Čak 50 tisuća kuna. Toliko poštenom pronalazaču nudi Zlatica Tomić iz Svetog Ivana Žabnog za svog mačka Tigrana. No, to je očajnički potez jer životinja je nestala još prije dvije godine, a njegova vlasnica od tada živi u agoniji.
Angažirala je privatnog detektiva, a zbog mačka je policija pretraživala dvorište obitelji iz susjednog sela za koju Zlatica i danas sumnja da drži njezinog ljubimca. Na kraju je završila na sudu s veterinarskom stanicom iz Križevaca iz koje je Tigran nestao.
Našoj reporterki je rekla da ne želi prihvatiti ni njihovu ispriku ni ponudu za naknadu štete jer tvrde da njezin mačak nema nikakvu tržišnu vrijednost.
“Uha su žuta, zelene oči ima. Ovdje na glavi ima jednu, kao vijenac. I u tom vijencu ima jednu točkicu, kao krunu I to slabo koji mačak ima. A on odozdola ima žuto, vidite ovako, samo se to sad na sliki ne vidi”, rekla je Zlatica Tomić, vlasnica Tigrana.
“Bilo joj je rečeno da je mačak u jako lošem stanju i da ga treba eutanazirati na što se ona suprotstavila”, kazao je Stjepan Leško, privatni detektiv.
“Da, mi smo krivi, mačka je stvarno pobjegla kolegicama veterinarkama iz male prakse”, rekao je Ivan Zemljak, direktor Veterinarske stanice Križevci.
Već dvije godine ne može pronaći svog ljubimca mačka Tigrana. Probala je sve i na kraju ponudila nagradu.
"Ja si ništa drugo ne želim, samo mog “miceka” u moje ruke. To je moja želja. Sve ostalo nije bitno. I zato sam davala veliku nagradu. Reko, možda će ipak netko izgubiti pa će se javiti. Kako ste došli do iznosa od baš 50 tisuća kuna?
Ne znam, došla sam, moj razlog je da se ipak, tko god ga ima, da će ipak, da će ga to prevagnuti da će ipak vratiti moju životinjicu. To mi je razlog. Meni je draže mog “miceka” nego svi ti novci”, kazala je Zlatica.
A sve je počelo u prosincu 2015. kada je zbog operacije supruga morala u Njemačku u kojoj su živjeli 40 godina. Svoja dva ljubimca, Tigrana i Tinu povjerila je na čuvanje Veterinarskoj stanici Križevci.
“Da bi nakon tri dana kad sam ja zvala rekli da mačak nešto nije u redu, obolio je, pa ne znamo šta ćemo. Pa reko, vi ste veterinari. Kako se razbolio u roku tri dana, reko, predala sam zdravog mačka, i mačku, zdrave životinjice. Joj pa vidjet ćemo, nemojte brinuti.
Pa onda pred Božić kad sam zvala sve je u redu, dobro je. Pa onda kad sam zvala poslije Božića, pred Novu godinu, onda su rekli da je totalno bolestan da bi ga trebalo dati u Zagreb na institut. Ja sam rekla čemu. Pa da ga uspavamo. Ja reko šta, niti slučajno da ga niste uspavali dok ja nisam došla doma”, ispričala je Zlatica.
A kad se vratila. kaže, Tigrana više nije bilo.
“Da bi ja još prije došla, da bi ja na sama Tri kralja, u 15 do šest ujutro bila pred ambulantom, da nigdje žive duše nema, a da ne govorim tragova o bilo kakvoj životinjici na snijegu, a da ne govorim o ljudima da je netko uopće tražio”, rekla je Zlatica.
Direktor veterinarske stanice u Križevicima kaže da o o eutanaziji ipak nije bilo govora. Ali priznaje krivnju.
“Mačka se je razbolila. Ona je bila i terapirana kod nas. Ali, u toku davanja terapije ili hranjenja, ja ne znam, to cure bolje znaju, je mačka pobjegla iz kaveza. I pobjegla je kroz vrata koja su nažalost ostala otvorena.
Mi smo odmah gospođi Tomić priznali da smo krivi. Ja sam kao odgovorna osoba Veterinarske stanice gospođi Tomić se ispričao.
Mi smo se stvarno trudili, od radija, do nekakvih lokalnih tu tiskovina. I di god smo mogli davali smo oglase. Prošli tu sve okolne ulice, probali uz pomoć svih koje znamo, ali mačku nismo pronašli”, kazao je Ivan Zemljak, direktor Veterinarske stanice Križevci.
Ali sve je bilo bezuspješno. Čak i kada bi im se netko javio, izašli bi na teren, kažu, ali uvijek isto razočarenje - to nije bio Tigran.
“Radi se o domaćem kućnom tigrastom mačku. Realno on tržišnu vrijednost u Hrvatskoj nema nikakvu. On ima nekakvu emotivnu vrijednost za gospođu. Ja sam toga svjestan. I znam da je on njoj puno značio. i da je ona uložila neke određene novce za čipirianje i liječenje. Znači, mi smo bili spremni njoj vratiti te novce koje je ona uložila u njega. I nadoknaditi joj sa tim nekakvim iznosom od pet tisuća kuna”, rekao je Ivan Zemljak.
No, to Zlatica nije prihvatila - kao ni novog mačka, sličnog Tigranu.
“Oni su meni nudili odštetu. Ja ju nisam prihvatila. Ja sam tražila 70 tisuća kuna, za odštetu za mojeg mačka i za moje zdravlje koje sam jako izgubila, koje noćima i noćima nisam spavala još i sad uvijek”, kazala je Zlatica.
Kao i tada ni danas Zlatica odbija prihvatiti da je Tigran pobjegao. Kako kaže, zbog niza nelogičnosti posumnjala je je sve dio zavjere susjeda s kojima se godinama ne slaže.
“Dajte mi objasnite jel moj mačak dobio perutiku od vas da bi on direktno iz ambulante poletio i otišao tko zna gdje ili ima noge, jer se ne vidi na snijegu. Je, pa šta ste vi nas špijunirali. Nisam špijunirala. Ja sam samo rekla kad je moj mačak pobjegao i da ga niste našli. Znači ja sam rekla pa reko di su tragovi od te životinjice. Na snijegu se mora vidjeti. A reko di su vaši tragovi da ste tražili”, rekla je Zlatica.
Čak je slučaj prijavila policiji i državnom odvjetništvu u Bjelovaru, ali je istraga zatvorena jer je zakasnila s kaznenom prijavom. I baš tada upoznaje gospođu iz susjednog mjesta Majurca i događa se obrat.
“Da bi došla u Bjelovar jedna žena za mnom, na autobusnoj stanici, pila kavu i onda je ona tako počela pričat da je čula za to. Dal sam ja ta i ta. Reko otkud ti sad znaš da sam ja ta i ta. Otkud. Nikad u životu ženu nisam vidla.
Onda se ona kao sprijateljila sa mnom. Ja imam pet mačaka, pa dođi da vidiš moje mačke. Da bi ja došla stvarno k njima ujutro i ono pijem kavu i neke salame narezane i šta ja znam i odjednom sam ja tak sjedila ko tu, i tu je stol bio, to točno znam, i dođe mačak sivi meni k nogama i skoči meni na krilo.
Znači, on je mene još uvijek po njuhu il po nečemu prepoznao. Pa ja gledam, pa isuse, pa to je isti moj mačak. ali ja opće pojma nisam imala da bi to opće mogao bit moj mačak. Pa otkud bi moj mačak došao u Majurec. Otkud, kako, na kakav način, ne znam”, ispričala je Zlatica.
Svoje sumnje odmah je javila veterinarskoj ambulanti. Gotovo filmskom akcijom, sedmero je policajaca, sutkinja i dva veterinara hvatalo mačke po dvorištu obitelji iz Majurca. Pokušali su utvrditi je li koja od pet mačaka možda Zlatičin Tigran.
“Nikako, ništa, ništa, mačka nema. Ovaj je išao očitat čip. Ovaj nema, onaj nema. Ovi drugi dvoje mačaka nije ni bilo. Bio je jedan samo taj sivi, što je njihov, normalno, što nije moj. Bio je jedan crno-bijeli i žuti. I ovu crnu nisam ni vidjela. Reko pa šta trebate deset policajaca da se traži jedna životinjica.
Jel se ne ide, ja govorim sutkinji, pa gospođo, pa nije to drvo, nije to zdjela da mi idemo kad hoćemo. Pa reko, oni su vani. Dan je bio lijep, kak vi možete, gdje ja mogu sad njega zvati. I da ga zovem, on neće doći pred tolike ljude”, rekla je Zlatica.
Svemu su svjedočili i susjedi koji ni danas ne žele pred kamere. Baš kao ni vlasnici mačaka koji su ranije lokalnim novinima objasnili da nemaju mačku gospođe Zlatica da ih ona špijunira i maltretira zbog su više puta zvali policiju. No, ona je dalje uvjerena da je njezin Tigran kod njih.
“Imam jedan dio od mene, od mog srca. A ostalo sam dala na objavu. I onda su mi ljudi slali na broj računa. Izjavila sam tako kako mi je žao I teško. Tak su mi pripomogli. Po 500 eura su mi slali ljudi. Ja sad ne odustajem.
Ja sam sebi novčiće prikupila. Ja sam u Njemačkoj tražila pomoć. Oni se zgražaju. Njemci se zgražaju da vam ne mogu opisati. Moj veterinar mi je reko gopođo Tomić, pa jel to moguće, ne bi vašu životinjicu nekome dao. Pa znate vi šta mene čeka, reko. Ima zakona. Ovdje nema zakona”, ispričala je Zlatica.
Zlatica je u potrazi za Tigranom unjamila i privatnog detektiva iz Zagreba. Detektiv nam kaže da je Zlaticu zatekao u teškom psihičkom stanju i da joj je zato odlučio pomoći.
“Ja sam nakon analitičke obrade, nakon uvida u raspoloživu dokumentaciju i uvida u spis državnog odvjetništva i ono što su meni iskazali – njihov je iskaz bio kontradiktoran.
Znači, jednom je mačak nestao drugog siječnja, pa četvrtog siječnja, pa je nestao prilikom čišćenja boksa, pa je nestao prilikom davanja infuzije, odnosno prilikom vađenja kanile, pa je nestao, odnosno pobjegao jednoj veterinarki, pa je pobjegao drugoj.
Znači, čitav taj splet okolnosti što se prezentiralo da se daje određeni dojam njihove nevjerodostojnosti u iskazu”, rekao je Stjepan Leško, privatni detektiv.
U više od dva tjedna,kaže, obišao je sve uključene i siguran je da sve nije naporavljeno kako treba.
“Činjenica je da službene osobe koje su tamo radile I uvidom u tu kompletnu dokumentaciju da nisu savjesno radile I da nisu radile po pravilima struke. A postoje druge institucije da odrede da li je to kazneno dijelo, da li je to prekršaj, da li to treba sankcionirati ili ne treba”, kazao je Stjepan Leško.
Zlatica je zato u međuvremenu tužila Veterinarsku stanicu i na Općinskom sudu u Bjelovaru vodi parnicu radi naknade štete od 13 tisuća kuna.
“Ukoliko budu lagali, onda idemo u Bjelovar ću traži na poligraf. Aparat ne laže. Sve može lagat ali aparat ne laže. I ja ću ići prva na poligraf, neka oni meni postavljaju pitanja koja god hoću, ja nemam šta lagat nikome. Ni njima, ni sudu ni nikome”, rekla je Zlatica.
Zlatičini susjedi, koji su čuvali njene ljubimce dok se nisu razbolili, susojećaju s njezinom tugom.
“Volila je tu životinju I voli jako jako I ovu drugu Tinu koju ima”, kazala je Jasna, Sveti Ivan Žabno.
Osim o maci Tini, koja u vrijeme snimanja nije bila raspoložena za naše kamere, Zlatice brine i o svojim kokama i najdražem pijetlu. Ali, Tigrana nitko ne može nadomjestiti.
“Ja stvarno evo, ne znam. Svaka čast njenoj upornosti. Ja joj se divim. Eto, ja mislim da ja to ne bih mogla. Ne bih imala snage toliko. S obzirom na to da ste čuvali mačke, kakve su mačke. Prekrasne, prekrasne, volila sam ih oboje, I Tinu i Tigija. Tigo smo ga zvali”, rekla je Jasna.
Ipak, sumnjaju da će joj se upornost isplatiti I da će pronaći svog Tigrana.
“Ja znam da ona ljubitelj je životinja i sad, ali mislim da malo pretjeruje. Sad s tim traženjem, jer to je već prošlo dvije godine. Tako da čisto ne vjerujem da bi ga mogla naći više. Što mislite o tome da gospođa nudi 50 tisuća kuna onome tko pronađe mačka?
Pa mislim da svatko ima svoje mišljenje. Da je tako i reko ne znam, to ne bi komentirao, to je veliki iznos. Ona ga je volila jako i mene to, ne iznenađuje me. To je veliki iznos, ali to je sad njezina odluka”, kazao je Živko, Sveti Ivan Žabno.
Slično misle i ostali u malom mjestu Svetom Ivanu Žabnom, zapravo u cijelom kraju u kojem svi znaju za priču o nestalom Tigranu.
“Mislim da 50 tisuća kuna je puno ali iako je njezin ljubimac i ako ima novca, mislim da je to više priča neg šta je. Šta mislite da se dogodilo. Ne poznajem osobu, ja sam tu deset godina, ona je bila u Njemačkoj, da znam kakva je osoba jel to je istina ili nije”, rekao je Zlatko, Sveti Ivan Žabno.
“Jeste čuli za ovu priču o nestalom mačku tigranu od gospođe tomić. Da, to je već dvije godine u igri. Što kažete o tome. Ne vjerujem da je to istina. Ne vjerujete da je istina da je nestao ili što.
Pazite, njoj je mačak nestao pred dvije godine iz Veterinarske stanice, jel tako? Da. I dvije godine je bio mir i sad se pojavila da je ponovno nestao. Što mislite da se dogodilo. Mislim da u toj priči gospođa zna gdje je mačak, u čitavoj toj priči”, kazala je Ruža, Sveti Ivan Žabno.
Zlatica se time ne zamara. Zato je na potragu potrošila gotovo 9 tisuća kuna. A potrošit će, kaže, koliko god bude trebalo da joj se Tigran vrati.
“Jel mislite da ćete morati u nekom trenu odustati od potrage? Ne, dosad nisam odustala. Dok god sam živa, odustat neću. Meni je toliko jako stalo do njega. Strašno mi je stalo”, rekla je Zlatica.
Pronalazak Tigrana i ozdravljenje supruga, kaže Zlatica, to su njezine dvije najveće želje. A onda će, kaže, pripremiti feštu na koju će biti pozvani svi ljudi dobra srca. Kada će to biti – ne zna, ali da će biti - sigurna je.