U njihovim košnicama vlada savršen red, no svuda oko njih je nered. Klimatske promjene, pesticidi i bolesti razlozi su zašto pčele sve teže preživljavaju. Ovaj globalni problem dobio je i svoje ime - sindrom nestajanja pčela.
U Americi procjenjuju da zimu ne preživi 40 posto zajednica, u Europi svaka četvrta. Ove godine u hrvatskom susjedstvu pčelari su izgubili i do 60 posto košnica. Problem je velik jer o pčelama ovisi, vjerovali ili ne, čak trećina proizvedene hrane.
Izračuni kažu da njihov rad – ekonomski gledano – vrijedi oko 265 milijardi eura na godinu. I zato pčelare sve više zemalja odlučuje plaćati jer njihove pčele oprašuju biljke, a med je tek zdrav nusproizvod.
"Život pčele u košnici funkcionira savršeno"
U ljetnoj sezoni žive kratko. Najviše mjesec i pol. Od posla ne
stignu ni spavati, a u njihovoj 'kući' nered vlada samo
naizgled, zapravo su vrlo organizirani
kukci.
"Život pčele u košnici funkcionira savršeno. Oni su socijalni
kukci, koji se brinu jedni za druge. U početku se mlada pčela
bavi čišćenjem košnice i higijenom, a kad joj se razviju žlijezde
za lučenje voska i stvaraju saće, postaju nam prepoznatljive.
Zatim te žlijezde atrofiraju i razviju se nove žlijezde za
lučenje matične mliječi - u toj fazi života i sahranjuju maticu,
prehranjuju leglo da bi zatim imale zadaću čuvanja ulaza u
košnicu. U konačnici, u završnoj fazi života postanu 'izdatnice'
kada skupljaju nektar, pelud, propolis i
vodu koju donose u košnice", objašnjava nam život pčele
Marin Kovačić, pčelar iz Batine.
"Pčela matica je velika. Nju je nužno odmah uočiti kako bi se moglo pažljivo raspolagati okvirom na kojem se ona nalazi kako se ne bi matica zdrobila ili oštetila jer onda cijela zajednica propada. Tu su i sjajne ćelijice koje sadrže svježi nektar koji je sada unesen, neposredno prije koji sat. Imaju i skupljeni med i to je dakle njihov medni vijenac koji se sprema za zimu. Bijelo je nepoklopljeno, odnosno svježe leglo", objašnjava Željko Vrbos, predsjednik Hrvatskoga pčelarskog saveza, Cabuna.
U pčelinjoj zajednici živi oko 50.000 pčela. Nekoliko stotina trutova i samo jedna matica o kojoj ovisi život cijele zajednice. Marin Kovačić, znanstvenik je koji proučava pčele. Ujedno je i treća generacija pčelara u svojoj obitelji. Bavi se uzgojem matica.
"Ovo su matičnjaci u koje su danas preseljene jednodnevne ličinke iz kojih će se za nekih 12 dana izleći nove matice. Ona je od početka svojeg razvoja, od prvog dana hranjena potpuno drugačijim režimom od pčele radilice tako da se ona hrani samo matičnom mliječi", govori Kovačić.
Matica je veća i dulje živi od pčele radilice. Njezin životni vijek je 5 godina, a jedini posao koji ima jest da tijekom dana snese onoliko jaja koliko je teška.
"Kad iznesemo oplodnjake s mladim nesparenim maticama, one tijekom idućih jedan ili dva dana odlaze na svadbene letove, tako se službeno zovu, na mjesta okupljanja trutova, sparuje se s nekih 10 - 20 trutova i zatim svu spermu koju prikupi skuplja u jednom posebnom organu koji se zove spermateka i onda to ona koristi kroz cijeli život - ne mora ići kasnije na ponovno sparivanje, a trut nakon sparivanja padne na zemlju i ugine", govori Kovačić.
Matica luči feromone zbog kojih svaka pčela zna kojoj košnici pripada. Pogriješi li ulaz - druge ju ubiju. Posljednjih desetak dana svojeg života pčele izlaze iz košnice kako bi sa cvijeća skupljale nektar, pelud i donosile vodu.
"Pčela s cvijeta ne nosi med u košnicu, nego nektar. To je tekućina s 80, 85 posto vode i da bi to postalo med, pčela mora tu vodu izbaciti van, osušiti tu tvar do maksimalno 20 posto i onda tek postaje med. Ona to radi ventilacijom krilom", govori Vrbos.
Zbog kišne godine, sezona je, kažu, podbacila
Svoju prikolicu na kojoj je stotinjak košnica Željko je prije nekoliko dana vratio s paše kestena, na suncokret. Zbog kišne godine, sezona je, kažu - podbacila. Pčele su, kada su trebale biti u punoj paši u svibnju, morali prihranjivati da ne budu gladne. Svoje je pčele prije desetak dana Ratko dovezao na pašu suncokreta.
"Poslije repice, bile su dobre, jake zajednice i sve, ali poslije, kad je zamedio bagrem, kad je trebalo da donesu nektar i sve, došle su kiše i hladno vrijeme. Tako da je godina jako podbacila. Neka je lani bila tona, ove godine je 200 - 300 kila", govori Ratko Mirhajlović, pčelar iz Slatine.
Od 30-ak kilograma meda po košnici, koliko u najboljim godinama pčelari mogu očekivati, ove godine, tvrde, izvući će dvadesetak posto. Kažu da je ovo najlošija godina u cijelom desetljeću.
"Problem je pad kondicije pčela"
"Pčelari ove godine nisu niti upalili svoje vrcaljke, dakle nisu vrcali gotovo ništa. Mi smo na ovom kontinentu vrcali proljetnu pašu i uljanu repicu, a nakon toga je podbacio bagrem. Netko je vrcao nešto, netko je vrcao ništa. Nakon toga lipa, amorfa, kesten gotovo da nije ništa dao. Kad je tako loša godinam, nije samo problem pčelaru što nema meda za prodaju, nego je problem pad kondicije pčela i vrlo će teško biti postići onu kondiciju pčela koja je potrebna za normalno i bezbrižno prezimljavanje takvih zajednica", objašnjava Vrbos.
Po broju pčelinjih zajednica negdje smo na sredini europske ljestvice koju predvode Španjolska i Francuska. Službeno, imamo oko 7000 pčelara, a svaki u prosjeku ima 50-ak košnica. Po stanovniku, pojedemo samo pola do kilogram meda na godinu - a zovu ga hranom bogova.
"Med koji se nalazi kod pčelara mislim da će zadržati cijenu zbog toga što postoje prošlogodišnje zalihe i zalihe iz prethodnih godina jer nažalost pčelari nisu prodali već niz godina svoj med i imaju zalihe", kaže Vrbos.
Ministarstvo poljoprivrede pčelarima daje poticaje
Proizvodimo oko 7500 tona meda. Dvostruko više nego što nam je potrebno. No, izvozimo pet puta manje nego što uvozimo. Lani smo uvezli oko milijun i sedamsto tisuća kilograma meda dok su u izvoz otišle tek 363.000 kilograma.
"Što nas muči, sve te male pčelare, je najviše uvoz toga stranog meda, a kod nas otkupljivači nude premale cijene - 14 kuna za cvjetni, 25 kuna za bagrem. Tako da se troškovi ne pokrivaju", govori Ratko Mirhajlović, pčelar iz Slatine.
Ministarstvo poljoprivrede pčelarima daje poticaje - 17 milijuna kuna na godinu. Dio i za obnovu pčelinjeg fonda, dio za opremu, a financiraju i liječenje bolesti. No, pčelari kažu - to bolje zvuči nego što jest.
"Da bi pčelar uložio sredstva u opstojnost svojih pčela, on mora prodati med koji trenutno ne može prodati i onda nema dovoljno sredstava da bi ih uložio u očuvanje pčelinjeg fonda. Mnoge zemlje koje su se suočile s problemom nedostatka oprašivača i pomanjkanja rodnosti agrokultura pokrenule su inicijativu naknade za oprašivačku djelatnost - dakle temeljne djelatnosti pčelara i tamo pčelar živi i financira pčelarski sektor iz naknade za oprašivanje, a med mu je nusproizvod i vrlo je jeftin. I takav med dolazi u Hrvatsku koji zadržava tu jeftinu cijenu u nabavi i naravno da onda naš domaći med nije konkurentan", objašnjava Vrbos.
Pčelare tako muči niz problema, od borbe s nametnicima poput varoze do onog puno šireg - globalnog zatopljenja.
Sindrom nestajanja pčela
"Ono što je uistinu problem sa pčelama jest da su pčele na zapadnoj hemisferi, Zapadna Europa i Sjeverna Amerika, iz nepoznatih razloga prije desetak godina počele nestajati. Cijeli pčelinjaci su nestajali i cijele regije su ostajale bez pčela, što se prepoznalo i dalo ime toj pojavi - sindrom nestajanja pčela. Shvatilo se da taj sindrom uzrokuje više čimbenika - pčelarska praksa, klimatske promjene i, što je najvažnije, vrlo intenzivna poljoprivredna proizvodnja sa svim karakteristikama koje ona danas ima", kaže Zlatko Puškadija s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.
Kako pesticidi djeluju u praksi, ove su se godine uvjerili
pčelari iz Srbije - ostajali su bez cijelih pčelinjih zajednica.
Da je riječ o ozbiljnom problemu, uvjerava i profesor
s Beogradskog sveučilišta.
"Pčela kada prođe kroz obični aerosol vode, gubi pripadnost
matične supstance svog društva i pri polasku pčele ne prepoznaju
miris matice i one se prema njoj odnose kao prema stranom biću i
napadaju je. A kamoli kada prođe kroz aerosol ili neko
zaprašivanje nekim kemikalijama koje nisu svojstvene mirisu
njihove majke. Tako da su i te pčele otpisane od samih pčela. I
na kraju ako se koriste toksični proizvodi kao što su
insekticidi, to uništava pčelinja društva. Trenutno u pojedinim
krajevima imamo gubitak i do 60 posto, što je jako
zabrinjavajuće", govori Mića Mladenović s
Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu.
Pčelu nitko ne želi izgubiti
Masovnog odumiranja kod nas nije bilo. No problema ima.
"Zajednice nisu ni do zime došle, a već su ujesen počele ugibati. To je pčelarska praksa. Pčelariti do 80-ih je bilo 'vrlo lako'. Nisu pčelari naučili kako kontrolirati nametnika varou, a već nam dolaze drugi nametnici. Dakle, velike su promjene, vrlo su intenzivne i pčelari to često ne mogu pratiti. Pčelari su naučili na određene procedure koje bi ponavljali iz sezone u sezonu, ali to tako više ne ide. Treba naučiti čitati pčelu, čitati klimu, naučiti koristiti se suvremenim tehnologijama da se reagira na sve te promjene", govori Puškadija.
Jer pčelu nitko ne želi izgubiti.
"Sigurno bi se smanjila biološka raznolikost okoliša. Došli bismo u problem s proizvodnjom određenih kultura kojima se koristimo za prehranu.Čovjek bi nestao - to je sad već malo drastično. Treba se zapitati: što se događa s okolišem u kojem mi živimo kad u njemu jedan organizam koji je preživio i zadnje ledeno doba ne može preživjeti", kaže Puškadija.
Inače, pčele su prirodni oprašivači. Zaslužne su, vjerovali ili ne, za trećinu ukupne količine hrane koju danas jedemo.
