Erma i Ivanka rade u trgovini, Tvrtko čuva ljekarnu, a Branko vozi taksi. Tvrde, imali su previše energije da bi samo čuvali unuke i sjedili u parku. Zajedno im je 258 godina. Zvuči puno, ali puno je tu životnog i radnog iskustva, ali i energije zbog koje su ovi umirovljenici mirne penzionerske dane odlučili provesti radno.
Gdje god s Brankom krenuli, sigurno će vam biti zanimljivo. Ovaj magistar ekonomije nekad je bio i jedan od direktora u Podravci. Mijenjao je nekoliko tvrtki tijekom radnog vijeka, sve dok dvije godine pred mirovinu nije ostao bez posla. I tu je počela njegova taksi karijera u kojoj je ostao i nakon mirovine. I to bez dana prekida.
"U mirovini sam oko 4 godine. Bio je to klasičan slijed - starosna mirovina sa 65 godina i onda mogućnost ovog rada 4 sata pet dana u tjednu", govori nam umirovljenik Branko.
69 mu je godina, zdravlje ga služi, a želja da se osjeća korisnim bila je jača čak i od popravljanja kućnog budžeta. Jer radom od četiri sata na dan umirovljenicima ostaje pravo na punu mirovinu. Taj je zakon donesen prije pet godina i odnosio se tada samo na slučajeve poput Branka – one s punom starosnom mirovinom.
"Moji doma su bili sretni kada sam im rekao da nastavljam s radom", kaže Branko uz slatki smijeh.
"S obzirom da mi supruga ima još radnog staža značilo bi da doma budem sam", nastavlja Branko.
A nije sam ni u tvrtki u kojoj radi. Trenutno ondje vozi 16 umirovljenika.
"Mi generalno imamo dobra iskustva sa umirovljenicima. Imaju smirenost koja je potrebna u javnom cestovnom prometu. Do sada nitko nije imao ni jednu reklamaciju ni pritužbu nego samo pohvale", govori Petar Dragić, izvršni direktor Cammeo taksija.
"Promatrajući kolege uočite određeni ritam dana - ujutro se ide u strateški centar koji ja zovem kafić strateški centar, potom se provede vrijeme na različitim aplikacijama nakon kojih se ide na ručak poslije kojeg se čovjek ide odmoriti, znači horizontala te popodne opet u strateški centar gdje su teme razgovora iste. U redu je tako par dana, ali za stalno se po meni čini iluzorno", govori Branko.
Erna i Ivanka su zajedno u jednoj poslovnici dočekale mirovinu. Takozvanu starosnu prijevremenu. Erna prije dvije, Ivanka prije godinu dana. Sada nastavljaju sa radom.
"Godinu dana mi je stvarno trebalo da se odmorim, nakon godine dana sam počela lutati uokolo", govori Erna Lulić koja je u 63 godini života.
"Čuješ kako izgleda biti u mirovini - odmaranje. Ali meni je previše odmora bilo i ovo mi je zadovoljstvo", kaže Ivanka Maras.
Dodatna zarada bitan je, ali ne i jedini motiv povratka na posao
A zadovoljstvo se dogodilo s Novom godinom kad se promijenio zakon koji sad dozvoljava rad i onim umirovljenicima koji su otišli u prijevremenu mirovinu. Njih dvije jedva su dočekale da se vrate u poznato okruženje.
"Prvo što napravimo je da izađemo iz kuće jer mi je to bitno. Odemo na kavu i družimo se. Družile smo se i prije, ali ne tako često kao sada, a 20 sati tjedno rada nam je sasvim dovoljno", kaže Ivanka.
"Lijepo je. Nemamo stresa, nema natjeravanje i pritiska nego lijepo i čestito penzionerski odradiš, postaviš stvari na svoje mjesto i gotovo", kaže Erna.
Trenutno je u Konzumu 30 umirovljenika, mahom bivših
djelatnika.
"Nazivamo ih tete po žargonski koji rade u malim kvartovskim
dućanima gdje ih kupci znaju od prije. A uvijek je sreća kada
vidite neku osobu koju ste znali odprije i koja vam je bila prije
na usluzi", govori Ivan Širanović, voditelj
Odjela komunikacije u Konzumu.
Mirovine im jesu male, ali kažu obje – dodatna zarada bitan je, ali ne i jedini motiv povratka na posao.
"Ja sam došla prvenstveno da se družim. To mi je bio jedan od ciljeva da izađem. Da se mogu obuči i spremiti se za dan, izaći iz kuće, odradim posao i odem na kavicu. Osjećam se vedrijom", kaže Ivanka.
"Čitajući novine uz kavu, penzionerski kako se to lijepo kaže, vidio sam oglas od Securitasa. Ja sam nazvao i ugodno se iznenadio kad su mi rekli da dođem na informativni razgovor", govori Tvrtko Klarić.
I tako je Tvrtko, nekad nakladnik i prevoditelj, od Nove godine postao zaštitar.
"Novi zakon vam zapravo omogućio radno mjesto, meni i mnogim drugim umirovljenicima", kaže Tvrtko.
A na ovu priliku čekao je duge četiri godine.
"Možda nije zgodno da kaže javnosti da sam se osjećao jadno upravo zbog činjenice što sam htjeo raditi, znajući da imam snage i volje, a odlaskom na burzu što mi je bio prvi korak, su mi rekli da nemam što ponuditi", kaže Tvrtko.
Sad čuva ovu kvartovsku ljekarnu. Stigne u ta četiri sata pročitati i koju knjigu jer za sad je, kaže, mirno.
"Najneugodnija situacija koja mi se dogodila je kad čuo mlade djevojke 90-tog godišta kako komentiraju da li sam zalutao u dječji vrtić", kaže Tvrtko.
"Trenutno smo u fazi školovanja ljudi tako da će uskoro biti oko 50 umirovljenika na radu", kaže Iskra Putnik, direktorica ljudskih potencijala Securitas.
Mahom su to bivši policajci ili vojnici, ali sve više se, dodaje
Iskra, javljaju umirovljenici raznih profila. Pa tako imaju i
inženjere, pa čak i nuklearne fizičare. Izmjenom zakona sve ih je
više, a klijenti su, kaže, prezadovoljni.
"Tadašnja Vlada iz nama apsolutno nerazumljivih razloga nije
htjela proširiti to pravo na sve umirovljenike. Od 1.1.2019
došlo je do poboljšanja zakona tako da mogu i prijevremeni
umirovljenici raditi", kaže Jasna A. Petrović,
predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske.
U Europskoj uniji u prosjeku radi svaki šesti umirovljenik
Jasna je, u ime svog sindikata inicirala tu zakonsku promjenu i sad i prije pet godina. Pozdravljaju pomake, ali to, kaže, još nije kako treba. Jer, primjerice, obiteljski umirovljenici, a to je 94 posto udovica koje su preuzele mirovinu pokojnog supruga ovim zakonom su zakinute. Jer ako se odluče raditi, gube tu, često mizernu mirovinu. Rupa, dodaje, ima još.
"Policijskim i vojnim službenicima te službenim osobama se omogućilo da mogu birati da li će raditi pola radnog vremena uz zadržavanje cijele mirovine ili će raditi puno radno vrijeme uz pola mirovine. Mi smo tražili da se to omogući svima", kaže Jasna.
Izmjenu zakona pozdravljaju i u Stranci umirovljenika, ali ni oni nisu posve zadovoljni.
"Želimo da kada završimo radni odnos punog radnog vremena da nam prosječna mirovina iznosi 75 posto i da ta mirovina jamči da smo otišli u mirovinu, a ne da radimo ponovno kako bi preživjeli", kaže Lazar Grujić, predsjednik Stranke umirovljenika.
"Što očekivati u zemlji u kojoj 98 posto mirovine je ispod prosječne plaće. 53 posto mirovine je ispod hrvatske linije siromaštva koje iznosi samo 2321 kn", kaže Jasna.
Predlažu oboje, trebao bi se, po uzoru na student servis, osnovati senior servis.
"Na način da poslodavac nema 60 posto davanja na plaću umirovljenika koji već ima mirovinu nego da bude 20 posto gdje će se plaćati samo zdrastveno osiguranje i potencionalne nezgode koje bi se dogodile na radu", kaže Lazar.
U Zavodu za mirovinsko osiguranje pojašnjavaju ovaj model.
"Nakon godine dana takvog staža što bi značilo da su to dvije godine efektivnog rada na pola radnog vremena ostvaruju se pravo na godinu dana staža i imate pravo na ponovni izračun mirovine. Znači može se podnijeti zahtjev za ponovni izračun mirovine i ona vam se uvećava za taj staž koji ste ostvarili", kaže Filip Dujmović, glasnogovornik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
Prema podacima kojima raspolažu trenutno je zaposleno oko 5 i pol tisuća umirovljenika. U siječnju ove godine više ih je za tisuću i pol u odnosu na isti mjesec lani. I očekuju da će brojka rasti. Ali, kažu sindikati – neće se dogoditi scenarij kojeg su se mnogi pribojavali da će bake i djedovi unucima ukrasti radna mjesta.
"To se neće dogoditi jer ljudi su uz siromaštvo isto tako i izraubani i potrošeni. Većina ljudi koji sada kreću u zapošljavanje su izrazito siromašni te idu iz očaja i nužde raditi, a ne da bi se zabavljali", kaže Jasna.
U Europskoj uniji u prosjeku radi svaki šesti umirovljenik. U
Hrvatskoj svaki trinaesti. Njihovi mahom rade iz zabave. Naše
često na to tjeraju ekonomski razlozi.
"Kod nas funkcionira na način da dočekujemo strane umirvoljenike
svake godine u turističkoj sezoni i divimo se tim ljudima koji
dolaze i mogu platiti more 15 dana kod nas dok naši umirovljenici
moraju raditi 4 sata da bi posluživali te umirovljenike koji iz
dosade dolaze kod nas", kaže Lazar.
Kod nas je i s dobrim plaćama teško izgurati mjesec. Kamo li s mirovinom. I zato se naši umirovljenici radnici ne vesele samo korisno utrošenom vremenu nego i činjenici da će na kraju mjeseca imati što i potrošiti.
"Sve nas je obradovalo. Najviše unuka koji se hvali s didom zaštitarom", kaže Tvrtko.
"Koliko zaradim mi je dovoljno da odem na kave. Omogučilo mi je da se organiziram, da priuštim djeci od sestre nešto što mi daje zadovoljstvo", kaže Ivanka.
I nema straha od otkaza. Jer mirovinu su već debelo zaslužili. Znaju to i poslodavci koji su ih dočekali širokih ruku. Što iz poštovanja, što iz činjenice da je danas teško naći dobrog radnika.
"Danas sam došla tek u pola devet jer sam morala unuku vodit u vrtić. Inače sam dolazila u šest ovdje", kaže Erna.
A dokle tako – ne razmišljaju.
"Vjerojatno je da ću ovako provoditi vrijeme dok mi žena ne ode u mirovinu", kaže Branko.
Možda supruga Branku poremeti planove. Možda će i ona nastaviti raditi i u mirovini. Jer, nekako smo sigurni – dostojanstvenu i pristojnu mirovinu u ovoj našoj zemlji radnika neće imati ni njihovi unuci.
