je to prodao, novce sebi zadržao i više nije njegovo vlasništvo. Gospođa još uvijek živi? Živi da, kuća je njezina, ja kažem sve je njezino osim ove rupe i lokala.” kazala je Hanjukal.
Gospođa Teufel već godinama vodi pravnu bitku, ne znajući da ju je izgubila i prije nego što je počela.
“I onda sam čekala, što i kako, ali oni su već u gruntovnici, to je sve od početka, koliki su mi sudnici i pravnici rekli da je to od početka sve smuljano. Znači, već je bio Mikulić upisan na tu nekretninu? Da.”, rekla je Terezija Teufal, vlasnica nacionalizirane imovine.
Mihalčić, tvrdi, Mikulić nije imao nikakva prava prodati ovu kao niti niz drugih nekretnina.
“Da, da piše u reviziji da je rezervirano toliko i toliko i da se ne može prodati, doslovce stoji da se ne može prodati! Zato jer se mora vratit prethodnom vlasniku? Tako je.”, rekao je Mihalčić.
Kuća Teufelovih tek je kap u moru, kaže Mihalčić.
“Gledajte, svi to zaboravljaju, u ovoj trgovini u ovoj trgovini kojoj sam ja radio bilo je zalihe u troduplo vrijednosti nego što je sam objekt bio procijenjen. I tako u svakoj trgovini? Tako je. Nitko ne spominje fondove, koji su bili obavezni, fond pričuve za ovo, za ono, svi su bili puni novaca, sve je to nestalo.”, kazao je Mihalčić.
Nakon 20 godina u Trgoprometu, šokiran načinom poslovanja novog vlasnika, Mihalčić je, kaže, dao otkaz još 2000. U međuvremneu Udruga malih dioničara podnosila je kaznene prijave.
“Kaznena prijava dva puta, dva puta odbijena, prvi put odbacuje Bajić, kaže, eksplicitno njegovo ime i prezime da državna revizija nije tražila da se postupi po njihovim nalazima. U državnoj reviziji potpisano od Šime Krasić, eksplicitno stoji, točno, gdje, kada, što i kako.”, kazao je Mihalčić.
No, protiv Mikulića nikada nije provedena istraga niti podignuta optužnica. Prvo je i od nas zahtijevao da autorizira prilog na što nismo pristali. Zatim nas je optužio da smo u službi mafije. Većina njegovih tvrtki danas je u stečaju. Očajni radnici se povlače po sudovima u potrazi za pravdom.
“Nas par je zainatilo se nije htjelo otići kod Bosse i dobili smo otkaz, izigrali smo povjerenje gazde. Tužili smo, država je priznala, meni osobno i hrpi radnika, nas 340 točno, pet milijuna i 700 duga. Ali u ovoj državi dug radniku nije nikakvi dug. znači, to je to.”, rekla je Hanjukal.
Jedina nada da će se naplatiti je rakija s početka priče čija sljedeća dražba je zakazana za 14.12. u podne.
“Sada na dražbi, koja cijena bi se mogla postići? Pa negdje osam, devet kuna po litiri. Što bi onda značilo? Znači 277 tisuća litara puta toliko.”, rekao je Robert Čuturdić.
Ako to pomnožimo s devet, dobijemo nešto manje od dva i pol milijuna kuna. Ni pola sume koja je dovoljna da bi se radnici namirili. No, potpuno je neobjašnjivo da je to uspjela Porezna uprava, koja od Mikulićevih tvrtki sada više ne potražuje 184 već samo 13 milijuna.
S obzirom da su u stečaju radnici u prvom isplatnom redu, ovakva promjena na listi poreznih dužnika je nevjerovatna. A kako je naplatila više od 150 milijuna kuna Porezna uprava nam nije odgovorila nam je da je to porezna tajna.
