Simpatičan pozdrav Andrewa Wakefileda iz hotela u Veneciji - nije tako simpatičan u znanstvenim krugovima.
"Od 1998. godine proveo sam mnoga istraživanja i moj zaključak me naveo da vjerujem da su cijepljenje i autizam povezani. Zato što je to pokazalo i istraživanje CDC-a", govori Andrew Wakefield, gastroenterolog.
Ali nije. Tvrde da povezanosti između MMR cjepiva i autizma - nema. Američki centar za kontrolu bolesti tako je opovrgnuo studiju Zaklade za autizam nastalu prije pet godina na temelju njihovih brojki i ostali su kod svog istraživanja iz 2004. godine. S dokumentima navodno dobivenim od znanstvenika zviždača koji je radio na studiji, Wakefield je napravio film.
"To ih straši. Problem s kojim se suočavamo nije taj što su ljudi cijepljeni, već taj da su cjepiva promašaj. Sva su promašaji - bilo da je riječ o zaušnjacima ili ospicama. I farmaceutske tvrtke ne žele da to javnost zna", govori Wakefield.
Kontroverzni liječnik koji je u medicinskom časopisu Lancet prije 20 godina objavio istraživanje provedeno nad 12-ero djece koja su imala problema s crijevima, ujedno su bila autistična, a roditelji su tvrdili da se to dogodilo nakon cijepljenja - nije nikada znanstveno dokazao povezanost MMR cjepiva i autizma. Njegov rad je povučen, a licenca mu je oduzeta jer nije poštovao etička načela znanstvenih istraživanja, a djecu je ciljano birao. On tvrdi da to nije točno, no dozvolu za rad više nema.
"Ideja o zaštiti djece protiv ozbiljnih zaraznih bolesti sigurnim i učinkovitim cjepivima je dobra ideja, no cjepiva koja imamo u ovom trenutku niti su učinkovita niti sigurna. To je dokazano i to je ono što ne žele da mi znamo", govori Wakefield.
Wakefield ima četvero djece. Prvo dvoje su cijepljeni, no nakon svih istraživanja drugo dvoje nisu i potpuno su zdravi. Njegove izjave, a posebno dolazak u Split šokirali su znanstvenike. Žustrim priopćenjima regirala je Liječnička komora, Društvo pedijatara, a prva oštra reakcija stigla je s Medicinskog fakulteta u Splitu. U priopćenju su napisali da je cijepljenje najvrjednija metoda sprječavanja i kontrole zaraznih bolesti koja je ikad razvijena i da je prije ere cijepljenja vjerojatnost doživljavanja petog rođendana bila 60 posto. Rizik od cijepljenja usporedili su s rizikom sudjelovanja u prometu zbog kojeg nitko ne organizira prosvjed te su utvrdili da su i jedno i drugo civilizacijski dosezi bez kojih bismo se vratili u prošlost.
„Nijedna metoda u medicini nije savršena, pa tako potvrđujemo i jasno govorimo o postojanju nuspojava cjepiva, ali ni u kom slučaju nuspojava kakve opisuje g. Wakefield", govore stručnjaci.
I u Zagrebu stručnjaci govore slično.
"Uvijek se radi o procjeni što je veća šteta, a što je veća korist. Prihvatiti li nuspojave koje su najčešće blage jer teže nuspojave se rjeđe javljaju. Nuspojava kao što je poremećaj zgrušavanja krvi je prolazan te njegova učestalost pojavljivanja zbog cijepljenja je 100 do 1000 puta manja nego nakon prirodnih ospica. Može se uzrokovati upala mozga 1 naprema 100.000 ili milijun, a prirodne ospice 1 naprema 1000 uzrokuju upalu mozga. Unatoč dosezima medicine 1 : 1000 oboljelih umire dok kod cijepljenja ne umire nitko", govori Bernard Kaić, epidemiolog iz HZJZ.
"Zamislite na trenutak da imate smrtonosnu bolest i netko vam dođe s cjepivom, govoreći da će izliječiti 98 posto ljudi u roku od 15 dana, ali da će istodobno od cjepiva jednoj od 10.000 osoba otpasti podlaktica? Je li to populacijski prihvatljivo? Bez cjepiva stotine ljudi će umrijeti. Na tom načelu se stalno važe medicinska praksa. Regulatorna tijela kažu ima li to smisla ili ne. I to je samo regulativa koja po tome ulazi u upotrebu te postoji obveza nadzora", govori Vladimir Trkulja, farmakolog s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
"Mogu iznijeti teoriju da je moj niski rast posljedica činjenice da sam prebolio mumps (zaušnjake) u djetinjstvu, ali to ne mogu dokazati. Ali da sam nagluh na jedno uho, što je uslijedilo nakon što sam prebolio infekciju uha, mogu dokazati jer se tako nešto pokazalo istinitim s tisućama drugih kojima se dogodilo isto. To je razlika u kvaliteti i razini dokaza", govori Goran Tešović, infektolog s Klinike za infektivne bolesti "Fran Mihaljević".
Nakon Wakefieldova rada napravljena su brojna istraživanja o
povezanosti cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole s
autizmom, no dokazi za te tvrdnje nisu pronađeni, kaže
epidemiolog Kaić.
Vladimir Trkulja je farmakolog. Radi na Medicinskom fakultetu u
Zagrebu. Pokazuje nam studiju danskog Instituta za javno
zdravstvo, kojoj Wakefield ne vjeruje, objavljenu početkom
godine, rađenu na uzorku od 650.000 djece.
"Ako se istraživanja pogledaju kumulativno tijekom opservacijskog razdoblja, 2,6 posto necijepljene djece je oboljelo od autizma kao i 2,2 posto cijepljene", govori Trkulja.
Andrewa Wakefielda u Split dovode organizatori skupa Udruga roditelja aktivista - HURA. Protive se etiketi antivaksera koja im je dodijeljena. Tu su, kažu, jer se zauzimaju za zdravlje djece.
"Živimo u društvu u kojem svjedočimo drastičnom porastu broja kronično bolesne djece i povećanju broja pedijatrijskih cjepiva. Većina te djece su cijepljena i unatoč cijepljenju zdravlje im nije poboljšano. Zato je važno skrenuti pozornost da cijepljenje ne znači zdravlje te da uskrata cijepljenja ne predstavlja uskratu prava na zdravlje", govori Alma Demirović, predsjednica HURA-e.
Zauzimaju se, tvrde, za informirani pristanak, a ne da cijepljenje bude zakonska obveza.
"Uvriježeno je misliti da su cjepiva sigurna i učinkovita u praksi. Vi imate pojedina pedijatrijska cjepiva koja nemaju priloženu uputu na hrvatskom jeziku. Podaci o nuspojavama koje imaju jesu podaci od proizvođača cjepiva – ne postoji u svijetu takav oblik praćenja nuspojava koji bi bio osjetljiv da bi se na temelju toga odgovaralo na pitanja koja se raspravljaju o cjepivima", kaže Demirović.
Tvrde da se u praksi ne provodi isključivanje kontraidnikacija, da pedijatri ne prepoznaju kronična oboljenja kao moguću posljedicu cjepiva te da istraživanja cjepiva nisu potpuna. S druge strane, stručnjaci kažu da su cjepiva pod stalnim nadzorom. Kada se otkrije potreba za novim cjepivom, procedure su duge, testiraju se prvo na životinjama, zatim na dobrovoljcima.
"Nakon toga ide studija koja treba mjeriti učinkovitost u prevenciji bolesti koja traje godinama. Na primjer, na HPV-u se provjerava hoće li netko dobiti karcinom dojke – to su godine u kliničkim eksperimentima, a konačna potvrda dolazi nakon 15 godina praćenja tisuća žena koje su bile u kliničkim pokusima. I tek onda ulazi u zakonsku obavezu", govori Trkulja.
"U povijesti vakcinologije ima pogrešaka kao i u povijesti razvoja. Prvo cjepivo protiv rotovirusa pokazalo se da je učinkovito i da štiti, ali bez obzira što je prije testirano, nije se vidjelo da je povezano s pojavom invaginacije tankog crijeva", govori Tešović.
"Kod ovih rijetkih jedan na 10.000 njih ne možete uočiti u kliničkom ispitivanju nego se to radi u postmarketinškom praćenju. Itekako se ispituje ako se pojavi bilo kakva sumnja da postoji povezanost. Jedan primjer je rotavirusno cjepivo otprije 15 godina. Bez sigurnosnih problema je pušteno u promet, ali je uočena da neka djeca razviju zapetljaj crijeva. I povučeno je. Tako da nitko ne može reći da se ne prati", kaže Kaić.
Iz Udruge HURA upiru prstom u cjepivo protiv ospica – baš kao i Wakefield.
"Nije pravo pitanje povrat bolesti zbog necijepljenja, nego zato što se cijepljenje protiv ospica pokazalo logističkim neuspjehom – ono nije pružilo zaštitu i nije trajno. Suočavamo se s činjenicom da od ospica uglavnom oboljevaju odrasli ljudi koji su trebali biti cijepljeni. Zato se treba preispitati ako se nešto pokaže neučinkovito", kaže Demirović.
Ospice su jedna od najzaraznijih bolesti. Prva dva dana i kliničarima je teško prepoznati ju. Osip se pojavljuje tek treći dan, a dotad su oni koji su bili s bolesnikom u kontaktu već zaraženi.
"Svaka smrt koja je nastala zbog zarazne bolesti je nepotrebna smrt, a ono što sada uočavamo jest da je smrtnost veća nego kada su se ospice preboljevale u mlađoj dobi, kada je bilo manje komplikacija s plućima. Jer kad pogledate analizu smrtnosti u zadnjoj epidemiji u Srbiji, 15 ih je umrlo zbog komplikacija s plućima, a ne zbog encefalitisa, kako je bilo donedavno", govori Tešović.
U međuvremenu se promijenila činjenica, tvrdi, da oboljeva više odraslih koji nisu cijepljeni, nisu docijepljeni ili se ubrajaju u pet do deset posto onih koji nisu stekli imunitet nakon cjepiva. A da ima takvih, i to je već znanstveno poznato. No, i dalje se, unatoč suvremenoj medicini, umire od ospica u našem susjedstvu, ne samo u Srbiji nego i u Italiji. Pa je korist od cijepljenja veća. Sve dok virus ne nestane. A do sad su nestale samo velike boginje. Pred nestajanjem je i dječja paraliza. No zna se da je ima u dvjema državama svijeta, Pakistanu i Afganistanu. A dok god je ima, objašnjavaju stručnjaci, ona može ući u neprocijepljenu populaciju. I ušla je u Izrael. No, nije se proširila - jer su bili cijepljeni.
"Oni koji se zauzimaju za preboljevanje bolesti, jer se na taj način stječe trajni imunitet, to je apsolutno točno. Ali postoji ali. Ali: ako to preživiš i prođeš bez trajnih oštećenja", govori Tešović.
Lani je u Srbiji bilo više od pet tisuća oboljelih od ospica, 15 ih je umrlo. U najmanje procijepljeni Dubrovnik ospice su prošle godine došle s Kosova, oboljeli je zarazio još osmero ljudi. U 2018.godini prijavljeno je još sedam slučajeva u drugim županijama. Ove godine novih šest. Muškarac iz Solina zarazio je svoje dijete, brata i nećaka. Nitko od njih nije bio cijepljen. Ospica i sada ima u Srbiji, Albaniji, Makedoniji i Italiji.
