POTRAGA NA LICU MJESTA /

Svakodnevica hrvatskog ribara u Savudrijskoj vali: 'Dnevno dobijem dvije kazne...'

'Plovilo zaustavim kad mi kažu, no onda oni neće doći do mene'

19.4.2019.
20:15
VOYO logo

Kao u nekoj lošoj predstavi koja je baš svakog dana na rasporedu. Tako se osjećaju hrvatski ribari u Savudrijskojvali. Čim njihove koče uplove u sporno područje slijedi već tisuću puta viđen scenarij. Gliserom u punoj brzini stiže slovenska policija i uvijek ponavlja jedno te isto: zaustavite brod, nedozvoljeno ste prešli granicu. Igrokaz je to koji je ljudima već odavno postao naporan i dosadan.

"Ja plovilo zaustavim kad mi kažu, no onda oni neće doći do mene, a kada dobijem kaznu, pisat će da se nisam zaustavio", govori Ezio Kocijančić, ribar iz Savudrije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovaj prizor dnevno se ponavlja čak i do stotinu puta kada 26 savudrijskih ribara izađe na more i uđe u morski pojas koji je arbitražnom odlukom, a koju Hrvatska ne priznaje, pripao Slovencima. No naši ribari se s tim ne mire. Jedan od njih Danilo Latin pokazuje nam dokument iz pomorskog godišnjaka za godinu 1962. godine u kojemu jasno piše gdje je hrvatsko-slovenska granica.

"Na dokumentu se lijepo može iščitati od kuda počinje granica SR Slovenije i gdje završava. Dakle, granica je bila definirana rijekom Dragonjom, a ne kanalom Sv. Odorik", govori Danilo, ribar iz Savudrije. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Slovenija je prošle godine Hrvatsku tužila sudu Europske unije u Luksemburgu. Prema njihovom tumačenju, ne poštujemo odluku arbitražnog suda i odbijamo implementirati presudu. Odmah nakon čitanja presude arbitražnog suda u lipnju 2017. godine počeli su incidenti na moru. Hrvatski ribari osjetili su maltretiranje slovenske policije, a slovenske kolege počeli su im uništavati mreže. Samo jedan od njih mreže je pošteno vratio. 

"Drugi ribari, međutim, koji su nam pobrali mreže u posljedne dvije godine, gdje sam ja izgubio 150 mreža, nisu nam vratili. Prijavio sam policiji, ali od toga nema ništa", govori Ezio

Vrijednost ukradenih mreža može se mjeriti u desecima tisuća eura. No uz to, problem su i kazne slovenske policije.

"Kazne dođu redovno. Niti ih ne otvaram više već ih odmah odnesem u policiji u Umag. Oni to dalje proslijede. Dobijem kaznu svaki put kad isplovim što je dva puta dnevno i ako radim 15 dana, to je 30 kazni mjesečno. To je kod nas normalno", nastavlja Ezio

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ezio ima u svojoj kolekciji više od tisuću kazni. Svaka od nekoliko stotina eura. Prema procjenama, našim je ribarima do sada napisano blizu četiri milijuna kuna kazni. No i susjedi također love u spornom pojasu ili za nas, našem moru. 

"Stalno su oni ovdje. Kada je riba ovdje love i oni. Zato nam i pokupe mreže jer vuku te koče po podu i ako ne vide signale sve nam odnesu. Ali ne razumijem kako ne vide", govori Ezio. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No niti naša policija ne ostaje dužna susjedima kada uđu na naše more. Lani su policajci zabilježili više od 1500 povreda granice. Po raznim osnovama ispisano je jednako toliko kazni ili prekršajnih naloga, a ukupna vrijednost je oko pola milijuna eura. Upravo ovaj svojevrsni ping pong s ribarima nas je i potaknuo da pođemo na more s našim ribarima. U prvom pokušaju spriječila nas je bura. Ni naši, a ni slovenski ribari nisu izašli na more. U drugom nas je dočekao vedar dan i uputili smo se s našim ribarima u prostrastvo mora. 

"Kad ispovljavamo, idemo prema signalima od mreža i na tom mjestu ulazimo u sporno područje kako ga oni zovu, ali to je naše područje. I idemo do talijanske granice. Kada prođemo još pola milje, pojavit će se slovenska policija i reći zaustavite brodicu jer ste u slovenskim teritorijalnim vodama. Ja ću vam dokazati da ću zaustaviti brodicu i da oni neće doći blizu nas", govori Ezio. 

Kako ste vidjeli na početku ove priče, upravo je tako i bilo. Taj igrokaz slovenska policija ponavlja i po nekoliko puta dnevno s istim hrvatskim brodom.

"Nakon toga idem raditi u spornom području i mogu cijeli dan biti u spornom i on neće doći. No ako izađem i sto metara iz spornog i vratim se unutra oni će opet zvati i opet ću dobiti kaznu", govori Ezio.  

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Slovenska brodica dok god se ne pojavi neka druga brodica će biti u Piranu i čekati. Onda će se vratiti i igrokaz se ponavlja. I tako to ide u nedogled. 

"Sada radim uz talijansku granicu i neće doći više. No ako ću izaći vani, i to samo kabel vani i vratim se unutra, oni me imaju na radaru te će opet dojuriti i napisati mi kaznu", govori Ezio.  

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Cijelo prijepodne proveli smo na moru. Bili smo jedini u spornom pojasu. Susjedi nisu dolazili, tek smo u daljini vidjeli talijanske ribarice. Ribari su vadili mrežu za mrežom, a u njima tek pokoja riba. Ribari za nedostatak ribe optužuju delfine, no i slovenske kočarice koje grebu po dnu, pokupe ribu i podignu smeće s morskog dna. Iza trinaest sati uplovljavamo u lučicu sa škrtim ulovom. Kako nam je rekao kapetan Ezio, nedostatno ni za gorivo, a tu su još uz njega i dva radnika.

Razgovarali smo s desetak slovenskih ribara telefonom. Nitko ne želi stati pred kameru niti žele razgovarati o ribolovu u Savudrijskoj vali ili kako oni kažu Piranskom zaljevu. Nisu ništa bolje reagirali ni uživo.

Odgovor je bio odrješit: "Nema se tu što razgovarati."

'Gubim oko 900 tisuća kuna godišnje'

Drugih ribara nije bilo te smo se uvjerili u priču kako o ovom problemu nemaju više što za reći. U Umagu, osi ribara i drugi imaju problem. 

"Za uzgajalište sam ishodio lokacijsku 2017.godine u ožujku. Kako sam dobio koncesiju poslije tri mjeseca došla je arbitraža. Razmišljao sam da li da krenem s poslom ili ne, no odlučio sam da krenem", govori Tomo Bašić, uzgajivač dagnji iz Umaga.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bašić je od Republike Hrvatske zakupio desetak hektara mora u Savudrijskoj vali. Računao je da će on i obitelj od toga moći dobro živjeti. Krenuo je s postavljanjem infrastrukture u moru. 

"Krenuo sam raditi. Bila je magla i mislio sam da se neće ništa dogoditi. Postavio sam prvi blok i krenuo po drugi blok betona, no magla se pomalo digla i na jedno sto metara od sebe ugledao sam Slovence na gliseru. I čim su vidjeli da nešto radim po zaljevu došli su do mene i rekli kaj to vlečeš, kaj to radiš, to je Slovenija, si ti nor? Ja sam odgovorio da gradim uzgajalište jer sam nedavno dobio koncesiju. I čim je čuo koncesija, rekao je veži brod i stajali smo tamo cijeli dan do navečer", govori Tomo. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tomu je taj postupak Slovenaca obeshrabrio. Odlučio je staviti tvrtku i uzgajalište u mirovanje. Država ga je oslobodila plaćanja koncesije dok se spor ne riješi.

"Gubim prihod. Uzgajalište je sada trebalo raditi punim kapacitetom. Gubim oko 900 tisuća kuna godišnje, no ne mogu ništa učiniti. Mislim da je bolje stati, ne ulagati dalje, no bar nemam kazni. Čist sam bar što se toga tiče", govori Tomo. 

Image
Foto: Dusko Marusic/PIXSELL

Savudrija: Obilježeno 200 godina od izgradnje najstarijeg svjetionika na Jadranu

Kazne za sada ne stižu na naplatu. Prema obećanjima premijera Plenkovića niti neće. No za to osim obećanja nema pisanog traga. Tomo, a i ostali ribari boje se što ako Europski sud odluči u korist Slovenije i tako natjera Hrvatsku da prihvati pravorijek arbitraže.

"Ja se nadam da će do kraja godine to biti riješeno u našu korist jer u slučaju ako Europski sud bude na njihovoj strani možemo svi staviti ključ u bravu", govori Tomo. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Makar uzgajališta dagnjališta u vlasništvu hrvatskih državljana, naša policija patrolira naši ljudi se unatoč tome boje nastaviti raditi jer ne znaju što im donosi sutra. 

Svi naši sugovornici nadaju se brzom i konačnom rješenju spora. Tomo Bašić u posao je krenuo kreditom, kupio je repromaterijal koji mu propada. Ribari su ulagali u brodove i opremu, što svojim novcem, što također kreditom. Ovaj svojevrsni ping pong Hrvatske i Slovenije sa vlastitim građanima se nastavlja. Zasad je u setovima izjednačeno. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
pikado
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo