Kad orada napadne kamenice i mušule, kako ovdje u Malostonskom zaljevu zovu dagnje, pergolari ostanu u najboljem slučaju poluprazni, a češće i potpuno bez tih školjkaša.
"Znalo se događati da nestane po četiri, pet tona mušula za jednu noć. Gdje imate malih obiteljskih gospodarstava koji uzgajaju od pet do deset tona i njima sve nestane preko noći - sve vam je jasno, to je katastrofa", objašnjava Ivica Glavor, uzgajivač školjaka i ribe.
Puno veću štetu "ovrata", kako grabežljivu ribu oradu još zovu na dubrovačkom području, radi na višestruko skupljim kamenicama, koje se u Malostonskom zaljevu uzgajaju još od antičkog doba, a Ljilja od njih živi gotovo 30 godina.
Lani je kako kaže "cementala" 50 tisuća tih školjkaša, i ostala gotovo bez svega. "Meni je pojela oko 80 posto cjelokupnog uroda, s tim da to nije sve prodajna. Jer imate minimalni uzgoj tri godine i za dagnju, ovu crnu što je zovemo mušula, i za kamenicu - minimalno je tri godine", rekla nam je Ljiljana Bebek, uzgajivačica školjaka.
Za Ljiljanu dileme nema - problem joj stvara uzgojena orada koja se u tom posebnom rezervatu na moru počela uzgajati tek prije nekoliko godina.
No Duško koji uz ovratu na uzgajalištu živi tijekom cijele godine, kaže da je to nemoguće. Štetu radi domaća, jadranska orada.
"Nemoguće je da pobjegne, jer ne može napravit toliku rupu da bi izašla. Mi angažiramo ronioca koji svako malo obilazi kaveze i mriže. A ako ona pukne, to se pokrpi sa spajalicama", objasnio nam je Duško Zmijanjac, uzgajivač ribe.
Duškov šef, najstariji malostonski uzgajivač i izvoznik ribe, zbog toga je pisao i ministarstvu.
"Orada koja uništava školjke mora bit velika, mora razvijena da ima takvo zubalo da može pregrist kamenicu, veliku kamenicu", objašnjava Matko Jasprica, uzgajivač ribe.
Isto vrijedi i za mušule, ali kamenica je čvršća. "To treba bit ovrata velika od 4-5 kila. Da bi orada stigla na tu težinu treba joj cirka 25 godina", kaže nam Matko Jasprica.
Njihova ovrata je u uzgoju, najdulje godinu i pol, kaže.
"Manja ovrata jede manju kamenicu, velika jede veliku kamenicu", kazala nam je Ljiljana Bebek.
Kada smo joj kazali da su nam uzgajivači rekli da se radi o premalim ovratama, ona je odgovorila: "A gdje su ove od sedam kila?". "Normalno, oni će zaštitit sebe, oni nikad neće priznat, da ne bi morali platit odštetu. Oni ne uspiju prodat slektivno tu ribu i ona se izmrijesti isto ko kamenica", smatra Ljiljana
Matko Jasprica, uzgajivač ribe, ima drugačije mišljenje."Oni žele na neki način izvući novac od ministarstva, i onda nekoga moraju bacit krivnju.
Dok je komarča, orada ili ovrata, kako je sve zovu u Dalmaciji, mala, ta je riba muškog spola. Svaki primjerak veći od kilograma obično je već ženka koja se mrijesti.
U prirodi i nema uzgojne orade. A ona se od divlje razlikuje i na prvi pogled.
"U divlje recimo imamo ovu ružičastu, odnosno narančastu boju na škrgama, dok je ova manje uočljiva i više je žuta. Genetski je ista, znači genotip je isti, ali fenotip je drukčiji, ako dijete sliči na oca onda je genotip, a ako liči na susjeda, onda se radi o fenotipu, utjecaju okoliša", objašnjava dr.sc. Vladimir Onofri, morski biolog.
Utjecaj okoliša je uvjetovao da uzgojna komarča ima manje ljuske i da se hrani isključivo umjetnom hranom, do sitosti.
"Orada je jako interesantna, ja sam jednu sezonu to pratio, okupljaju se tu oko hranilice i kad se ona jednom najede odlazi, a dolaze druge", kaže nam Duško Zmijanjac, uzgajivač ribe.
No kad su u slobodnom moru, i jedna i druga na svom meniju vole imati školjke. Koja ih pritom više pojede, nisu posve složni ni svi morski biolozi, a ni Županija u čijoj je nadležnosti upravljanje Malostonskim zaljevom.
"To je vrlo jednostavno. Ovrata je uvijek bilo u malostonskom zaljevu, bilo ih je velikih po pet kila i to ih je bilo jata i jata, ali one nikad nisu lupale mušule, a kamenice, pogotovo, a ove uzgojne su malo blesave. Eno na Mljetu jedu djeci kruh iz ruke. Jednostavno ove ribe što pobjegnu iz kaveza se malo drukčije ponašaju", kazao nam je dr.sc. Vladimir Onofri, morski biolog Instituta za more i priobalje Dubrovnik.
"Ovo što mi imamo zadnjih desetak godina, možda i jeste malo uzrokovano bjegovima iz kaveza, jer ovrata ima zapravo poprilično jake čeljusti i dosta oštre zube kojima je sposobna ne samo pregristi ljušturu školjkaša nego i mrežu, ali nije nužno ovrata iz kaveza ona koja jede školjkaše na uzgajalištima", kazala nam je dr.sc. Ana Bratoš Cetinić, biologinja Odjela za akvakulturu, Sveučilišta u Dubrovniku.
"Možemo uvijek vjerovat i podržavat njihovo smatranje, da to nije iz nikakvog uzgoja, nego da je to orada, predator koji ima velike oštre zube, dosta uništava taj plod, odnosno te mušule i kamenice u ranoj fazi", kazao nam je Ivo Klaić, županijski pročelnik za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku.
U međuvremenu, nakon godina bezuspješne borbe, Ljilja je svoje kamenice zaštitila posebnim kolektorima otpornima na zube predatora. No, kaže nije to na kraju ista kamenica, a i posla je više. "Svako dva mjeseca prebacivat iz prljave u čistu, da bi ona mogla imat protok mora", požalila se.
To ne bi morala raditi s "normalnim" kamenicama u betonu, pa ovako ima "sto puta više posla".
Kvaliteta malostonske kamenice jedinstvena je u svijetu. Tu se uzgaja već dvije tisuće godina, no dok je u nju dosad trebalo ulagati puno manje novca i vremena, sad je uzgoj postao gotovo neisplativ.
"Znate što bi bilo rješenje. Rješenje bi bilo da se ti nasadi
školjaka zaokruže s visokim mrežama",
kaže Matko Jasprica, uzgajivač ribe.
"Nije skupo, evo jedna moja mreža košta negdje oko 7
tisuća eura, a oni za tisuću eura mogu zaobić cijelo svoje
uzgajalište", nadodaje.
Do Ljilinih 30 tisuća kvadrata pod morem za koje ima koncesiju,
nekoliko je gotovo jednako velikih, a praznih parkova
kamenica. Iako orada nije jedini razlog njihova
odustajanja od uzgoja školjkari se slaži da je definitivno
najveći.
"Po nekakvim podacima iz udruge školjkara smanjilo se na jednu trećinu, u odnosu na devedesete godine. smanjila se proizvodnja na jednu trećinu", kaže nam Ivica Glavor, uzgajivač školjaka i ribe.
U Malostonskom se zaljevu zadnje tri godine uzgoji od 800 000 do milijun kamenica. Šteta će se doznati tek kad se dovrši studija utjecaja na okoliš, a zasad se ne zna ni točan broj uzgajivača. Ipak, Ivica je jedan od rijetkih koji uzgaja i predatora i njegovu hranu i kaže - suživot je težak, ali ne i nemoguć.
"Ti neki navodi koji govore da je problem najveći što uzgojna orada bježi, po mom mišljenju to nije, jer se radi od našoj domaćoj ovrati, koja je potpuno drukčija od uzgojne, i ona je jednostavno tu našla prirodno stanište, puno hrane i njezina se populacija širi iiz godine u godinu, a uzgojna nije problem", objašnjava Ivica.
No taj je suživot orade i školjkaša u zaljevu mnoge otjerao iz tog raja za dagnje i kamenice, pa se zadnjih desetak godina traži rješenje.
"Ipak je malostonski zaljev neki rezervat. Trebalo bi dat dozvolu za ribarstvo, to je protivno morskom ribarstvu, ali privremeno dozvolu da ljudi love udicama, puškom je teško jer je to dno dosta mutno, a mrežama je vrlo teško, zato što su uzgojni parkovi i to je nemoguće zaokružit mrežom", kazao nam je dr.sc. Vladimir Onofri, morski biolog Instituta za more i priobalje.
Malostonski zaljev zaštićen je kao rezervat u moru još 1983. godine. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju ta se zaštita dodatno pojačala i izlov je zabranjem. Ipak - zasad se čini kao jedino rješenje, otkrivaju nam u ministarstvu poljoprivrede - no pod strogim uvjetima.
"Da to budu ljudi koji imaju povlasticu za gospodarski ribolov, s alatom kojim će se lovit orada, oni bi dobili rješenje od zaštite okoliša da mogu vršiti izlov pod određenim uvjetima znači da moraju javit inspektoru kad će izlov bit i da on bude prisutan", objašnjava Ante Mišura, pomoćnik ministra poljoprivrede za ribarstvo.
Budu li te dozvole riješene do rujna, uvjeravaju nas u ministarstvu, pojačani izlov može početi već na jesen.
Do tada će suživot školjke i orade dobro izgledati - samo na tanjuru.
